Na jednom reklamnom displeju koji je nedavno osvanuo, gradske vlasti nas podsjećaju da se Poljana, glavni gradski trg i šetalište, koje je još u 15. stoljeću opisao humanist Juraj Šižgorić, "vratila Šibenčanima“
Istina, toliko je mijena doživjela kroz stoljeća i u novije doba, da sada, nakon obnove i redizajna čime je dobila posve novi izgled i vizure, možemo reći da je ona- ipak tu .
Iako je nemali broj onih koji bi željeli da je ostala netaknutom na rubu starog tkiva grada. Umjesto toga, u uređenju su prevladala moderna tehnička rješenja, s trokutastim pokrovom koji korespondiraju s krovištem Gradske knjižnice, djela arhitekta Vitića i s drugim novim instalacijama. Takva je Poljana imenovana i za jednu međunarodnu, europsku nagradu, ukorak s vremenom. Bilo to nekomu drago ili ne, poruka je.
Sačuvale su nam se i neke fotografije s prizorima Poljane iz minulih desetljeća koje nešto govore i same za sebe.
Pred kraj šezdesetih godina na Poljani je već bilo parkiralište s manjim brojem auta. Prostor je dosta čist. Ističe se zdanje bivše banke, danas Financijske agencije, s mnogo manje zelenila u perivoju pred crkvom Gospe van grada. Zatim, poslije više godine glavni gradski trg očišćen je od auta i prepušten pješacima i šetačima s njenim romantičnim izgledom u večernjim satima.
Ali nakon tog razdoblja, sve se ponovno vratilo na staro, na još izraženiji način. Ma našoj snimci iz 2016. godine automobili ispunjavaju svaki metar prostora, poredani na „riblju kost“ .Trajalo je to sve do početka radova na podzemnoj garaži, 1.listopada 2018. Naposljetku, Poljana danas s rijetkim šetačima, s biciklima dječaka, romobilima, psima na uzici i kolicima s malim bebama.
Kad smo zapitali dvojicu Šibenčana, što misle o takvim sadržajima ,izgledu i funkciji Poljane s podzemnom garažom, ing.arh.Dalibor Červar i Pave Dobre Ćala, inaće dobri poznavatelji prilika u gradu, kratko su nam rekli hotovo u šali, kako je Poljana usprkos promjenama i danas „tamo gdje je i bila“ .Ali, dodali su, još su se više promijenile naše navike. U najnovije doba i zbog Covida.
Nije lako nabrojiti čemu je sve taj trg služio kroz šibensku povijest. Još u 15. stoljeću opisao ga je humanist i biskup Juraj Šižgorić u svome djelu „O položaju Ilirije i grada Šibenika“ ,nazvavši Poljanu „pučkim šetalištem na svježem zraku“ ,pogodnim za konjske utrke, natjecanja u streljaštvu, bacanju koplja i loptanju!.
U kasnijim stoljećima, međutim, na tom su se mjestu zbivali i neki tragični događaji. U vrijeme francuske okupacije u doba Napoleona, poslije pada Venecije, Poljana je služila i kao stratište i pogubljenja kao odmazda prema protu- frankofonskim građanima koji su dizali glas protiv francuske vlasti.
A u vrijeme talijanske fašističke okupacije do rujna 1943. kad je Italija kapitulirala, neprijateljski vojnici prisilno su davali ricinusovo ulje onima koji nisu htjeli dizati ruke u znak fašističkog pozdrava „romanamente“ u sate kad se ondje podizala njihova zastava. Bio je to čin mučenja.
Za vrijeme bivše države Poljana je služila za masovne političke mitinge, štafete, sletova za Prvi svibnja, te za karnevale i druge zgode.
Godinama nakon Drugog svjetskog rata Poljana je bila glavno sastajalište i šetalište građana svih uzrasta. Pritom je svaka skupina imala svoj đir i prostor. Gospoda, studenti, vojnici ,sluškinje. I pod stablima na rubu Poljane- šibenske cure s momcima. Zna se, da su se na takav način sklapali i mnogi brakovi.
Sa svim tim, usprkos prošlosti, šibenska je Poljana ostala trajno nezaobilazni trg za sva vremena. Poljana forever!