-Stvarno ne znam hoću li ili neću, i kad ću ponovno otvariti kafić. Ne znam uopće što bih vam na tu temu rekao. Čujem kao i svi, svakakve informacije, pratim najave, i opet nemam pojma. Kad sve zbrojim, kako sada stoje stvari, najradije bih se od svega maknuo i posvetio poljoprivredi. - bio je krajnje iskren Danijel Pentek, vlasnik poznatog kafića 'Tempera' preko puta šibenske poliklinike.
'Ne znam uopće ima li smisla otvarati ako se stvarno ostvare najave o odvajanju gostiju s ovim pleksiglasima. S jedne strane, to je znatan financijski izdatak. Ako je istin ovo što čujem, da je to nekih 500 kuna po kvadratu, postavlja se pitanje tko će se u ovim vremenima posubitati potrošiti 20 – 30 tisuća kuna, a da nemaš pojma ni kad ćeš, ni koliko raditi, i hoćeš li i to uspjeti vratiti. Ali, ajde, recimo da to i nabaviš, kad staviš taj pleksiglas, te staklenike, ne štekat, na terasu, pa kad kroz njih udre sunce, tko će normalan sjediti pod tom pekom, ka u akvariju' – podijelio je s nama svoje dvojbe ovaj šibenski ugostitelj.
No, svejedno, bit će teško raditi s pleksiglasom ili bez njega. 'Tempera', primjerice, ima devet stolova na štekatu s četiri katrige, i od tih 36 mjesta, sada bi s ovim držanjem distance spala na devet. 'I kad vam tih devet stolova popije po jednu kavu, za uru vremena, postavlja se pitanje kako ćete vi s tih 50 kuna platiti radnika, konobara, troškove, najam tko ga ima – ja sam srećom, u svom prostoru – u uvjetima kad nema turista, ni sezone. A imate pojačane troškove za dezinfekciju, maske, rukavice. A još ako bude kao za frizere, za koje čitam da će morati biti obučeni kao da rade u bolnici, na intenzivnoj njezi, u ona svemirska odijela...' - nije pametan ni Pentek što će raditi u ova vremena kad je i ugostiteljstvo postalo 'nuklearna fizika'
S Danijelom se slaže i njegova kolegica Žana Karabatić, koja zajedno s partnerima drži vrlo popularan Coffe i Wine bar 'NaMaLo' na maloj loži, u strogom centru starog Šibenika. Atraktivna turistička lokacija, u Zagrebačkoj ulici, nasuprot crkve Svetog Ivana u ovom joj trenutku ništa ne vrijedi, s obzirom da nema turista. Kao i svi drugi, upućena je na domaćeg gosta i popularne kave. Ako uopće otvori... ' Mi nismo dobili još nikakve službene odluke i upute, jedino čujem da mi do 11. svibnja možemo otvoriti lokal, a da ćemo upute dobiti kasnije. Ako bude kao ovo što se najavljuje, što se može čuti i pročitati, onda bi mi konkretno od osam stolova vani – jer unutra se ne smije raditi – mogli imati samo četiri stola, s dvije stolice za svakim, zbog držanja nužne socijalne distance. To je osam katriga, a to mi može platiti eventualno jednog radnika. A ja bi ih, ako mislim raditi, morala imati tri. Jednog koji pravi kavu, drugi koji posluživa, i treći koji naplaćuje. Ja ne vidim način kako te tri plaće pokriti! I jednu teško. Tako da ću morati sjesti s partnerima, vidjeti što ćemo i kako dalje' – veli nam Karabatić.
Situaciju prati i Tomislav Biluš, koji u tri objekta Cocktail barovima 'Vintage' i 'Barcode' te restoranu 'Pjat' ima osam stalno zaposlenih radnika, a ljeti, sa sezoncima i dvadesetak. Zahvaljujući Vladinim mjerama, uspio je zadržati stalne radnike, bez njih to ne bi bilo moguće, odmah priznaje. ' Oni ugostitelji koji imaju veliki štekat, možda bi i mogli nešto početi raditi na ovaj način, ali oni su u manjini. Većina, nekih 60 – 70 posto kolega ima mali štekat od pet šest stolova. Ako će još povećati broj radnika to automatski nije isplativo, i otvaranje nema apsolutno nikakvog smisla' – izravan je Biluš.
Poslovanje ugostitelja i dosada je, veli, s obzirom na poreze i namete, bilo teško održivo, ali se guralo, oslanjalo se na turizam. A ako ostanu isti porezi i namete, sad kad turizma nema, crno im se piše. Ako bi nam država uz doprinose otpisala PDV a gradovi najmove štekata, golu plaću bismo možda i uspjeli isplatiti od domaćeg gosta - kazao je, ističući kako je nemoguće praviti ikakvu računicu dok nitko ne zna što će i kako će biti. Tko će u takvoj situaciji ići ulagati u pleksiglase, njemu bi za tri objekta trebala između 30 – 40 tisuća kuna.
- 'Ako tako moramo raditi, radije bih da nas ostave zatvorenima. Ja razumijem potrebu držanja distance, mjera dezinfekcije, poštivanje uputa i Stožera, ali stvari se moraju pojednostaviti. Ako ja obitelj koja mi stigne u restoran, moram dijeliti na tri stola, da se dovikuju, onda mi nije jasno kako u velikim trgovačkim lancima kupci ulaze, prebiru voće i povrće, i da to nitko za njima ne briše niti dezinficira, da mogu bez problema raditi i trafike... Ja sa nadam da će to sve skupa malo molati. Mi nismo neodgovorni ljudi, i nama je u interesu da zaštita bude na nivou, i gostiju i zaposlenih, mi živimo od toga.
A ako će se slušati ceh ugistitelja HOK-a, na čelu s Josom Smolićem, onda 'pleksiglasa' neće ni biti. - ' Ugostitelji, kao i drugi, moraju voditi brigu o zdravlju, kako svojih zaposlenih, tako i gostiju. Ali, ugostiteljstvo kao djelatnost nije spojivo ni s distancom ni s odjeljivanjem pleksiglasom! Kada epidemiološka situacija dopusti potrebno je osigurato normalan nastavak rada bez ograničenja koja zahtijeva dodatna ulaganja i inevsticije, kao što su to već spominjani pleksiglasi i skupi sustavi ventilacije. Pogotovo u vrijeme kada se kao i drugi poduzetnici suočavaju s potunim gubitkom prihoda nesigurnom budućnošću.' - govori Smolić, čiji je zahtjev Vladi da se nakon odluke o početku rada, on mora omogučuiti svim ugostiteljskim objektima istovremeno. Uz pridržavanje svih epidemioloških i sanitarnih mjera.
Mjere koje predlaže ceh ugostitelja su – veći razmak između stoloiva, dezinfekcija stola nakon svakog gosta, povećane sanitarne mjere za djelatnike u skladu s uputama HZJZ, ali i donošenje univerzalne upute HZJZ za ponašanje gostiju, koje će biti na svakom stolu, uz zabrane grupnog stajanja i zadržavanja na šanku.