Uvijek je bila bravura prodati led Eskimima ili pijesak beduinima i upravo to polazi za rukom Rječaninu Denisu Ventinu, poduzetnom i kreativnom vlasniku i prokuristu tvrtke Arctic. S pijeskom se još uvijek nije okušao, no s ledom, točnije, klizalištima – Ventinu i njegovim zaposlenicima ide toliko dobro da su marljivo radeći od 2003., postali vodeći u svome fahu na zahtjevnom europskom tržištu, te se Arcticova klizališta i oprema, proizvedena u mediteranskoj (!) Rijeci izvoze sjevernjacima i južnjacima podjednako u zemlje Beneluxa, dijelom i Francusku, preko Španjolske i Portugala, a na istoku u Rumunjsku. Bliske nam Slovenija i BiH nekako se u toj uspješnoj i ruku na srce, ne tipičnoj hrvatskoj priči o poduzetništvu i tržištima podrazumijevaju same po sebi.
Stvar postaje prisnijom kada se spomene ultimativni hit predblagdanskog Šibenika, klizalište na Poljani, zasigurno najposjećenije i u večernjim satima najviše bajkovito mjesto ovih dana Adventure, također u izvedbi Ventinove tvrtke.
Originalni proizvod iz Rijeke
Klizanje je esencija zimskih radosti; dočim navučeš klizaljke i staneš na led već se lice razvuče u osmijeh, da ne govorimo o salvama smijeha kada klizač trusne o ledenu podlogu! Već sedmu godinu Arctic u sklopu šibenskog Adventa na otvorenome organizira klizanje, silom prilika 'ćušnuto' pod šator i stiješnjeno na trg ispred OŠ Fausta Vrančića no, kada je zabljesnula Poljana, k tome još i zakićena prestižnim arhitektonskim nagradama, malo i ništa je trebalo da i šibensko klizalište doživi nepodijeljene epitete najljepšeg u zemlji.
- Mogu vam reći da smo se potrudili za klizalište na takvom trgu, no očito smo uspjeli. Ono nema puno veze s onim prije, u tehničkom i ambijentalnom smislu, no prije nismo imali bolju mikrolokaciju. Svjetlosni elementi integrirani u led naša su inovacija, također i računalno upravljana izmjena boje svjetala i efekata i to je klizalište u trendu s vremenom u kojem živimo. Ima tu još naših, originalnih rješenja – kaže Denis Ventim.
Dobili smo ga na mobitel taman kada je prelazio granicu sa Slovenijom – valjda zbog 'rvaškega' leda iz svoje radionice – da bi u sljedećoj rečenici posvjedočio kako vjerojatno ništa nije slučajno, makar tako izgledalo. Naime, nećak moje supruge igrom slučaja bio je u timu arhitekata nagrađenih za idejno rješenje vaše Poljane. Drago nam je da se to na neki način spojilo jedno s drugim i da smo upravo u Šibeniku pokazali kako izgleda jedno klizalište u novom izdanju - rekao je Denis Ventin na kraju.
U taj se posao veli, upustio sasvim slučajno – iz znatiželje, kao što se prvi put stane na klizaljke pa ili otreseš i odustaneš – ili prokližeš.
Baš kao i sva sila šibenske djece. Za sedam godina stvorio se dobar broj onih koji kližu kao veliki i sve u šesnaest, a stalno dolaze i novi klizači. Na čuđenje dvije generacije starijih recimo, kojima je dalmatinska čast nalagala da na spomen leda i snijega trajnijeg duže od dan dva štufo otfrknu. Zapravo, može, no jedino ako te do vrha Sljemena doveze žičara i to pravo u topli birc s kuhanim vinom, bez ikakvog dodira sa snijegom.
- Nije baš skroz isto kao role, no dica vam to brzo savladaju. Evo, sada jedno odvodim s leda u školu, a drugo dovodim na klizalište, govori jedna šibenska mama, zahvalna što je gradska uprava omogućila da osnovci imaju besplatno klizanje svaki radni dan 9-14 sati.
Medo klizač
Barem zasad, odlučeno je da će tako potrajati do 12. siječnja, skoro dva tjedna nakon što ovogodišnja Adventura 1. siječnja pogasi svjetla i zatvori kućice, a besplatni termin spašava i kućni budžet jednog oca troje djece kojima, vrlo očekivano, klizanja nikad nije dosta. Upravo je pogledom pratio svoju malu Moniku koja je vještinu svladala sama još prije dvije godine, tako da joj je plastični, 'ledeni medo' na sanjkama jedino draga igračka. Na medu kakvih je, zajedno s klizaljkama u opremi klizališta koliko hoćeš jedan mališan može sjesti dok ga drugi gura i to je ključ škole klizanja.
- Medo kojeg klizač gura pred sobom prisiljava ga na ispravan položaj, prema naprijed i uz taj rekvizit puno se brže uči, objašnjava Ivan Musić, voditelj klizališta, Ventinova desna ruka u Šibeniku zadnje tri godine, a surađuje s njime već dugo: prvo u Rijeci, potom i u Zadru. Musiću je inače, posao s djecom životni odabir: predavač je zemljopisa i povijesti u jednoj područnoj osnovnoj školi, a ovdje je odgovoran za klizalište 'od prve do zadnje brukve' tijekom montaže i raspremanja, i općenito, odgovara za cijelu organizaciju, računajući i školu klizanja koja se plaća.
- Drago mi je što smo dobili priliku dokazati se na većem prostoru i to ipak jednog reprezentativnog trga. Vjerujte, iza ovog klizališta koje pobire pohvale u cijeloj zemlji stoji velik trud. Sasvim sigurno, to nije proizvod koji ćete naručiti u Kini i odmah smo znali da je na toj lokaciji bolje ne napraviti ništa, nego nešto lošeg, kaže Musić, i sam rekreativni klizač.
Djeca brzo uče, objašnjava, zato što su vrlo opuštena; ne boje se pada, a pomaže znanje stečeno na rolama. Tehnika je manje više jednaka, osim što je led ponekad brža podloga.
I najmlađim ga Šibenčanima nikad dosta, da je i cijeli Arktik na Poljani, zaključujemo. Obuvaju 'klize' makar jedino mali odmor imali pred sobom...