StoryEditor
ŠibenikGradska knjižnica

Maleni šibenski vrtlari zasadili indijsku ružu na prvoj radionici iz ciklusa ‘Razlistaj se!‘ koji priređuju knjižničari iz ‘Jurja Šižgorića‘ (foto)

Piše Branimir Periša
17. listopada 2020. - 12:18
Sibenik, 171020. Po uzoru na gradjansku inicijativu Zasadi drvo, ne budi panj, knjiznica je organizirala radionicu za djecu na kojoj ih je Vice Krncevic, dipl. ing. sumarstva naucio i pokazao posaditi stablo.Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

“Razlistaj se!”, naziv je ciklusa radionica koje će u naredno vrijeme prirediti šibenska Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, a u subotu je šumar Vice Krnčević, diplomirani inženjer, mališanima održao prvu radionicu s kratkim predavanjem o tome gdje i kako posaditi stablo i zašto su šume važne za život na Zemlji i dobrobit živih bića.

To je doprinos te gradske institucije u borbi protiv klimatskih promjena kakve sve više osjećamo. Kasnije su, po uzoru na građansku inicijativu “Zasadi drvo, ne budi panj!”, sudionici radionice Mali vrtlari prema Krnčevićevim naputcima na terasi knjižnice u lončanicu zasadili ukrasno drvo lagerstroemiu, poznatu kao indijska ruža i kineski jorgovan, dar Vrtnog centra 'Dubrava' koje će resiti ambijent knjižnice nadomak dječje čitaonice.

Krnčević je prije ikakvog stručnog uvoda prilagođenog uzrastu slušača pokazao cipele prljave od zemlje i radničke ruke, budući da je upravo došao sa šibenskog Veleučilišta, gdje je također sudjelovao u sličnoj akciji sadnje nekoliko stabala osvrnuvši se na urbano šumarstvo koje mu je naročito pri srcu.

-Šumarenje je najljepše kada se zaprljate zemljom. Znači da sadite! - poručio je mališanima koji su ga slušali s velikom pažnjom, upijajući svaku riječ. Naročito u dijelu kada je govorio o povezanosti mnogobornijih bića s drvećem i šumama, te potrebi da se sade stabla, što je jedan od najboljih načina da se pomogne prirodi i proizvodnji kisika, elementa nužnog za život.

Međutim, i prije nego što je Krnčević izustio išta na temu radionice morao je odgovoriti na pitanje sedmogodišnjeg Dina Gnjidića-Klarića.

-Jesi li ikad vidio medvjeda? - upitao je Dino, na što je Krnčević odgovorio niječno dodajući kako je čuo da je to sretan znak.

-Nije, nego znači da te prati smrt! - odgovorio je maleni polemičar.

-Pa, da, ukoliko naiđeš na medvjedicu s mladuncima, medvjed može biti opasan – izvukao se Krnčević.

-Je, ako te očima vidi ženska! - bio je zadovoljan Dino, a pomalo i razočaran što jedan šumar nije vidio ni vuka, prema Krnčevićevu kasnijem priznanju.

Nekoliko minuta poslije, na terasi, prije presađivanja stabla iz plastične u lijepu, ukrasnu lončanicu, Dino, koji se sam postavio za asistenta i stao pored Krnčevića, nestrpljivo je, s nožicama u rukama čekao odobrenje da otvori vreću sa zemljom.

Predavač je upravo spominjao proces fotosinteze, koji će oni uostalom, učiti u školi, na što je Dino, kao pravi demonstrator, svima objasnio da će to biti u sedmom razredu. I s time je radionica bila završena...

Izdvojeno

26. listopad 2020 23:55