Da se nije dogodila prošlogodišnja, prva zatonska pidoćijada, Mjesni odbor Zaton i Veleučilište u Šibeniku danas možda ne bi zajedničkim snagama ušli u projekt izrade studije zaštite tamošnje pidoće kao školjke jedinstvenog okusa i arome. Ovako, pidoćijada se održala i na najbolji način dokazala koliko je spomenuta školjka cijenjena, kako među domaćim pukom, tako i stranim gostima, kao osebujna, nutritivno vrijedna namirnica, podatna za različite kulinarske izričaje. I što je još važnije, kako je zbog mikrolokacije na kojoj raste, u boćatoj vodi na ušću Krke u more, okusom drukčija od onih koje se beru na drugim mjestima.
Ima je za izvoz
- Pidoće izvozimo po cijeloj obali. Iz Zatona, zapravo, završavaju na jelovnicima ugostitelja od Istre do Dubrovnika. Okusom je naša pidoća neusporedivo kvalitetnija u odnosu na druge baš zbog utjecaja slatke vode, što najbolje znaju poštovatelji specijaliteta s morskim plodovima. Jednostavno je teško kazati je li ukusnija u rižotu, buzari ili - na lati. Na ideju zaštite i brendiranja zatonske pidoće zaista smo došli nakon lanjske pidoćijade, kad smo vidjeli koliko je ljudi stiglo na manifestaciju i kako je našim gostima stvarno stalo do te morske delicije. Studija će, kako sam upućen, najvjerojatnije biti gotova do jeseni, pa se nadamo da će biti dobra podloga za dobivanje oznake izvornosti zatonske pidoće od Hrvatskog zavoda za intelektualno vlasništvo. Upravo se radi na osnivanju istoimene udruge koja će, uz Mjesni odbor i Veleučilište u Šibeniku, biti pokretačka snaga promocije pidoće. Ona stvarno zaslužuje biti prepoznata, baš poput stonske kamenice, i da se u taj posao krenulo prije, to bi se do sada i dogodilo. No, znate kakva je stara zatonska i uopće, hrvatska boljka - najmanje cijenimo ono što imamo u svojoj blizini. Takvo se razmišljanje treba promijeniti - kaže Boris Dukić, predsjednik Mjesnog odbora Zaton i inicijator lanjske zatonske pidoćijade.
Mjesni odbor, dodaje Boris Dukić, pri tome računa na stručnu pomoć i iskustvo Veleučilišta u Šibeniku, koje se već etabliralo na području zaštite primoštenske čipke. U toj šibenskoj visokoškolskoj instituciji smatraju da bi valjalo poraditi i na zaštiti čuvenih skradinskih gastronomskih favorita - skradinske torte i skradinskog rižota. Prema riječima Ivana Malenice, dekana Veleučilišta, u planu je i izrada takvih studija.
Premalo je glamboča
Zaton je, uz pidoće, poznat i po golcima, prozirnim ribicama od svega nekoliko centimetara, koje su važan dio kulinarske tradicije mjesta. Zatonjani će se tako s ponosom spomenuti da su upravo u tim lešanim ili friganim ribicama iz zatonskog boćatog mora koje ribari u novije vrijeme najčešće zadržavaju za svoje obitelji ili prijatelje i poznanike pa rijetko kad završavaju na bancima na ribarnici, svojedobno uživali jet setteri koje je put nanio u zatonsku uvalu. Mjesni ugostitelji upravo su golcima impresionirali nekadašnjeg vozačkog asa Formule 1 Michaela Schumachera i američku glumicu Evu Longoriju. Ribicu iz obitelji glamboča, međutim, bilo bi teško brendirati unatoč tome što se s hrvatske strane Jadrana može pronaći samo u Zatonu i na ušću Neretve. Ima je premalo.