Poslije mnogo godina, još od kraja šezdesetih, Luka Šibenik d.o.o.(negdašnja Luka i skladišta) o kojoj se, inače, u javnosti malo čuje, na pragu je svoga tehnološkog uzleta ulaskom novih tereta na lučke vezove i terminal za rasute terete.
Prva naznaka toga novog procesa lučko-pomorskog gospodarstva jest doprema i montaža velike, pokretne supermoderne, automatizirane dizalice nosivosti 20 do 80 tona, ovisno o kutu nagiba njezine "grane". Isporučila ju je njemačka tvrtka"Liebherr" iz grada - luke Rostocka. Njezini tehničari upravo rade na složenoj montaži.
Uz to čudo od automatizacije, okolni krš zastarjelih lučkih postrojenja, dviju mosnih,"kliznih" dizalica mađarskoga Ganza, nosivosti od po sedam tona i portalnih (od pet tona) iz 1962.- 1964. godine, sve ostalo izgleda kao iz lučke tehnologije nekih pradavnih vremena. Na terenu su i dvije portalke novijeg datuma koje su u funkciji.
Što se to događa u Luci Šibenik, koja je lanjske godine imala promet od 550 tisuća tona, uglavnom rasutog tereta (fosfata i drugih sirovina za proizvodnju mineralnih gnojiva), a godine 1984.- 1985. čak milijun i pol tisuća tona, upitali smo predsjednika uprave Luke ing. Davora Škugora.
– Imali smo razdoblje duge krize iz koje izlazimo, a nabava novih lučkih uređaja, rekao je, među najmodernijima na Sredozemlju, ponajprije te dizalice iz Rostocka, koja inače mnogo košta, ima za cilj, da zajedno s "Petrokemijom", glavnim partnerom, započnemo novu eru u poslovnoj orijentaciji Luke. I to ugovaranjem posve novih vrsta tereta, kakvi još nisu prolazili kroz šibensku luku. O kojim je teretima riječ, za sada ne mogu govoriti. Javnost će o tome doznati uskoro – navodi Škugor.
To će omogućiti novi procvat šibenske luke i njena pomorskoga gospodarstva u sagledivom roku.
Naravno, i dalje će zadržati rasute terete (fosfatne sirovine) kako je to bila odredila i bivša Direkcija za upravljanje morskim lukama. Imamo za to dobre tehničke uvjete sa suvremenim, automatiziranim terminalom kapaciteta 400 tisuća tona. Naša luka i dalje ostaje glavnom hrvatskom lukom za takve terete. A "dizalica iz snova",dodao je, proradit će za desetak dana.
Luka, inače, trenutno zapošljava 135 radnika, računajući i administraciju, dok ih prije tridesetak godina bilo više od 500, kad se na terenu radilo i u tri smjene i kad su brodovi čekali na vez i po nekoliko dana.
U obilazak luke, prostrane Dobrike i Rogača, terminala, stare lučke infrastrukture, poveo nas je zamjenik načelnika pretovara Jerko Stegić. Pošto smo od Lučke uprave dobili potrebnu propusnicu. Pa smo za taj sat vremena zapravo napustili teritorij RH i ušli "na onu stranu granice".
Oko nove dizalice susreli smo grupu njemačkih tehničara, koji su izvršavali precizne zadaće na dijelovima dizalice s teškom podvoznom "osnovicom" na mnogo kotača. Jedan od njih, Robert Hare nam je rekao, kako njegovu timu oko montaže dizalice sve teče po planu te da vole raditi u Hrvatskoj gdje su prvi put.