Na šibenskoj Maloj loži europskim je projektom "Recolor" obnovljena malena zelena tržnica u srcu Staroga grada, uza istočni zid crkve sv. Ivana, pravog bisera u niski graditeljske i sakralne baštine Krešimirova grada.
Projekt je uspješno započeo lani, a ove godine pijaca je otvorena krajem lipnja te će do 31. kolovoza raditi svaki dan od 7 do 12 sati. Ivan Burazer Pavešković rečeni Joso na jednome od četiri rasklopna banka prodaje prekrasne cvjetove artičoka i teško je zamisliti boljega glasnogovornika drevne šibenske tržnice od njega.
Mala loža zamrla je prije više od tri desetljeća, otkako je iscurila snaga domicila iz nekad vitalnog, napučenog Staroga grada i dokazuje da ima života i poslije smrti. U Burezerovu slučaju važi i ona: "Nikad ne reci nikad!", budući da je živahni umirovljenik (75) ispisao krug i ponovno se vratio na živopisni srednjovjekovni trg gdje je godinama radio kao mesar, poznavao "u glavu" svakog stanara i dakako, bio poznat.
- Na srcu mi je ovaj dio grada. Odazvao san se pozivu organizatora, Veleučilišta i gradske uprave i ode san svako jutro. Uživan, virujte, jer ne stajen, dan mi je ispunjen i zadovoljan san šta mogu pomoći da živne najlipša stara gradska jezgra na svitu! Ode nama triba šušur, u dilu grada di je sve manje stanovnika i zato nisan na glavnoj tržnici, a tamo bi sigurno više proda! - iskren je Burazer Pavešković, zaljubljenik u svoj grad i njegove ljude.
Na trenutak prekida razgovor, jer je banku prišla mlađa žena. Želi kupiti cvijet, međutim, ne završava to na običnoj kupoprodaji: Ivan joj do u tančine objašnjava da je artičoka izrasla na njegovoj zemlji u Donjem Polju, na predjelu Mučića u Blatima, gdje potok Ribnik stalno nanosi blagotvorni mulj.
- Zato je tamo zelen posebna, zdrava i ljekovita i zato van ovaj cvit tako lipo miriše. Jerbo, čovik je i ono šta udiše oko sebe, pa ako je to ugodno, i njemu je dobro - objasnio je kozer od formata, pravi poticatelj ugodnog ozračja na malenoj pijaci zlata vrijednoj i napomenuo mušteriji da cvijet s ljubičastim tučkom na dugoj stapki nipošto ne stavlja u vodu.
Potom zajedno obilazimo susjedne banke s povrćem OPG-ova Palinić iz Piramatovaca, Škugor iz Dubrave, te Campanello Sučić iz Mirlović Zagore. Ima tu kukumara "izgubljenog vremena" skradinske sorte, krumpira, paprika, balancana, zelja, fažoleta, paprika... Svakog blaga iz božje torbe.
- Pogledajte samo kakvo je to povrće! Najsigurniji znak da je prirodno uzgojeno je to što su plodovi nejednaki, a ne ka vojnici, svi isti... - nastavlja neformalni glasnogovornik tih vrijednih ljudi, naročito hvaleći mladost koja na prodaju iznosi proizvode svojih obitelji. Klara Škugor, Luca Palinić kojoj tepaju Lucy, Ivan Sučić... Sve mladi svijet, pa Ivanu srce raste zato što žele raditi na zemlji. Inače, nije baš zadovoljan s nama Hrvatima, jer su nas ponijele iluzije da se može dobro živjeti bez rada, kao u meksičkim sapunicama.
-I nikad nam dosta šoldi. Ma molim vas lipo, neko stavi sebi u glavu da mora danas zaraditi tolko i tolko, pa ako se to ne ostvari, onda je nezadovoljan. Nesritan je zbog novaca koje koje nije stavija u džep, umisto da bude zadovoljan s onin šta je zaradija i tako van to ide s vama! - mudro zbori Ivan. Primjećuje da je malo turista koji se opskrbljuju na Maloj loži. Pa je na djelu apsurd da 'igraju na sigurno' pa više odlaze u trgovačke centre, gdje su im artikli poznati makar dolaze iz masovne povrćarske proizvodnje, a Mala loža velikim je dijelom obnovljena upravo radi njih!
Ima poruku i za domaće: volio bi Ivan da previše ne mjerkaju banke i ne obećavaju da će štogod kupiti sutra, pa neka odlučnije podrže prodavače na Maloj loži. I sami smo se uvjerili da se cijene bitno ne razlikuju od onih na glavnoj tržinci, a ako ponešto i jest skuplje, tada se barem zna da je proizvedeno prirodnim načinom, zbori Burazer Pavešković.
Prodavači su zadovoljni, potvrđuju Klara, Luca i Ivan. I otkrivaju da dosta svoje proizvodnje dostave kupcima na adresu prodajom na interentu, koji prijeti, primjećuje se, da će zamalo zasjeniti trgovinu kakva je bila oduvijek i sve njene čari.
Na Maloj loži bili su i lani, s dobrom prođom, a u susret im ide i gradska uprava, čija dostavna vozila svako jutro dopreme robu iz parkinga na Banju do Male lože. Stimulativno je i besplatno korištenje banaka koji se, po zatvaranju sklapaju, da bi u drugom dijelu dana poslužili za drugu namjenu. Tako ih je osmislio šibenski dizajnerski studio Idearum, te mogu poslužiti kao stolovi, štafelaji, ili pak izložbeni panoi.
Predvečer se trg pretvara u likovnu koloniju u organizaciji obliženjeg studija Lana Art akademske slikarice Lane Martinović Čala, a navečer se u organizaciji TZ Grada Šibenika priređuju glazbeni i kulturno umjetnički programi za prolaznike i goste obližnjih kafića i restorana. Otpočetka se pokazalo da je oživljavanje Male lože na tom konceptu pun pogodak. Osim Šibenika, u projektu također sudjeluju gradovi Zadar i Labin, te regija Emilia Romagna u Italiji, na čelu s bolonjskim sveučilištem Alma mater studiorum.