Božić se u šibenskim obiteljima u prošlosti dočekivao i obilježavao kalendarskim praćenjem svetkovina koje su mu prethodile.
Tako su bile poznate uzrečice: „Sveta Kata kokošića, misec dana do Božića“ i „Sveta Luca zlatna grana, do Božića dvanaest dana…“.To je bio kao neki okvir za sve ono što se kroz četiri nedjelje Došašća do blagdana rođenja Kristova trebalo činiti i na što se u svakodnevnici upućivati.
Šibenik je po tradiciji njegovao posebnu feštu osam dana uoči Božića, Proslavu. Tada su se oglašavala zvona svih crkava, a u kućama se u loncima punih maslinova ulja frigale fritule i pivalo „U sve vrime godišta, mir se svitu navišta…“
Svakoj je obitelji bilo stalo da se vidi kako slavi Božić, a za tu prigodu valjalo je i lipo izgledati i obući se. I odraslima i dici. Zato su u predbožićno vrijeme puno posla imale i šibenske šalturice. Žene su naručivale nove vešte i kostime „za svece“,dici se šilo bile kapote, a onoj odrasloj plelo tople džempere. Kupovale su se u Kalelargi nove postole, u Bate i u Bedrice. Šibenske gospoje kupovale su cipele „na visoke take“.Tražile su ih i cure sa sela koje su služile u gradu i u njima učile hodati. Umjesto u svojim šlampavim gumašima. Gledali bi ih momci u gradu i dobacivali: “Vidi ove u takima, more šnjima u g....“.
A gospoda su volila izlaziti u novim veštitima s kapelinima(šeširima) od sjajnoga filca što su ih kupovali u Drutera. Uz obvezne rukavice. Težaci u kaporaima i crvenim kapama.
Po kućama i stanovima bilo je puno posla za sve urediti, svaki kantun, jer su slijedili dani kad su ih obilazili kadinci. Svećenik s pratnjom dice koja su nosila kadilo i blagoslivljali kuće i kad je sve mirisalo od tamjana.
Svaka kuća kitila je bor s balunima i jaslicama s djetešcem, a bake su molile i pivale božićne pisme. Dica su pred Božić svakog dana morala u crkvu na malu misu.A svi odrasli na veliku. dica koja bi iz crkve bižala ili ne bi tili ići, dobila bi šibom po guzici… Nitko tada nije znao za „adventure“, ili „adventska događanja“ i „adventuriste“,kakvu smo nesuvislu izvedenicu mogli čuti lanjske godine na televiziji. Vladalo je vedro predbožićno raspoloženje na svakom koraku.
Pisac ovoga priloga sjeća se, kako se u šibenskim konobama, posebno u Varošu i na Gorici, pred Božić točilo mlado vino, kad bi ljudi dolazili „na kvartin“,a pivači, neki i iz šibenskoga „Kola“ bi pivali stare pisme I naše dvorište s konobom znalo se ispuniti ljudima sa šibenskim kapama i s čašama didova vina. Divota za vidjeti.
Bio je neki šaljivi, basetni čovik, zvani Vranjada, koji bi se natjecao s ljudima, tko će više puta podići tešku kamenu kuglu u dnu slara naše kuće. Sve za kvartin crnoga. Potom bi je kotrljao dvorištem dok se ne bi zamorio. A onda bi se bacio na slane srdele s vrčem vina u ruci.
Ta kugla je i danas na svome mjestu, kao i konoba. Ali nestali su cijeli naraštaji ljudi.
A ono o božićnoj spizi, ostavili smo za kraj. Ne, nije to bilo neke velike obilance kako bi netko mislio, jer je u obiteljima bilo puno usta.
Nekoliko dana pred Božić pravili su se rambašići i pašticada s njokima. za Badnji dan brudet od bakalara ili palamide, Od tista njoka frigali su se kolačići i posipali cukrom. Uz štrudel od jabuka, kodunjadu od voća i fritule sa suhim grožđem. To bi kasnije babe zatvarale u baule i davale dici na bokune.
Nakon crkve i svečanoga zajedničkog objeda na čemu nitko od ukućana nije smio faliti, dici bi se davala „revena“,sitan novac da idu na pašte u slastičarnicu Marušića ili Merlaka. A u Turčina na ušećerene jabuke. Pred božićno podne u Đerdinu bi svirala glazba, a svit bi šetao uokolo.
Onaj tko je mogao, kupio bi na pazaru i par tukaca, a prasetine je bilo kod onih koji su imali gdje držati prasca. Sve je to trebalo šparati do Nove godine, a ne odmah sve sarčiti.
Sva božićna slavlja prolazila su u molitvama i u veselju s božićnim pismama, ali i u nekim prigodnima i onim šaljivima. Poput jedne s ovakvim stihovima: „Imamo dana, imamo još/ Jednoga pivca i kokoš./Pivca ćemo ubiti, kokoš ćemo zaklati./Kupit ćemo kupusa u Šime Tarle nosonje…“.Tarle je bio poznati šibenski trgovac, čiji je sin Boško bio viđeni intelektualac i s kojim so bili bliski.
U svemu, u svoj toj prošlosti i onome što je život nosio puku, bio je to dobar, vedar, i druželjubiv svit. Svit bez srdžbe i malicije kakvog više nema.
Tempi passati,rekli bi naši prekomorski susjedi. Vremena, kakva se u mnogim navikama više nikad neće ponoviti.