StoryEditor
ŠibenikŠibeniče, zašto zaboravljaš žene?

Kud god se krene gotovo nigdje žene: U gradu dominiraju muška imena ulica, trgova i perivoja; Promjene su se najavljivale 2016., spominjala se tada Vesna Parun, ali se ništa, nažalost, nije promijenilo...

3. ožujka 2019. - 13:46

Ništa se promijenilo nije. I danas u Šibeniku manje od tri posto ulica i trgova nosi imena žena. Posljednji put promjenu te sramotne statistike zazvala je Ženska inicijativa HNS-a koja se u ljeto 2016. okupila u Šibeniku i tada poručila kako ne pristaje na marginalizaciju žena, koja se, eto, preslikava i na imena ulica te je najavila kako će već na sljedećoj sjednici šibenskoga Gradskog vijeća predložiti da jedna ulica i trg dobiju ime po Vesni Parun, jednoj od najvećih hrvatskih pjesnikinja. Rođena je na Zlarinu, po ocu je povezana i s Prvićem, u Šibeniku je pohađala gimnaziju, a 90-ih je više puta bila i gošća Međunarodnoga dječjeg festivala. Veza sa Šibenikom je neupitna, jednako kao uloga i značaj velike poetese u hrvatskoj književnosti i kulturi.

Međutim, taj prijedlog nikada nije došao do Gradskog vijeća. Tajnik Grada Šibenika Ante Galić kaže kako je posljednjih godina pristiglo desetak prijedloga za imenovanje ulica i trgova, no među njima nema Vesne Parun, ali, gle čuda, ni jedne druge žene!

Zagubljeno obećanje

Gdje se zagubilo ovo obećanje HNS-ovki, nije znala reći ni Vlatka Duilo, drniška HNS-ovka i županijska vijećnica. No, uvjerena je da u šibenskoj prošlosti ima velikih i značajnih žena koje bi njihovim današnjim sugrađanima trebale biti vidljivije i u nazivima ulica. Vesna Parun je jedna od takvih žena, a u gradu u kojem se održava najveći dječji festival u Hrvatskoj, misli Duilo, svoje bi mjesto mogla naći i najpoznatija hrvatska spisateljica za djecu Ivana Brlić-Mažuranić.

Vesna Parun za oko je zapela i šibenskim SDP-ovkama. Od te bi se stranke, istina, očekivalo da kao iz rukava u svakom trenutku može izvući barem nekoliko važnih i zaslužnih žena te da je njihovim prijedlozima već odavno zatrpana gradska uprava kako bi se, ako ništa drugo, a ono barem ublažila nejednakost i nepravda prema kojoj muškarci dobivaju ulice, trgove, škole, pa čak i gradove, a žene samo zaborav! No, SDP-ovke dalje od Parun nisu otišle, premda o svemu već duže vremena razmišljaju, kaže predsjednica Foruma žena SDP-a Ivana Vučenović, a Anita Jakšić, vjerojatno najpoznatija šibenska SDP-ovka, ako je suditi po kontinuitetu i stažu u stranci, skrušeno priznaje kako SDP ni kada je bio na vlasti i imao većinu u Gradskom vijeću nije ništa napravio da promijeni tu patrijarhalnu sliku društva, koja se prelijeva i na imena ulica i trgova.

– Već duže vrijeme razgovaramo o tomu kako nijedna ulica u Šibeniku nije nazvana po Vesni Parun. To će biti naš prijedlog i definitivno ćemo vrlo skoro s njim izići vani – kazala je Vučenović, ne precizirajući vrijeme objave ovoga dugo "dumajućeg" prijedloga.

To je nepravda

Govoriti o sredinama u kojima žene čine nešto više od pola stanovništva, ali su i dalje u javnosti, pa tako i po ulicama i trgovima, nevidljive, zapravo znači govoriti o diskriminaciji. Ukazuje na to magistra sociologije i pedagogije Maja Šintić, koja, slučajnost je htjela, stanuje u jednoj od rijetkih šibenskih "ženskih" ulica – Ulici Ruže Vukman. K tome još partizanke i SKOJ-evke, koja je 1942. bila ranjena u borbi s Talijanima te je, da ne bi pala u njihove ruke, oduzela sebi život u 28. godini. Njezino je ime do prije Domovinskog rata nosio i jedan šibenski dječji vrtić, ali je do danas ostala samo ulica.

– Žene su u Hrvatskoj i svijetu i dalje diskriminirane i to na strukturalnoj razini, što znači da diskriminacija prolazi neprimijećeno te je prihvaćaju muškarci, ali i same žene. Žene su u povijesti imale manje prilika sudjelovati ravnopravno, obrazovati se, sudjelovati u političkom životu, a samim time i u političkim odlukama, poput imenovanja ulica. Tako su ispale iz fokusa. "Ženska" zanimanja su lošije plaćena, slabije cijenjena i niz je drugih nepravednih postupanja prema ženskoj povijesti. Nažalost, žene često bježe od feminizma kao od vraga ne shvaćajući kako one same, a i njihove kćeri, još uvijek vode bitke za jednakopravan položaj. U Šibeniku nema jasnih i značajnijih inicijativa za ženska prava, osim sporadičnih akcija koje se često priklanjaju nekim nacionalnim inicijativama. Osim antifašistkinja koje su ipak našle svoje mjesto među šibenskim ulicama, sigurna sam kako se može naći niz važnih žena koje bi trebale obilježiti neke nove šibenske trgove i ulice. To mogu biti odgojiteljice, "meštrovice" i niz drugih. Isto tako, nadam se kako će žene u Šibeniku uskoro aktivnije progovarati o svojim problemima i nejednakostima te će klasično brontulavanje sebi u bradu zamijeniti prosvjedima na ulicama, kampanjama i akcijama kojima se ukazuje na njihov neravnopravan položaj – kazuje Šintić.

Primjer Kate Huljev

I viša kustosica i voditeljica Odjela suvremene povijesti Muzeja grada Šibenika, povjesničarka Marijana Klisović pita se jesu li i koliko "naše" žene same krive zato što su marginalizirane?

– Neimenovanje javnih površina u čast znamenitih žena koje su dale obol hrvatskom društvu i kulturi nije usamljen primjer u Šibeniku. Istu sudbinu dijele i ostali gradovi u Hrvatskoj, pa i šire. Teško je reći zašto su žene ostale u sjeni i zašto ih je povijest isključila. Je li to možda svojevrsna diskriminacija ili se naprosto "naše žene" nisu znale izboriti za svoj status? Prije bih rekla da je ovakva situacija odraz patrijarhalnog društva, jer neshvatljivo je da u Šibeniku tijekom njegove duge povijesti nisu postojale žene čije bi se ime našlo na pločicama šibenskih ulica i trgova. Iako, nakon NOB-a i u Šibeniku su neke žene imale svoje ulice, pa čak i škole, međutim, uklonjene su s demokratskim promjenama kao i sva obilježja bivše države!

Mnoge su žene kroz povijest, smatra Iris Ukić Kotarac, gradska vijećnica bez dlake na jeziku s Nezavisne liste Stipe Petrine, dale golemi doprinos kulturnom, društvenom i gospodarskom razvoju grada, ali su, uvjerena je i ona, "zbog krutog i konzervativnog okružja ostale "drugotne".

– Nije nam na čast da s jedne strane, kao društvo, obožavamo i predano štujemo Majku Božju, a s druge često i bezrazložno osporavamo prava koja bi trebala pripadati majci. Tu mislim na pravo na punu plaću 12 mjeseci, bolovanje, povratak na posao i učinkovitu zaštitu od gubitka posla zbog trudnoće, odnosno pravo na povratak na rad – ističe Ukić Kotarac.

Žena se, dodaje, naravno, ne može svesti samo na ulogu majke, a patrijarhalni sustav i nejednakost doveli su, između ostalog i do egzodusa žena u fertilnoj dobi. Ukić Kotarac rado ističe snažne žene iz svoje obiteljske povijesti, bake i prabake, tete i pratete koje su, poput mnogih drugih znanih i neznanih Šibenčanki, bile hraniteljice obitelji, nerijetko školovane i obrazovane više negoli mnogi muškarci njihova vremena.

Takva je bila i njezina prateta Kata Huljev. Rođena je početkom 20. stoljeća, a nakon završene šibenske gimnazije, nastavila je školovanje te kao prva generacija škole Andrije Štampara stekla zvanje "pomoćnice liječnika".

Puno je junakinja

Zato Ukić Kotarac misli da Šibenik svakako mora imati ulicu neznane junakinje.
– Žena junakinja je svaka ona koja je uspjela preživjeti strahote rata, podizati djecu kao udovica, koja je izgubila dijete ili se bori da joj djeca prežive bolesti, liječenje koje ne može platiti Ministarstvo zdravstva. Junakinja je svaka koja se brine za obitelj i radi, krpa kraj s krajem, ali ne posustaje, ali i ona koja je uspješna i koja je sve postigla sama, koja stremi i ne boji se ostvariti svoju sudbinu, ma kakva ona bila – gorljivo će Ukić Kotarac.

Zašto žene teško dobivaju svoje ulice, šibenskom gradonačelniku Željku Buriću na neki je način izmaklo iz vida, jer, priznaje i sam, o tomu do sada nije razmišljao u kontekstu ravnopravnosti. A s njom je, barem u šibenskom slučaju, poprilično zadovoljan:

– Kada je riječ o ravnopravnosti spolova, mislim da je najbolji pokazatelj broj žena na vodećim funkcijama u gradu Šibeniku. Sigurno da su povijest našega grada ispisala brojna imena žena, koje su vrijedne odavanja počasti barem imenovanjem ulice, i na tom tragu otvoreni smo za prijedloge – komentirao je Burić, ne otkrivajući ipak ima li on neku favoritkinju.

Možda je bio u drugom filmu te se, zatečen pitanjem, nije mogao sjetiti konkretnog imena, ali zato, osim spomenute neznane junakinje, dodatne prijedloge ima Ukić Kotarac. I popis je poduži. Očekivano, na vrhu je Vesna Parun, ali i...

– Šibenik sebi ne bi smio dopustiti da bude bez ulice Jele Godlar Brešan, književnice, omiljene profesorice i odgojiteljice generacija mladih. Tu je i javnosti manje poznata Majda Radić, udana Dešpalj, hrvatska pjevačica, mezzosopranistica. Grad bi svakako trebao imati ulice s njihovim imenima, barem u novim kvartovima gdje je predviđena gradnja, bez obzira je li riječ o POS-ovim ili stanovima izgrađenim u tzv. komercijalnoj gradnji – kaže Ukić Kotarac te svoj popis proširuje još i s Ivanom Brlić-Mažuranić, ali i novinarkom i književnicom Marijom Jurić Zagorkom.

A kako se veličina neke sredine i kulture ne mjeri ni prostorom ni brojkama, nego njezinom otvorenošću i spremnošću da u sebe primi i druge, Ukić Kotarac bi u Šibeniku rado vidjela i ulicu slikarice Slave Raškaj, pa čak, što god tko o tomu mislio, i legende Španjolskoga građanskog rata i komunistkinje Dolores Ibárruri, čiji je slogan "No pasaran" postao sinonimom borbe protiv fašizma.

Život u Klaoničkoj!?

A da je broj zaslužnih žena iz šibenske povijest ipak veći od sramotnih tri posto koliko ih sada ima svoju ulicu, donekle pokazuje i leksikon "Poznatih Šibenčana", neumornoga šibenskog publiciste i kroničara, lani preminulog, Ive Livakovića.

Unatoč zamjerkama koje obično prate takve knjige i nejasnim kriterijima utvrđivanja znamenitosti, pa i uvrštavanju živućih osoba, ipak se između korica Livakovićeva leksikona našlo petstotinjak imena, od čega je 50 žena. I to glumica, pijanistica, liječnica, oceanografkinja, novinarki, kulturnih djelatnica...

Pa iako je i to malo, nije zgorega da svi oni koji ne vide žensku povijest zavire i u tu knjigu i ponešto nauče. Ne bi se tada niz šibenskih ulica bezlično nazvao Nova I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII... niti bi stanarima jedne ražinske ulice bilo uskraćeno pravo da s ponosom kažu gdje stanuju, jer žive u – Klaoničkoj ulici!


I dalje po starom
Odbor za razvoj mjesne samouprave tijelo je šibenskoga Gradskog vijeća koje prikuplja prijedloge za imena ulica i trgova u gradu, a krajem 2017. godine, objašnjava tajnik Grada Ante Galić, gradski su vijećnici usvojili i dokument koji utvrđuje načela, kriterije i postupke za određivanje imena ulica i trgova na području grada Šibenika.
Tako je na temelju pristiglih zahtjeva nastao i fond potencijalnih imena za neke buduće ulice, ali među njima nema nijedne žene. Odbor je tako u fond "ubacio" Vjekoslava Balina, slikara i kipara, političkog zatvorenika ubijenog 50-ih godina, Roka Dobru, pjesnika sa Žirja, arhitekta Ivana Vitića, liječnika Ivu Karadžolu, Arsena Dedića te znanstvenika i akademika Petra Guberinu.
Iako nismo otkrili povezanost sa Šibenikom, u fondu se našao i Slavonski Brod, kao i ime svećenika Ivana Burika, ubijenog u Domovinskom ratu u njegovoj župi u Tovarniku. Zanimljivo da je iz "tehničkih" razloga otpao Milivoj Zenić, dugogodišnji ravnatelj šibenske knjižnice i istaknuti kulturni radnik, a kako nijedan prijedlog nije nosio žensko ime, značajnim Šibenčankama još je jednom, umjesto ulice, pripao – zaborav!


Pronašli smo ih samo deset
Koliko Šibenik ima ulica i trgova, u gradskoj upravi nisu mogli točno reći, jer nemaju takav popis na jednome mjestu. U medijima se do sada baratalo brojkom od 338 ulica, trgova i parkova, a tajnik Grada Šibenika Ante Galić kao pouzdani izvor navodi Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije iz 2002. godine, gdje su navedene sve ulice po gradskim četvrtima i biračkim odborima kako bi birači znali gdje mogu glasati.
Jesu li neke ulice u međuvremenu promijenile naziv, nije poznato, a prema dostupnim podacima u Šibeniku je samo 10 "ženskih" ulica. Od toga samo četiri su povijesne osobe: Bosiljka Fulgosi, antifašistkinja čija se ulica nalazi u Varošu, paralelno sa spomenutom Ulicom Ruže Vukman, zatim kraljica Jelena i Ana Rukavina, novinarka i šibenska nevjesta, čija je prerana smrt pokrenula osnivanje registra darivatelja koštane srži i banke matičnih stanica, a na prijedlog šibenskog HSS-a iz 2007. godine dobila je svoj perivoj podno Tvrđave sv. Mihovila. Šibenik ima i Ulicu majke Klare Žižić, za koju je pokrenuta procedura za proglašenje svetom, u kojoj se nalazi Samostan sestara franjevki od Bezgrješne, redovničke zajednice koju je utemeljila upravo Klara Žižić. Tu su i ulice Gospe od Mira i Svete Luce, a književnica Ana Vidović ulicu u Varošu dijeli sa suprugom Markom, kao što svoje ulice dijele i Katarina Zrinska i Krsto Frankopan u Ražinama te Milica s Turkom u Mandalini.

item - id = 591728
related id = 0 -> 1136677
related id = 1 -> 1106363
24. listopad 2021 17:46