Nakon serije potresa koji su početkom godine tresli kontinentalnu Hrvatsku, a potom proteklih mjeseci i pod površinu Jadranskog mora, podrhtavanje s epicentrom kod Vrpolja dodatno je uznemirilo Šibenčane. Koliko je grad siguran od novih potresa, koje zgrade ga mogu izdržati, kakvo je stanje u staroj jezgri te postoje li možda neke lokacije koje bi trebalo izbjegavati?
Na sve to odgovor nam je još prije nekoliko mjeseci dao istaknuti i nagrađivani šibenski arhitekt Tomislav Krajina, koji je među ostalim autor projekta obnove Vitićeve zgrade na Poljani za potrebe gradske knjižnice te obnove Tvrđave sv. Mihovila i izgradnje ljetne pozornice na njoj, i koji je za obnovu hvarskog Arsenala sa svojim projektnim studijom Situs dobio prestižnu međunarodnu nagradu "Europa nostra". Evo što je tada ispričao za Šibenski...
S posljedicama razornog zemljotresa, Krajina se svojedobno susreo kao student. Naime, 1979. godine potres je razrušio Budvu u Crnoj Gori u tadašnjoj Jugoslaviji, a materijalnu štetu pretrpio je i Dubrovnik te jug Hrvatske. Krajina je tada bio dio ekipe predvođene profesorima zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta koja je sudjelovala u popisu i procjeni štete te je izrađivala prijedloge sanacije nakon te katastrofe.
Šibenik, na sreću, ne pamti jače potrese u svojoj povijesti, a najjači koji se u novije vrijeme u gradu osjetio bio je onaj s kraja 60 godina prošlog stoljeća koji je pogodio Drniš i drniško područje. To vrijeme stariji Šibenčani pamte i danas prije svega po izuzeto jeftinim, tzv. drniškim kreditima koje su mnogi dobili te gradili kuće i izvan Drniša.
Od potresa najveće jačine prema seizmološkim predviđanjima, u Šibeniku su pak najsigurnije novogradnje u gradskim četvrtima Vidici, Baldekin, Krvavice i Meterize, kao i novije obiteljske kuće, osobito one rađene posljednjih godina, nakon što je Hrvatska ušla u Europsku uniju kada su, napominje Krajina, propisi za antiseizmičke građevine dodatno poboljšani.
Ni o ugroženosti povijesne gradske jezgre od potresa, smatra Krajina, ne može se govoriti kao o cjelini, nego pojedinačno ovisno o samim objektima. Osobito stoga, što se posljednjih desetak godina u gradskoj jezgri puno gradilo i rekonstruiralo.
- Rekao bih da Šibenik može biti poprilično miran što se tiče straha od potresa i rušenja kuća. Dosta se toga u zadnje vrijeme u povijesnoj jezgri obnavljalo i rekostruiralo, kuće, hoteli, apartmani, pa mislim da su ti zahvati napravljeni tako da je konstrukcija i statika objekata poboljšana. Kada smo mi radili na knjižnici, također smo pojačali konstrukciju.
Također, svojedobno i na palači Draganić, u kojoj je smještena uprava NP Krka, radili smo armirano-betonske ploče i vertikalne serklaže, armirano-betonske stupove kako bi se ojačala konstrukcija. Ne znam što je s kazalištem, koje je nakon Domovinskog rata obnavljano, ali vjerujem da su oba hotela na Meduliću u obnovljenim palačama, kao i prezentacijski centar katedrale sv. Jakova građeni tako da budi sigurni od potresa – govori Krajina.
Podsjeća i kako je Gradska vijećnica koja je nakon Drugog svjetskog rata u potpunosti bila obnovljena dobila armirano-betonsko ojačanje. Armirani beton ušao je i u sakristiju šibenske katedrale kada je ona obnavljana 1946. godine.
Takva intervencija izazvala je negodovanje povjesničara umjetnosti i drugih stručnjaka, ali je, kada je riječ o potresu, taj dio katedrale tako postao sigurniji. Premda, katedrala, ističe Krajina, već pet stoljeća čvrsto stoji na svojim temeljima, pa se nada da će tako i ostati.
- Seizmički propisi kod nas su se počeli koristiti tek nakon 1963. godine kada se dogodio veliki potres u Skopju. Nakon toga gradile su se zgrade sigurne od potresa, to se provodilo i kontroliralo, a propisi su dodatno poboljšani kada je Hrvatska ušla u EU. No, to ne znači da sve građevine koje su prije nastale, nisu sigurne od potresa. Primjerice zgrada šibenske Gimnazije ili carinarnice koje su izgrađene 1936. godine, imaju debele zidove i čelične konstrukcije. Kuća Iljadica nasuprot đardina, recimo, nema armirane ploče i osjetljivija je na potres. I Krešimirov dom u kojem je gradska uprava, nakon obnove, sada je otporan – objašnjava Krajina.
Kvalitetne i sigurne gradnje uvijek je bilo. U pravilu ona je, kako prije tako i danas, ujedno i skuplja. Pokazuju to i primjeri starih zidanih, kamenih kuća u gradu. One bogatijih vlasnika svoju su konstrukciju ojačavale čeličnim zategama koje se i danas vide na pročeljima. Jeftinija gradnja, reći će Krajina, podliježe i većem riziku od rušenja uslijed potresa. Pokazali su to i prizori iz razrušene Petrinje gdje podrhtavanje tla prije svega nisu izdržali objekti s drvenim konstrukcijama i ciglama bez armirano-betonske konstrukcije.
- Naši ljudi i danas znaju reći kada netko gradi kuću "što će mu toliko željeza". Danas se lako izračunavaju koeficijenti sigurnosti od potresa, a naši statičari uvijek vole dodati malo više željeza za svaki slučaj. Za dobru konstrukciju uvijek su važni temelji u koje se stavlja armatura da se povežu u cjelinu kao prsten oko kuće. Za još bolju sigurnost od potresa između temeljno armirano-betonske ploče i tla stavljaju se specijalne ploče kako bi se stvorio mekani sloj kako se vibracije s tla ne bi prenosile na objekt. Ukratko, krajem 60-ih i 70-ih imali smo borbu za kvalitetniju i sigurniju gradnju od potresa, a sada je, kada je riječ o propisima i novom standardu, na djelu borba za toplinsku izolaciju – zaključio je Krajina.