Dvadesetogodišnji Palestinac Burhan al-Amoudi u Šibenik je stigao prije nešto više od šest mjeseci i ostat će do kraja listopada. Toliko, naime, traje njegovo volontiranje u udruzi "Mladi u EU", u sklopu programa "Information – the power of new age", gdje Burhan svojim kolegama, u popularnoj narančastoj zgradi u Crnici, pomaže u izradi grafičkog dizajna za razne brošure i letke, a nadasve kako bi na predavanjima i raznim prezentacijama koje udruga organizira za mlade u Šibeniku govorio o svom volonterskom radu i iskustvu koje već godinama stječe prije svega u rodnoj Palestini i koje ga je na nekoliko mjeseci odvelo i u Brazil.
Uglavnom je radio s djecom i mladima, najčešće podučavajući ih crtanju i jezicima, jer uz arapski, hebrejski i engleski govori i talijanski i portugalski.
- Ovo je prvi put da sam u Hrvatskoj. Surfao sam po internetu i našao kako "Mladi u EU" traže volontere. Imao sam opcije ići volontirati u Španjolsku i Kolumbiju, ali sam odabrao Šibenik i Hrvatsku – objašnjava Burhan.
Rođen je u Nablusu, jednom od pet najvećih palestinskih gradova. Doživio je i rat, a najgore je bilo, kaže, od 2002. do 2006., kada su i mnogi njegovi prijatelji bili ranjeni. I sam je, jednom dok se vraćao iz škole, bio ranjen. Istina, gumenim metkom, ali ipak ranjen. Na sveučilištu u rodnom gradu diplomirao je računovodstvo, a može se pohvaliti i diplomom elektroinženjera i informacijskih tehnologija na sveučilištu u Napulju.
U Hrvatsku ga je, dodaje, dovela znatiželja i želja da nešto novo nauči. U njegovoj obitelji nitko nikada nije ni čuo za Hrvatsku, osim majke koja je Talijanka. I uopće, ako se i spomene Hrvatska, mnogi je zamijene za Ukrajinu, jer na arapskom imena dviju država slično zvuče.
No, prvi dojmovi o Šibeniku nisu bili nimalo obećavajući. Bila je veljača i grad je, daleko od ljeta i turista, spavao dubokim zimskim snom! Burhan je bio zatečen: dočekao ga je malen i pust grad! Ali kada je u ožujku otišao u malu slavonsku Orahovicu na trening Agencije za mobilnost i EU programe, shvatio je da Šibenik i "ne stoji tako loše"!
Danas, nakon pola godine šibenskog života, kaže da bi tu rado ostao i nakon što mu istekne volonterski staž, ako bi bilo mogućnosti i posla ili ako mu se dogodi ljubav! Šibenčanke su, ističe, vrlo lijepe žene! Ali i komplicirane!
- Djevojke u Šibeniku baš i ne vjeruju u prijateljstvo između žene i muškarca. Ne prihvaćaju takva druženja i misle da ako se želite upoznati, da to odmah znači da nešto želite imati s njom. Sviđaju mi se ovdje ljudi. Dosta je razlika između nas u Palestini i ljudi ovdje. Drugačiji su način i stil življenja, ali meni se te razlike sviđaju. Ovdje su ljudi otvoreniji. S druge strane ima i sličnosti u povijesti zbog ratova na Balkanskom i Arapskom poluotoku – reći će.
I Burhan, poput mnogih stranaca, ne može baš shvatiti višesatno sjedenje i ispijanje kave po kafićima. Zanimljivo mu je i to što su ljudi u Šibeniku spremni na komunikaciju i upoznavanje, ali taj odnos kasnije ne razvijaju.
- Možete cijelu jednu večer biti zajedno i razgovarati, a sutra skoro kao da vas ne poznaju!
Obožava sport i rekreaciju. Sudjelovao je ovog ljeta i na plivačkom maratonu u Raslini, a voli i pješačiti. Đir do Dalmarea ili šetnice u Kanalu sv. Ante za njega su mačji kašalj, ali je u tim šetnjama obično sam, jer hodati nekoliko kilometra Šibenčanima nije, kaže, nimalo privlačno.
Primjećuje kako mladi Šibenčani nisu osobito aktivni i poduzetni. Mnogi su nezadovoljni situacijom u kojoj žive, o tome govore, ali ništa ne rade kako bi to promijenili. Žale se da im je dosadno, ali ni to ne mijenjaju. Depresivni su i zbog ekonomske situacije u zemlji! Čudi ga i nesklonost Šibenčna prema volontiraju. Kada je proljetos bilo organizirano čišćenje putova na Žirju, mladih gotovo da nije ni bilo!
- U Palestini je drugačije. Moj prijatelj i ja sami bismo organizirali i počeli čistiti ulicu i drugi bi nam se priključili. Mladi ovdje kao da ne žele nova iskustva. Ja nisam takav. Puno me toga zanima, želim učiti i otkrivati nove stvari!
Možda je to i jedan od razloga zašto Burhan voli putovati. Već sada traži i planira gdje bi mogao otputovati kada završi volontirati u Šibeniku. Planove još ne želi otkrivati, ali s ponosom ističe kako je prvi put sam putovao, zapravo s dvije godine starijom sestrom, kada je imao 12 godina. Putovali su baki u Napulj. Volontiranje u Sao Paulu iskoristio je i za posjet Rio de Jeneiru i Salvadoru, trećem najvećem gradu u Brazilu. Bio je u Egiptu, posjetio Pariz, Beč, Istanbul čak šest puta, a četiri mjeseca živio je i u Berlinu. Tu je također volontirao, a želio je i studirati, ali je na kraju odustao – njemački mu je, kaže, bio pretežak! Po svijetu putuje zahvaljujući tomu što ima talijansku putovnicu, jer s palestinskom bi, objašnjava, mogao ući u tek nekoliko arapskih zemalja koje Palestinu priznaju kao državu.
- Moji prijatelji uvijek su mi govorili da iskoristim tu mogućnost da mogu putovati po svijetu. Svoj boravak u Šibeniku iskoristio sam da kada sam slobodan, odem do Zagreba, posjetio sam i BiH, Češku!
Ipak, puno je još gradova i zemalja koje Burhan želi posjetiti. Ali, do svojih 40-ih ima vremena. Do tada može obići cijeli svijet!
Novac za putovanja štedi radeći razne poslove. Prvi posao imao je još kao 12-godišnjak. Otac mu je, kaže, dao novac kojim je kupio razne potrepštine za čišćenje u domaćinstvu, koje je onda prodavao po kućama. Poslije je radio i kao vodoinstalater, što je, čini se, u Palestini traženo zanimanje.
- U Palestini imamo problem u opskrbi vodom. Voda se mora crpsti u spremnike na zgradama. Svaka tri dana se oni pune, ali uvijek ima kvarova i problema. Ovo ljeto bili smo 14 dana bez vode – kaže i otkriva kako mu ni poduzetničkog duha očito ne nedostaje. U rodnom Nablusu s obitelji je otvorio dućan ženske odjeće, a, pohvalio se, kupio je i motor i auto.
Dojmove, gradske vizure i prirodu na putovanjima Burhan redovito bilježi fotoaparatom od kojega se gotovo nikada ne odvaja. Fotografije Šibenika, grada i prirode, ali i snimke napravljene u Brazilu, pokazao je i na izložbi u Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" na čijem je otvorenje, na njegovo iznenađenje i veliku radost, bilo poprilično publike!
'Chef' od pašte i riže
Jedan od Burhanovih hobija je i kuhanje. Iako ima tek 26 godina, vrstan je kuhar, a to potvrđuju i pohvale njegove majke, kaže. No, njegovi kulinarski zahvati u Šibeniku više su nego skromni. Jedan od razloga je nedostatak začina bez kojih je nazamisliva arapska kuhinja, a drugi to što s 240 eura, koliko dobiva za hranu i džeparac, jer smještaj i režiju plaća udruga "Mladi u EU", mora paziti na svaku kunu.
- Početkom mjeseca jelovnik je malo bogatiji, ali najvećim dijelom prevladavaju pašta i riža - smije se "chef" Burhan.
