Kad se mlade ruke slože, sve se može, sve se može... Namjerno sam malo izvrnula poznati stih dječje pjesme iz filma svih dječjih filmova, Lovrakova "Vlaka u snijegu". Tamo stih glasi "kad se male ruke slože..." a u Zlarinu su se složile ruke mladih ljudi, i roditelja i onih koji to uopće nisu, i pokušavaju okrenuti pilu naopako, pilu, ili ako hoćete priču o općoj depopulaciji države, temu o kojoj političari cvrkuću u vertikali od lokalne do državne vlasti i obrnuto. Pjesmica o revitalizaciji otoka već je odavno postala humoristički prilog.
Dakle, kad je prije nekoliko godina Zlarin ostao bez svoje malešne škole - nekad osmoljetke, pa onda četverogodišnje, pa onda nikakve, a zgrada ostala bez matične ustanove i počela propadati (nauk o nemaru prema državnoj imovini temeljito smo savladali u prošlom režimu a primjenjujemo u novom), vidjelo se da je vrag odnio šalu.
Onda su se Zlarinu dogodila neka novorođena djeca. Kako su rasla, tako su rasle i ambicije i nade roditelja i mještana da se, nekako, toj djeci u predškolskoj dobi priušti vrtić, a to bi onda u svakom smislu bio korak ka školi, rastu, razvoju, i u krajnjoj crti ostanku ili povratku na otok. Ništa od toga lokalna samouprava nije mogla podržati jer su statistike i brojke bile neumoljive: pa ne može se vrtić otvarati zbog šačice djece! Ima sve svoje norme, propise i standarde.
Onda se tadašnji, po mnogočemu za Zlarin zaslužni predsjednik Mjesnog odbora, a danas pokojni Vladimir Buneta Dado dosjetio da bi se preko osnivanja Udruge moglo aplicirati s projektima za šolde s kojima bi zlarinskim predškolcima bilo omogućeno da i oni imaju, i prođu, svoju "malu školu". Tada se projekt, za koji su dobili desetak tisuća kuna, i zvao "Mala škola na Zlarinu" (ili tako nekako...).
Rezultat prvi: njih pet - šest - sedam... učilo je i stjecalo kojekakva mala znanja kakva njihovi vršnjaci u Šibeniku stječu godinama prije polaska u školi. Zahvaljujući zdušnom radu volontera, bio je to možda mali korak za predškolstvo u Hrvata, a veliki za maleni otok Zlarin i njegovu djecu koja, eto, nemaju što imaju ona na kopnu.
Rezultat još jedan, vrlo, vrlo značajan: prije tri godine mala Zlarinka Ema postala je učenica (jedina, ali vrijedna!) prvog razreda Osnovne škole "Zlarin" koja je, administraciji zahvaljujući, postala dio Osnovne škole Meterize(!?1), dočim je nekad bila područno odjeljenje OŠ "Faust Vrančić", najbliže rivi pa tako i otoku Zlarinu.
A sad rezultat najaktualniji: šestero zlarinske djece sjest će na jesen u klupe zlarinske školice! A pridružit će im se i sedmo dijete, djevojčica koja stiže s roditeljima iz Zagreba živjeti na Zlarin! Dakle, sedmero prvašića u školi na Zlarinu!
Udruga "Bodulići" - jer o njoj je riječ, opet je lani napravila projekt i opet iz Ministarstva regionalnog razvoja dobila novac za financiranje predškolskih aktivnosti, a kako se program dogodio upravo pred polazak rečene sedmorke u prvi razred, dobio je naziv "Ja sam spreman"... odnosno spremna, jer su uz tri muškića u ovoj priči i četiri curice. Ovaj put Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova, odnosno država na Natječaju za prijavu projekata udruga na otocima usmjerenih na održivi razvoj, isprsila se s 24.500 kuna! Za nečije pojmove smiješna svota, za "Boduliće" sa Zlarina puna šaka brade!
Od lanjskog listopada do ovoga lipnja, Danica Adum osmislila je program, a Tijana Keljavić zaposlena je kao "teta" u dječjim radionicama. Taj je dvojac oko sebe okupio pravu ekipu: volontere, profesore, učitelje, znalce raznih znanja, zlarinske folkloraše i čuvare čakavštine, običaja i priča, ekologiste, vrtlare itd.
Jer, učiteljica Marijana Burić koja je do sada učila malu Emu, a sad će ih u školi imati ukupno osam - Ema i sedam prvašića - kao volontere je angažirala vlastitog brata Ivana Burića i prijatelja ove ideje Antu Prgina koji je skladao pjesmicu za ekološku radionicu.
Pedagoginja Andrijana Šunjara s djecom je radila razne pripreme za školu, od vježbi socijalizacije, mentalnog razvoja, preko materinskog jezika. Profesor matematike Mladen Šunjara radio je pripreme za matematiku, Nataša Miškov profesorica informatike koja je radila i kao učiteljica, uhvatila se s djecom prirode i društva, a upoznala ih je i s robotikom.
Danica Adum pokazala im je razne likovne tehnike, Dušica Buneta, Valentina Miroić, Dario Gregov - govorili su im o životu na Zlarinu iz vremena kad oni, mališani, nisu bili ni u mislima svojih današnjih mama i tata, učili ih staroj zlarinskoj čakavštini. Sineva Grabić iz KUD-a "Koralj" držala je radionice folklora, a jedan od ciljeva je osnovati dječju sekciju KUD-a.
Prevoditeljica Mira Adum učila ih je engleskom, na popisu volontera je i Anita Ljuba, i - toliko ih je da smo sigurno u nabrajanju nekoga preskočili! Njihov angažman s tom otočnom djecom bogme bi bio dobar i za neku sociološku studiju! Kako je jedna dobra ideja okupila mještane...
A djeca... djeca su zdušno i uporno dolazila na sve radionice, naučili su dosta toga značajnog za polazak u školu. I što je dosta važno: do sada su učili da na njihovu malom otoku bez auta vlada totalna sloboda igre pa i kretanja... a sada znaju i što je to disciplina! Nakon pet- šest- sedam godina života na otoku sad se više neće čuditi kad u gradu vide sadržaje kojih na otoku nema, i ne bi ih bilo ni u priči da nije njihove male škole.
Sportskoj dvorani će se, ipak, čuditi i dalje. Udruzi "Bodulići" trebalo bi 48 tisuća kuna da je na neki način uredi takvo mjestašce za sport i tjelesne aktivnosti, na otoku. Predsjednica Udruge "Bodulići" Suzana Smirčić:
- Sve to što smo radili, i što smo uspjeli, ne bismo mogli da nije bilo volontera, da nije bilo roditelja, da nije bilo Dobrovoljnog vatrogasnog društva, Mjesnog odbora, KUD-a "Koralj", Ureda Turističke zajednice. Kad sedam prvašića na jesen krene u prvi razred na otoku Zlarinu, što bi trebalo poprimiti senzacionalne medijske razmjere - njihova će mala zgrada, nažalost, i dalje biti derutna, s krovom koji bi trebalo promijeniti, s fasadom koju treba urediti, s terasom koju treba izolirati, urediti i propisno ograditi, i sve tako. Navodno je dogradonačelnik Paško Rakić za nedavna boravka na Zlarinu obećao neke popravke do početka školske godine... Ono što je do sada uopće popravljeno na toj maloj kući, a to je prednja fasada i školski vrtu u sanducima, napravljeno je donacijom Udruge "Kajo Dadić" iz Splita!
Sad je mala škola "Ja sam spreman" završila s radom, sve su pokazali u Kažermi i proslavili na Bodulićijadi. Ostaje još u klupama prvog razreda na jesen vidjeti: Tonku Bjažić, Martu Kranjac, Lenu Smirčić, Viktora Kranjca, Vilima Gregova, Antu Horvata i novopridošlu djevojčicu iz Zagreba.
- A što je još vrlo značajno, imamo još troje predškolaca za iduće godine, pa i još neke u vidu... tako da dok se svi izredaju u četiri razreda, zlarinska će škola sigurno raditi i desetak godina. Nadamo se da će sve ovo, sav trud tolikih ljudi dobre volje i roditelja, uroditi plodom pa se i nakon toga neće ugasiti... - govori Suzana Smirčić.