Strpljen – spašen! U tu staru izreku mogu se uzdati stanari dijela Varoša oko Težačke ulice koja je već neko vrijeme raskopana zbog radova na uređenju i rekonstrukciji vodovodne i kanalizacijske mreže. Ulica je zbog toga, naravno, zatvorena za promet, a prolaznici i stanari moraju zaobilaznim putem, okolnim ulicama do svojih kuća i odredišta.
Zapravo ne bi ovoj slučaj bio vrijedan veće pozornosti da je organizacija, odnosno komunikacija izvođača radova s građanima bolje posložena te da su oznake i upute pješacima i vozačima bolje, odnosno jasnije napisane i postavljene. Dio problema riješile bi i obične daske, a evo i kako.
Radovi u Težačkoj, naime, počeli su nakon što je sličan zahvat najprije proveden u Ulici Petra Grubišića, a potom i u Zadarskoj. Na red je tako došla i Težačka ulica koja je sada raskopana od biskupijskog Caritasa i pučke kuhinje do izlaza iz parkirališta u Šarinoj pekari, odnosno do spoja s Ulicom Zdravka Bege. Upravo je taj dio i najproblematičniji.
Naime, na kraju parkinga, tj. uz njegov izlaz postavljena je ograda koja priječi daljnji prolazak vozila, pa automobili izlaze izravno na Zvonimirovu ulicu na istom mjestu gdje i ulaze na parking. Pješacima je, međutim, lako zaobići ogradu za koju, usput rečeno, mogu pomisliti kako je tu postavljena samo zbog vozila, budući da nema jasnih oznaka o čemu je riječ niti su postavljene ikakve obavijesti o zaobilaznom putu.
Dakle, ako se prođe pored ograde brzo postaje jasno kako se dalje, bilo da se želi skrenuti lijevo prema raskrižju s Mimincem ili ući u Ulicu Zdravka Bege, baš i ne može. Preostaje jedino vratiti se preko Šarine pekare do Zvonimirove i uz Miminac ili preko Zadarske dalje uzbrdo u Varoš.
Stanari koji žive neposredno uz gradilište sigurno su već dobro naučili kojim putovima trebaju ići do grada i natrag, ali oni koji nemaju uvid u svakodnevne promjene na gradilištu, lako će se naći u neobranu grožđu.
Sve bi to lako riješile najobičnije daske postavljene iznad razrovane ulice, kakve su se uostalom i postavljale tijekom radova na Aglomeraciji u središtu grada. Jednu takvu vjerojatno najviše priželjkuju stanari Ulice Zdravka Bege, osobito oni koji žive na njezinu početku, jer umjesto da za sekundu prijeđu tih nekoliko metara, do svojih kuća moraju hodati okolo naokolo.
Radnici koje zatičemo na gradilištu na sve sliježu ramenima i kažu da su tako odlučili šefovi. Utjehu donosi najava završetka radova koji bi, prema riječima jednog od radnika, trebali biti gotovi za oko mjesec dana, tj. sredinom travnja. I zato - tko se strpi, bit će spašen!
