Podignuto prije petnaestak godina vrijednim rukama planinara, članova "Svetog Mihovila", svratište je okupljalo aktiviste, ljubitelje prirode i rekreativce.
Pod vrhom gdje su se gnijezdili orlovi i slušao pjev ptica, na 146 metara nadmorske visine. I gdje strvinari ne lete, što je i naslov jednog starog američkog filma o prirodi. Nad brdom Orlovača povrh Dubrave, jednom od vrhova Trtra, nažalost više nema orlova, iako je to divljina u lancu bliže šibenske okolice.
Umjesto pjeva ptica, čuje se samo šum rotora za proizvodnju struje, takozvanih vjetrenjača. Planinarski klub "Sveti Mihovil" tom je objektu na maloj zaravni i uz plitku pećinu dao ime Planinarsko sklonište "Zlatko Prgin", po njihovu članu koji je stradao pri usponu na Aconcaguu, najviši vrh Južne Amerike.
Na Orlovači su se održavali planinarski skupovi i druženja, pa i rođendanska slavlja. Drugo šibensko planinarsko društvo, znatno stariji "Kamenar", ima svoj dom "Čićina kuća" na zapadnome dijelu Dubrave. Članovi "Svetog Mihovila" uređivali su prilazne staze, čuvali nasade i okoliš. Izletnici su ondje mogli naći okrjepu, upisati se u knjigu dojmova i ostaviti nešto novca koji nitko nije dirao.
A onda su došli rotori. Kroz godinu dana izgrađeno je 14 agregata za proizvodnju električne energije i probijen je širok put za automobile. I to je bio početak kraja.
U svratište su, često i pod okriljem noći, stali dolaziti i oni koji s prirodom nisu imali nikakve veze, ali su imali s alkoholom, pa i s drogom. Kad je odneseno sve što je vrijedilo, na kraju je objekt slupan i opustošen. Bile su podnesene i neke kaznene prijave.
Planinari su potom pronašli drugu lokaciju, onu blizu Zatona, ali to se nije pokazalo ni uspješnim ni privlačnim.
Ipak, kako nam je jednom rekao predsjednik kluba Mate Protega, a sada potvrdio njihov član i aktivist Srećko Relja, od obnove Orlovače nije se odustalo. Traže način i sredstva kako bi svratište obnovili i proširili. Za dopremu materijala i opreme na toj visini postavila bi se vučnica, što bi ubrzalo i olakšalo poslove. Ali sve je do daljnjega odgođeno i zbog rastuće virusne opasnosti.
Od cijeloga objekta ostala je mala blagovaonica, sada demolirana i zakucana daskama, u kuhinji je samo kamin i nad njim slika svetog Mihovila s križem.
Podno objekta bila je nastamba, prenoćište s desetak kreveta na kat, od kojeg su ostali samo temelji. Usprkos svemu, još ima entuzijasta koji se penju na taj vrh Trtra, uživajući u osami i tišini na zraku čiste prirode sa slikom prostranstva što pogled plijeni. Na zapad do Kornata, na jug za bistra dana, čak do otoka Visa.
Neobično je i dosad nezabilježeno i to, kako nam je rekao Relja, da su se oko Dubrave i podno Orlovače pojavile – srne! Viđene su čak i u šibenskome Donjem polju. Valjda je i to poziv same prirode da se s njome nešto učini.
Reakcija HPK Sv. Mihovil: Nemamo u planu obnovu nekadašnjeg skloništa!
Nedugo nakon objave teksta, stigla je reakcija iz Planinarskog društva Sveti Mihovil. Naime, tvrde kako nemaju namjeru obnavljati sklonište podno Orlovače.
- Upravni odbor na čelu s predsjednikom Kluba Matom Protegom ograđuje se od napisanog. Naime, HPK Sv. Mihovil nema u planu niti obnovu niti ulaganje u nekadašnje sklonište Zlatibor Prgin na Orlovači. Također, nipošto se ne misli graditi ili stavljati u pogon vučnicu kako bi se iznosio materijal. Nažalost, probivanjem ceste zbog vjetrenjača došlo je do devastacije i svakodnevnog uništavanja skloništa zbog čega smo nažalost odustali od daljnjeg ulaganja i nemamo dalje namjeru ulagati u sklonište podno Orlovače, a kako je u tekstu navedeno - napisali su.