Pjeva, pleše, glumi, ne pije, ne puši, ne ganja muške i uz to izgleda vrlo mladoliko za svoje četiri godine i tri mjeseca. Samo joj je tri sata trebalo da kroz igru i zabavu shvati osnove kadriranja. Već sutradan je stala pred kamere i odigrala bez greške i ponavljanja svoju prvu filmsku rolu u životu. Nije se samo pojavila i "odjavila" niti se prošetala kroz kadar. Izgovorila je i nekoliko rečenica, a u toj životnoj dobi, još kada se zna da je u pitanju uloga u igranom filmu Antuna Vrdoljaka "General", onda je to izvanserijski slučaj.
Tim riječima, duhovito i "izvan škvare" malešnu Šibenčanku Korinu Petković opisaše mi Serđo i Jela iz Dramske scene Virko koji su bili njezini mentori u brzinskoj filmsko-dramskoj obuci. A kada Jela, koja je, inače, u tom dvojcu specijalizirala rad s predškolcima, kaže da je rođena još jedna zvijezda na šibenskom filmskom nebu, onda to nije bez osnove.
Bio je to više nego pristojan povod za susret s Korinom Petković i njezinim roditeljima, Lorenom i Jakovom. Također i starijom sestrom, 9-godišnjom plavookom "anđelicom" Lanom Evom.
Ispočetka se činilo da razgovor sa djevojčicom koja je u filmu o životu generala Ante Gotovine utjelovila 4-godišnju prognanicu Anicu i neće ići baš posve glatko. Čvrsto stiščući u zagrljaju plišanu Štrumfetu, omiljeni lik iz najdražeg crtića, Korina tih prvih pet minuta našeg "spoja" nije pokazivala naročitu zainteresiranost za druženje. Povremeno bi promolila glavicu iza jednog od stupova šibenske gradske vijećnice, čisto da provjeri u kojoj sam fazi priče s mamom i sekom. U međuvremenu nam se u ugodnoj ćakuli na štekatu pridružio i tata. A onda je, iz čista mira, Štrumfeta završila u mojoj ruci, a u Korininoj čaša soka od jabuke, gumeni bomboni i mobitel.
- Gle, ovo je Lumen, a ovo Trapavi... Pogledaj malo bolje-to je papa Štrumf, a ovaj zločesti i strašni zove se Gargamel - nabrajala je Korina spretno pokazujući prstićem scene iz videoisječka na mobitelu.
Kako joj je to pošlo za rukom, teško je reći, ali u taj je monolog uklopila i prijevode boja gumenih bombona s hrvatskog na engleski. Naglasak je bio besprijekoran.
- Kad su me iz Virka pitali bi li Korina glumila lik djevojčice Anice koja je u vrijeme Domovinskog rata bila smještena u hotelu "Medena", zapanjila sam se. Odakle im to! Čekajte, da zovnem muža, malo sam u šoku - rekla sam im. Nakon kratke konzultacije pristali smo i tako me najprije nazvao naš Šibenčanin Jakov Bilić, a onda je stigao i službeni poziv. Iz produkcije "Generala" su nam e-mailom poslali tekst, a mi smo s Korinom otišli kod Serđa i Jele da je pripreme za ulogu. U početku je bilo smiješno. Kažem ja njoj: moraš, ljubavi, kazati da se zoveš Anica...Ne, ja sam Štrumfeta! Dobro, ti si Štrumfeta, ali to ne smije nitko znati. Uozbiljila se. Tako smo malo vježbali, malo se igrali, a ona je cijelo "gradivo", pet-šest prilično upečatljivih rečenica, brzo usvojila i već za dva dana smo svi zajedno otišli na snimanje ispred hotela "Medena" - prisjeća se Lorena.
Jakov je bio uvjeren da se zapravo radi o audiciji za ulogu i da će ih na mjestu snimanja scene dočekati barem još četiri-pet djevojčica.
- Čim smo je doveli, pitali su nas zna li tekst i najavili da bi odmah počeli snimati. Upoznala se s Vrdoljakom i isti tren otrčala do Gorana Višnjića - kaže Jakov, a supruga se nadovezala.
-Samo sam joj rekla - vidiš, dušo, s onim ćeš barbom glumiti. On ti glumi generala Antu Gotovinu. Nisam to ni izgovorila, a ona je već otrčala do Višnjića i bacila se pred njega na koljena. On gleda u nju i smije se, a ona će njemu: Ti ćeš sa mnom glumiti. Ja sam Anica. Anica, jel? Drago mi je, Goran - odgovorio je Višnjić. Imala je vrhunski ulet. Pred kamerom se snašla kao da svaki dan snima. Sve je oduševila - raznježeno će Lorena.
Obitelj jedva čeka premijeru "Generala" i trenutak kada će na velikom platnu, uz cijenjena glumačka imena ugledati svoju Korinu. Svakako će to biti (al nikad se ne zna!) prije nego što nauči svirati najveću trubu ikad i postane prvakinja u boksu. Jer, sve je to curica od četiri godine i tri mjeseca stavila u plan. A kada se Korina nečega dohvati, onda to nije za odbaciti. Uvjerila sam se u to iz prve ruke. U drugoj je bila plišana Štrumfeta.
