“Posjetite Krapanj prije nego što potone!” Ne tako davno, s tim je efektnim sloganom jedna francuska turistička agencija reklamirala ljetovanje na jednom od najmanjih i najnižih naseljenih otoka na svijetu, u jeku katastrofičnih predviđanja posljedica otapanja ledenih kapa Zemljine kugle.
Šezdesetih godina, s 1500 stanovnika Krapanj je bio i najgušće naseljeni otok na Jadranu, a danas je na njemu oko 200 duša.
No, Tomislav Tanfara, predsjednik mjesnog odbora minijaturnog škoja kaže - pola u šali, a pola u zbilji - da je za Krapanj veća kataklizma upravo apsurdno proširenje građevinskog područja na sjeverozapadnoj strani, budući da za prirodne nepogode poput rečenog prekrivanja morem uvijek ima vremena, čak milenijskog.
- Gradit će se apartmanski blokovi, a što drugo? Kuće duhova zimi, kao posvuda u Dalmaciji, i to je izgleda nevesela perspektiva otočića koji je barem 35 godina pod konzervatorskom zaštitom, no unatoč tome, gotovo da i nema legalno izgrađene nove ili dograđene stare kuće. Zbog zaštite koja se nije poštovala i obveznog mišljenja konzervatora makar za najmanji zahvat, Krapnjanima je nedavno istekli postupak legalizacije bio složeniji, a Tanfara procjenjuje da je ipak riješen popriličan broj zahtjeva.
- Ja sam legalizirao svoju kuću nedavno, nakon petogodišnjeg postupka. Riječ je o nadogradnji, konzervatori su pristali da izvedem neke promjene, i to je iza mene - napominje Tanfara.
Zaboravili na zahtjeve
Koliko zna, ima i onih koji zahtjeve uopće nisu podnijeli: bilo je, navodi, nekoliko kuća koje su izrazito odskakale, no budući da otočani legalizaciju ne komentiraju bog zna koliko, predsjednik mjesnog odbora nema relevantnih podataka, te nas je uputio na Upravni odjel za provedbu dokumenata Grada Šibenika i Konzervatorski odjel.
Glede spomenutog proširenja građevinske zone, napomenuo je da su konzervatori obećali da će to nastojati spriječiti tijekom procedure usvajanja plana, no očito se ništa nije poduzelo.
- Ruku na srce - dodao je Tanfara - od Franje Josipa i davno propale Austro-Ugarske, ovdje se nije planiralo kako treba!
Osvrnuo se na Brodaricu, prekomorsko naselje danas rastegnuto uz obalu pored državne prometnice D-8, koje su utemeljili Krapljani nakon 2. svjetskog rata na vlastitim parcelama, navodeći da je to živ primjer masovne nelegalne izgradnje. U socijalizmu je, naime, kazna za bespravno podizanje kuća bila značajno manja od cijene propisane dokumentacije, pa kada se tome doda nedostatak i manjkavost planova, imamo u prostoru stanje kakvo jest, zaključuje predsjednik mjesnog odbora.
Gotovo nikakvih problema s legalizacijom nije imao Davor Mrvić-Žoha, poznati krapanjski i šibenski ugostitelj. Njegov kafić s dva lijepa apartmana na vrhu smješten je u obnovljenoj, starinskoj kući iz 1709. godine koju je kupio od svoga ujaka. Doima se kao svojevrsna neformalna recepcija cijelog otoka, budući da se pored njega naprosto mora proći nakon iskrcaja iz broda, koji održava vjerojatno najmanju liniju na svijetu, ploveći 300 metara na relaciji Brodarica - Krapanj.
Problem parkinga
- Osim obnove u postojećem, stoljećima nepromijenjenom stanju, nisam izvodio druge zahvate. Konzervatori su od mene tražili da srušim betonski zidić na puno kasnije izgrađenom aneksu, to sam napravio i miran sam - kazao nam je Mrvić, otkrivajući da je dosta objekata ostalo nelegalizirano i zbog velikog broja vlasnika koji se nikako ne uspijevaju dogovoriti.
- Napišite da nam je parking velik problem - napominje za kraj ono na što nam je pažnju skrenuo Tanfara.
Gradska uprava, naime, ne ustupa Krapljanima na korištenje javnu površinu u gradskom vlasništvu sa 16 parkirališnih mjesta, što su koristili godinama prije, a u novom prostornom planu parking za otočane uopće nije predviđen. Što će vam ako živite na otoku bez prometa, osim vozila javnih služba? - argument je planera, na što se otočani "krste lijevom i desnom".
- Kao da mi Krapljani nismo životno vezani za Brodaricu, nama najbliže kopno!? I ne bismo možda trebali imati automobile? - pitaju se Tanfara i Mrvić.
Naglašavaju da je u sezoni, upravo zbog velike gužve, gotovo nemoguće pronaći slobodno parkirališno mjesto na Brodarici, te se povratak na kopnu toliko blizak otočić upravo zbog kruženja autom u potrazi za slobodnim mjestom znade produljiti kao da je Krapanj "na kraj svijeta".
Branka Vrančić, pročelnica Upravnog odjela za provedbu dokumenata, rekla nam je da smo na pogrešnoj adresi, budući da njezina služba nema evidenciju ukupnog broja objekata na Krapnju, a odgovor nam može dati jedino prema broju zemljišne čestice.
- Naš kriterij su katastarske općine, a Krapanj je nema zasebno, nego zajedno s Brodaricom, Grebašticom i Žaborićem, tako da su jedino konzervatori prava adresa za odgovore na vaša pitanja. Na cijelom tom području, nastavlja, riješen je velik broj zahtjeva, a što će biti s objektima koji nakon isteka roka ostaju nelegalni, pročelnica najiskrenije, barem zasad, ne zna. - U svakom slučaju, neće baš biti da će država na Krapanj poslati bagere... - kazala je Vrančić na kraju.
Od konzervatora - ni mukajeta!
Nismo niti pomislili da ćemo na "pravom mjestu", šibenskom konzervatorskom odjelu na čelu s Angelom Bujas ostati uskraćeni za odgovor. I to na način kakav se rijetko doživljava na visokoj adresi značajne javne institucije, jer smo naišli na potpuno ignoriranje pitanja upućenih mailom, u međuvremenu triput ponovljenih tijekom tjedan dana. Također, nije bilo odgovora na višekratne telefonske pozive Angeli Bujas i sms poruke. Ni mukajeta od šibenskih konzervatora, a zanimali su nas podaci o ukupnom broju objekata na Krapnju, kao i rezultati legalizacije.
Zatražili smo i osvrt na činjenicu da je prošla odluka o proširenju građevinske zone na otoku, dok stanovnici strahuju da će ih apartmanizacija ugušiti. Ostao je upitnik: odgovor tapka u mraku, ili se pitanja (jesu li možda neugodna?) slabo probijaju kroz debele kamene zidove sjedišta šibenskog Konzervatorskog odjela, na vrhu klesanih stuba iznad "najlipšeg trga na svitu", omeđenog Gradskom ložom i katedralom sv. Jakova.