Nemio slučaj dogodio se u Težačkoj ulici prije nešto više od mjesec dana. Čovjek s teretom robe iz dućana u objema rukama hodio je tom ulicom u blizini Caritasa. Ususret mu je dolazilo nekoliko automobila, pa je i zbog parkiranih auta s njegove desne strane jedva mogao proći. Uto je dojurio i jedan "kamikaza" šibenskih oznaka. Prolaznik mu je doviknuo da uspori. Vozač se naglo zaustavio, spustio staklo i opsovao mu - "mrtvu majku". Tomu je svjedočio i pisac ovoga teksta. Bilo je i drugih ispada, onih s "pravom jačega". A jednom je čovjeku djevojka za upravljačem auta prešla kotačem preko stopala, srećom bez posljedica.
Nekoć je u toj ulici stajao prometni znak s dopuštenom brzinom od 20 km na sat. Danas mu nema traga. Zato mnogi vozači uzimaju zakon u svoje ruke, bez bojazni da će naići na policijsku ophodnju koje u toj ulici nikad nema. I gotovo svi pri vožnji razgovaraju mobitelom. Okolnost da u tom gradskom predjelu gotovo nema male djece možda je spasila i pokoji život. Ali u opasnosti je i "ostatak" pješačke populacije.
U ovo vrelo doba ljetne žege nije zanemariva ni buka na tom tijesnom prostoru, ni ispuh od izgaranja pregrijanih motora, zbog čega okolni stanari moraju držati zatvorene prozore.
Situaciju uvelike otežava i blizina izlaza iz parkirališta derutnog kompleksa Šarine pekare, odakle se pojačano "hrani" promet u Težačkoj i odakle izlaze ne samo oni što parkiraju, već i brojni vozači s glavne ulice. Njima taj prolaz služi kao zaobilaznica, svojevrsni bypass ka njihovu odredištu.
Vijugava i uska, s malim križanjem Miminac, dužine ne veće od 150 metara, mirna Težačka ulica nekadašnjih težaka u šibenskome Varošu tako doživljava svoju "renesansu" na neslavan način.
Njome dnevno prođe i stotinu automobila i motora. Ne bi to bilo ništa neobično da se ne radi o ulici nepogodnoj za takav promet. Nepreglednom i jednosmjernom ulicom vozi se nedopuštenom brzinom i suprotnim smjerom. A da nad tim kaosom nikakvoga nadzora nema.
Jedan od stanovnika iz Težačke, kome taj promet "radi o glavi" i odvija se pred vratima njegove kuće je i Jere Čičmirko. On ima svoje viđenje načina rješavanja tog "kompleksnog" problema Težačke ulice.
- Svojevremeno - kazuje Čičmirko - sličan je problem bio i u vrlo prometnoj, također jednosmjernoj Ulici Marije Gupca, od bolnice do Vanjskog. Ondje nije bilo ni stope prostora za pješake, a vozila su se parkirala gdje je tko htio. Napokon, stanje je sređeno otvaranjem parkirališta kod bivšega Kazališta lutaka, a obilježen je i trak za pješake. Automobila uz rub ulice više nema. Ljudi su odahnuli.
- U Težačkoj - dodaje Čičmirko - također treba zabraniti parkiranje, i to na potezu od Miminca do Zadarske ulice. A za bolje rješenje i funkcioniranje parkinga u bivšoj Pekari, trebao bi se pobrinuti grad Šibenik i Čovićeva "Zagreb montaža", koja je ondje kupila prostor i dio nekretnina. Iako raspolaže sa svega pedesetak parkirnih mjesta, po cijeli dan stvaraju se kolone auta pri izlazu u Težačku. Sve to zagorčava život nama stanarima, veli na kraju Čičmirko.
S takvim mišljenjem slažu se i Čičmirkovi susjedi, Murgaši, Jurasi, Burazeri. I za svoju ulicu čekaju konkretna rješenja Grada i njegovih služba.
Strpljen - spašen!