Sjeća li se netko Koludričke soline na Sitama, jedne od ukupno pet na području Solarisa i Zablaća koliko ih je bilo u srednjem vijeku? Podsjećamo, ona se nalazila sjeverno uz glavni asfaltni put prema šetnici, nedaleko od najmarkantnije i najveće od drevnih šibenskih solana, Velike soline i najvećim je dijelom zatrpana prije petnaestak godina gomilama građevinskog materijala.
Tim se nemilim udarcem po vrijednom ambijentu i ostatku gospodarske baštine iz koje je izvirao dobar dio ekonomske snage nekoć najvećeg dalmatinskog grada htjelo ubiti dvije muhe: riješiti se nevolja s komarcima uništavajući im stanište te na stvorenoj čistini izgraditi nogometno igralište zablaćkog "Poleta" što je gurao iseljenički lobi iz New Yorka, sve uz blagoslov tadašnje gradske uprave.
No, do jučer "obična ustajala močvara" mnogima na smetnji, s turističkim buđenjem Šibenika u posljednjem je GUP-u prepoznata i priznata kao vrijednost na diku i ponos, ono što svakako treba sačuvati i dostojno pokazati sebi i svijetu.
To je "prostor jednog od gradskih projekata, samim time od posebnog interesa za Grad Šibenik" i još je samo jedan formalni, administrativni korak preostalo ispuniti da šibenski Konzervatorski zavod za nasipanjem otprije devastiranu Veliku Solinu i manju, Koludričku, ishodi zaštitu kulturnog dobra, što je prvi korak ka statusu zaštićenog krajolika, napominje konzervator dr. sc. Ivo Glavaš. Dvije soline štite se kao jedinstvena cjelina, povezane tzv. zaštitnom prevlakom.
- Zamisao konzervatora je da se otrpa što više nanesenog otpada i prostor revitalizira koliko je moguće. Inizistirat ćemo da se te soline očuvaju, a ostaci konzerviraju i prezentiraju u okviru budućih planova gradske uprave u toj zoni.
Grad i konzervatori u suglasju
Planski zatrpavati pa opet jednako tako otrpavati nekome sa strane zvuči otužno šašavo, komentiramo, no ovo srećom, znači da će ono što se godinama nanosilo na nekadašnja polja soli ne bi li im se zatro trag, biti odvezeno na neki pravi deponij, tako da ćemo u skoroj budućnosti imati što više od izvornoga izgleda dvaju solina prije nego što ih se počelo degradirati. I to usred sportsko rekreacijske zone na sjeveru omeđene šetnicom u Kanalu sv. Ante, tinelom grada koji pohode brojni Šibenčani i turisti.
To je doduše, skupa cijena za drastično oprečna vrludanja različitih gradskih uprava u valorizaciji jednog te istog prostora u zadnjih 50 godina, no što je tu je, ipak će jedan dio biti moguće sačuvati zahvaljujući i dugogodišnjim upozorenjima konzervatora.
Uništavanje Velike soline počelo je još sredinom 60-ih, s jednakom motivacijom kao za Koludričku. Ne bi li se iskorijenili komarci, umjesto da se radi na njihovu preventivnom suzbijanju, iz hotelskog poduzeća "Solaris" došla je inicijativa da se plitko more naspe i na toj površini izgradi pista za automoto utrke.
Tome su se pridružili i građani ostavljajući na njenim obalama hrpe vlastitog građevinskog otpada i odbačenu bijelu tehniku. Tako je nažalost, čak i pod gromadama troske iz TEF-a, nestala gotovo trećina Velike soline.
Biskupska solina neposredno uz more krajem 80-ih godina prošlog stoljeća postala je "Solarisova" marina, a u nepovrat je preoblikovana i solina imena Petra del Ponte, također uz more.
Brad Pitt kao reklama nad reklamama
Najbolje je sačuvana Mala solina u neposrednom zaleđu Zablaća gotovo s netaknutom prirodnom obalom, no nju se konzervatorski ne štiti, jer se nalazi usred budućeg novog naselja predviđenog za dvije tisuće stanovnika projektanta Nikole Bašića kojemu je glamurozni Brad Pitt lani postao reklama nad reklamama.Ostale su dakle, dvije o kojima govorimo ili točnije, ono što će od njih biti sačuvano nakon sanacije.
- Sigurni smo da će svoje resurse Šibenik uspješno čuvati. Ovo je prvi korak u zaštiti kulturnog krajolika za budućnost i dobro je što u Kanalu sv. Ante s obje strane postoji "tampon" zaštite koju provodi županijska JU Zaštićene prirodne vrijednosti. Možemo biti na miru jer kanal neće biti poligon nekakvih suludih građevinskih poduzimanja, a tu je i tvrđava sv. Nikole koja uskoro dospijeva pod kapu UNESCO-a, potkrjepljuje svoju ocjenu Glavaš.
Dodaje kako je Šibenik u znatno boljem položaju nego Split, primjerice, na čijem području uopće nema tragova kako su nekoć funkcionirala Kaštela, toliko ih je u recentnim vremenima uništila urbanizacija i industrijalizacija.
Uređenje u skladu s obilježjima prirodnog krajolika
Iz odgovora Madlene Roša Dulibić, pročelnice Odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, nije poznato kada će se pristupiti sanaciji i uređenju solina, no to područje GUP u pogledu uređenja ograničava u skladu s obilježjima prirodnog krajolika, karakteristikama ekološkog sustava te važnošću prirodnih i kulturno-povijesnih obilježja prostora.
Naglasak je na uređenju tematskog parka s ciljem da se predstave iščezle gospodarske i poljoprivredne aktivnosti, s izraženom obrazovno-kulturnom i hortikulturnom komponentom niskog stupnja izgrađenosti.
U pojasu stotinu metara od obale jezera moguće je jedino uređenje šetnice i postojeće prometnice, a izgradnja je ograničena na prizemne objekte za prezentaciju, znanost, kulturu i ugostiteljstvo.
Kako ističe Roša Dulibić, ovaj prostor usko je povezan s postojećom šetnicom u Kanalu sv. Ante, u budućnosti povezan s gradom i intermodalnim brodskim prijevozom.
Priobalne krajolike gutaju turističke zone
Dr. sc. Ivo Glavaš dotakao se kulturnoga krajolika kao ozbiljnog problema zaštite. Jer, dok rado i najčešće čuvamo pojedinačne objekte iz fundusa baštine, poput katedrale, rijetko se, govori, obaziremo na krajolik kao dio nasljeđa.
- Sve više to gubimo, kao na Srimi primjerice, gdje se na zemljišta premrežena kilometrima suhozida šire turističke zone. Za razliku od priobalja, gdje je situacija gotovo beznadna, povijesne krajolike uspjet ćemo sačuvati jedino na otocima, predviđa sa sigurnošću.
Soline nisu izgradile katedralu!
Soline su za srednjovjekovni Šibenik imale golem značaj, ali su neutemeljene tvrdnje da se prihodima od soli financirala izgradnja katedrale, kazuje Glavaš.
Za razliku od drugih komuna pod vlašću Venecije, Šibenik je imao beneficije, te mu je bilo dopušteno trgovati čak s dvije trećine proizvedene soli. Serenissima je čak ugasila solane u Ninu, Pagu je uzimala sve količine, a trgovanje Šibenčana solju s Morlacima u zaleđu, turskim podanicima koji su imali stoku, a time i hranu, spasila je grad početkom 16. stoljeća.
