StoryEditor
ŠibenikNaopaki u svemu

Kiša pada, kune niču: Jedino u našem gradu dok se nebo ne smrkne, ugostiteljima ne svane...

Piše Zdravko Pilić
27. srpnja 2020. - 10:06
Zdravko Pilić

Svugdi u svitu turistički radnici dozivaju lipo vrime. Jedino u Šibeniku, ko da su indijanski vračevi, dozivaju kišu. Šta ćeš, naopaki smo u svemu, pa tako i u tome!

– 'Oće, oće, daće Bog, pašće, pa makar pet kapi. Samo neka ih potira s plaže! Još da oće pune teke bure, pa razladi more, bilo bi ka pisma – trljaju ruke šibenski ugostitelji, sladoledari, trgovci, konobari i personal gledajući u škuro nebo, tamo prima Martinskoj, i zazivajući "đenovsku" ciklonu. Jer, to se zna, poznato je od davnina, da se Šibenik napuni turistima samo kad je kiša. Dok se nebo ne smrkne, šibenskim ugostiteljima ne svane!

Nije prokapala!

Tako je bilo i u subotu, kada je palo pet kapi kiše, ali doslovno zlatnih – jer dovelo je to u Šibeniku broj turista na lanjsko, predkoronarno stanje. Grad je bio pun gostiju, uglavnom europskih bjeloputih, na kakve smo bili navikli u godinama prije masovne navale gostiju s Dalekog istoka, kojih sada nema ni u tragovima. Kalelargom nisi mogao proć – slika sve govori – a na Meduliću su u subotu štekati u vrijeme ručka, između dvi i tri ure, bili dupkom puni, tražila se katriga viška, a lipo su – barem na oko – bili popunjeni i stolovi pizzerije "Kike" i "Bagatina" do njega. Uostalom, ne treba vam bolja ilustracija gužve od podatka da je troetažna garaža ispod Poljane bila puna puncata, ispunjena do posljednjeg mjesta automobilima, kao sardina srdelama, i to vjerojatno prvi put ovog ljeta. Taj podatak, popraćen slikom – na kojoj crvenim slovima piše "zauzeto" – slavodobitno je na svom Fejsu objavio šibenski dogradonačelnik Danijel Mileta, preuzimajući ih od gradskog redara Milana Zoričića i foto-zaljubljenika i direktora OŠ Jurja Dalmatinca Natka Duvnjaka, uz poruku: "A di ste sada, hejteri!" Svi oni šta su tvrdili kako je riječ o "promašenom projektu", Obrovcu na tri etaže, koji će "stat prazan". I ovi – rečeni hejteri – također su napeto iščekivali kišu i vijesti kako je podzemna garaža – "Daće Bog!" – prokapala. Netko je takvu sliku dan prije i stavio na net, ali pokazalo se kao "lažna uzbuna", "ćorak" – nanio je vitar. – "Bem ti, a kako bi lipo bilo da je ploča procurila." Pa napisat slavodobitno onu znamenitu Brešanovu rečenicu iz "Kako je počeja rat na mom otoku": "A šta san van ja (otpočetka) govorija."

U svakom slučaju, da nije maski na turističkim licima, čovjek bi pomislio da se teleportirao u srpanjske sezone prije COVID-19, u vrijeme pune sezone koja je padala na blagdane tri šibenska sveca – svetog Jakova, svete Ane i svetog Kristifora. A kad smo već kod maski, očekivali bismo, s obzirom da se bez njih ne može ni u jedan dućan, da će na njima tkogod pokušati i zaraditi koju kunu. Pa ih nudit na svakom koraku, nosat ih okolo preprodavači, ko tapkaroši prije karte od kina, ili šverceri DEM-ove. No, u nas je popularnije "prodavati" pamet i pištule o tome što bi trebao raditi ministar i vlada nego zaraditi koju kunu. Maske, jednokratne, troslojne, na komad prodaje tako jedan jedini dućan u Kalelargi, splitski "Telemax", po cijeni od 2,99 kuna. Ima ih, kažu, na kioscima "Tiska", ali su skuplje, pet komada za 20 kuna, ali ovako je puno praktičnije – kupiš, duperaš, baciš. Stvarno smo kao narod inertni i nepoduzetni, a u kapitalizmu i poduzetništvu, nominalno, već 30 godina.

Di van je brnjica?

"Jesi i ti smišan!" veli mi prijatelj. "Ka da nije lipše doć bez maske u dućan, derat se iz sve glave: 'Ima li koga? Uzeja bi jednu pivu, a neman maske, ne smin ulazit u dućan. Morete li mi dodat.' Pa ga mala pita koju će, a on da koja je na akciji, pa kad mu donese, nije mu ledena, da mu donese drugu... A ko to more platit? Zar nije to lipše, nego da recimo na pultu od dućana imaš kupit masku. Kunu, dvi, tri... kolko je. A ne da vajik jedna od trgovkinja mora krivit vrat ka tuka: 'Alo, šjor, a di van je mužarijola? Ne morete unutra bež brnjice!' 'K vragu ti i ona', reka bi joj, a onda se sitin, a šta je ona jadna kriva..."
Šibenik je to! I njegova poetika, kao u male "voćke poslije kiše" – tek tada, (i)za kišnih dana, bljesne čudesna raskoš šibenskih restorana, stolice pune, šuškaju kune...

Izdvojeno

06. kolovoz 2020 19:01