Jadrija je, kažu požutjele novine, otvorena 6. kolovoza 1922. godine. I već tada je, prije 96 godina, nije za to trebalo biti Nostradamus, bilo jasno o kakvom je biseru riječ, pa je lako bilo Odboru za izgradnju na službenom plakatu napisati proročanske riječi "Neće proći dugo, Jadrija sa svojim kupalištem postat će ugodnim ljetovalištem".
No, da je to bilo napisati za Crnicu ili Njivice, još prije koju godinu, strpalo bi vas u ludnicu. Eto, s prvim iznajmljivačem u Trtarskoj ulici, Goranom Tošićem, nema tko se nije sprdao i rugao kad je na svoju kuću prije osam ili devet godina, metnuo plavu ćitabu na kojoj je stajalo "apartmani".
"Doće ti ode vrag a ne turisti!", govorili su mu i najbliži, a drugi su mu dovikivali pitajući "Gorane, ima li navale?" I grohotom se smijali...
– Je, ja san počeja onda s 35 kvadrata prostora viška koji san ima u obiteljskoj kući, uredija san u njemu jedan apartman, prijavija ga i krenija. Ja i sad iman oti jedan, a oti koji su mu se smijali, danas imaju dva-tri. I svi su, jedan po jedan, dolazili pitat kako, šta, bi li i oni mogli, šta triba napravit za prijavit se? Ruganja je brzo nestalo čin su vidili da su se isprid moje kuće počeli zaustavljat auti sa stranim registracijama - govori nam Goran Tošić o pionirskom dobu bavljenja turizmom u nekadašnjim radničkim naseljima Njivice i Crnice, u obiteljskim kućama koje su s manje ili više papira, na divlje i na pitomo, počele nicati kao satelitska naselja oko Tvornice elektroda i ferolegura (TEF-a), u kojoj su novi stanari većinom i radili. U njoj i TLM-u, u kojoj je ne samo radio Goranov ćaća, nego još uvijek radi i Goran.
Trtarska ulica
Danas je to nekadašnje radničko naselje postalo kolektivni Zimmer frei, a u Turističkoj zajednici grada Šibenika iznenadili su nas podatkom – pitanjem koje glasi:
– Znate li koja je najturističkija ulica u Šibeniku?
– Nemam pojma, bit će neka na Brodarici, ili Žaboriću? – uzvraćam blesavo, a odgovor je za milijun dolara:
– Ma kakvi, Trtarska ulica. U Njivicama! Kad ukucate na E-visitor samo tamo izbaci 27 rezultata, odnosno apartmana.
A ima ih još! U ulici koja počinje - ili završava, ovisno s koje strane gledate – tamo iza Plodina, i koja istina, nije mala, nema kuće na kojoj ne piše "sobe", "apartmani", "Vila ova, ili ona".
– Je, točno je to, a kada sam ja počinjao bio je uz mene samo gospodin Lugović koji je iznajmljivao još prije rata, i na Staroj cesti gospodin Marković. Nas trojica iznajmljivača. U cilim Njivicama i Crnici! A danas, koliko ih ima? A svaka kuća. Ne svaka druga, nego skoro svaka. To je neviđeni bum, u posljednje tri godine naročito. Ta priča s iznajmljivanjem je krenula s izgradnjom gradske plaže Banj, lagano se počela zahuktavati i sad smo tu di jesmo – veli nam Tošić i napominje da je cijena apartmana pedesetak eura dnevno i da je popunjenost nekih dva mjeseca sigurna.
– Ispočetka, dok nije bila tolika navala znalo je kod mene bit i sto dana popunjeno. Ali, bilo je to u vrime kada je u cilom Šibeniku bilo 300 kreveta, i to s hotelom "Jadran". Danas je to industrija!
Godišnja plaća
– I koliko se tu može, od tog biznisa zaradit – pitamo Gorana.
– Od jednog apartmana, ajmo reć, tisuću i pol eura misečno. Znači, popunjenošću od dva miseca imate tri tisuće eura. I sad kad imate jedno tri apartmana, to vam je jedno devet tisuća eura bruto, minimum, i kad platite dažbine, i troškove, jedna osoba može izvuć jednu plaću godišnje. Ali, znate šta se sad isplati? Sad se isplati ić na podstanarstvo, odnosno na iznajmljivanje stanova, studentima. Cijene su zbog apartmana u gradu Šibeniku skočile gori, veće su, rastu i zbog potražnje. I to postaje dobar, pa čak i bolji posao od ovoga. Radiš cilu godinu, nisi ograničen samo na sezonu, nemaš trande oko čekanja i ispraćanja gostiju, nema čišćenja apartmana svaki dan, dva, tri – veli nam naš sugovornik kojem valja vjerovati jer – dokazano – zna o čemu govori.
Naime, za one koji ne iznajmljuju, gosti se u apartmanima mijenjaju svakih dan ili dva, i onda za njima morate sve generalno očistiti i urediti isto ili jednako kao da su tu bili dva tjedna. Razlike nema! Kompletan apartman! A to sve znači vrime, koje nemaš.
Znači, za one koji rade, i kojima je iznajmljivanje apartmana dopunski, odnosno dodatni prihod, iznajmljivanje za domaći svit je idući korak.
– Ja kad bi se širija, iša bi na tu soluciju. Ili bi moja gospođa, koja trenutno radi u Špara, dala otkaz! Trećeg nema! – objašnjava nam iznajmljivač s iskustvom.
Mine i motike
Eto, kako je to sve jedno s drugim vezano. I kako turizam posredno dovodi do promjena u svim drugim vezanim djelatnostima, ponajprije trgovini. A di neće u životu jedne šibenske ulice, odnosno gradskog kvarta, u kojem kada je gospođa Rozalija Goreta došla u njega živjeti, sa svojim pokojnim mužem Anton 1981. godine, na adresu Trtarska 10 A, nisi mogao rastrti ni robu na tiramol jer bi ti od mangana i čađe iz tvornice koja je dimila 24 ure dnevno bila sva crna, ka da si je kroz fumar provukao. A danas se s njezina balkona i terace turisti iz cilog svita dive pogledu na more i Kanal svetog Ante, šibenski arhipelag i vele joj "Pa vi živite u raju!"
– E, danas. A kad san ja ode došla s mojin pokojnin mužem, nije bilo ni asfalta, ni puta, pitala san se "A di smo ovo došli!?". Sve se ovo na ruke kopalo, ko je onda da bagera, nego se minavalo, pa onda čistilo motikon i lašunom, pa onda opet "mina, pali", pa kašun, jedan drugi, mišaj beton, nalivaj i diži kuću polako – prisjeća se gospođa Rozalija svojih početaka u Trtarskoj u kojima danas izdaje dva apartmana. Ili bolje reći apartmančine, jedan od 60, a drugi od 54 kvadrata. I puni su fala Bogu.
– Jedan od šestog miseca, a ovaj drugi od 1. srpnja nakon što smo ga otvorili. Zadovoljni smo. Ove nam je godine najbolje, prijavili smo se na taj Booking.com. O tome, znate, nevista vodi računa, ja oko toga ne pačam previše. Odakle su gosti? Od svakud. Ove godine najviše ima Nizozemaca. A lani smo imali Talijane, Nijemce, Ruse, Amerikance... Tako se to zgodi. Bit će čuju i jedni od drugih. Zvala nas je nekidan jedna žena iz Rusije, da je bila i već je dogodine rezervirala deset dana. Ljudi su očito zadovoljni, triba s njima malo i popričat. Učimo se, što ćeš... – smije se gospođa Rozalija kojoj turizam nije stran, radila je i ona nekoliko godina u "Solarisu" kao konobarica, pokojni joj je muž bio šef sale, pa je poslije 20 godina radio i u Njemačkoj kao konobar, znao je četiri jezika...
Ima tu i troška...
– Ja san sada u njegovoj mirovini, a pomažu mi i nevista, i sin, i dva unuka, jedan ima dvadeset, drugi petnaest godina, oni odlično govore engleski pa se i ja uz njih snalazim s gostima. Kako sam počela? Pa nakon muževe smrti ja i sin, u ogromnoj kući se našli s viškom kvadrata, pa nam je susjed Gogo – Goran Tošić (op.a.) – rekao "pa šta ne bi počeli iznajmljivati, ko i ja...". I tako smo krenuli. Je, istina je to, svi su mu se u početku čudili i malo se ka podrugivali se, a onda smo svi krenuli njegovim stopama. On nas je uputija, pomoga nam je dosta u počecima - razgovorljiva je naša domaćica koja priznaje da se cijeli taj posao financijski isplati. Apartman je 60-70 eura dnevno, naravno ima tu i troška, i provizije Booking.comu. Popusta. I ja sam mislila da je to laka lova, ali nije to baš tako. Moraš gostu prominit posteljinu, razračiti, usisati, pogledati sve suđe, pinjure, proprati, vidjeti šta fali. I za nekim ima više čistit, za nekin manje, nema tu nekog pravila. Nema vam to veze s tim koliko ko stoji, dan ili tjedan dana. I tako malo s jednima, malo s drugima, ima svita sa svih strana. Eto, prije neki dan smo imali neke Grke, a prije jedno tjedan dana i Turke, koji su došli s mađarskim tablicama na autu.
Prešišali Vodice
- Sezona obično traje do listopada, iako zna netko naleti koji dan i u druge mjesece, ali rijetko. Kolovoz bude pun, a "rupe" se pojave već u rujnu. Prije tri godine smo imali čak i nekoliko dana neku mlađariju iz Bosne. Gosti su zadovoljni, lipo im je ode, uzmu šugamane pa pješke na plažu... – govori nam gospođa Rozalija.
A isto nam govori i Tomislav Baljkas koji hvali Trtarsku i kao mirnu ulicu za živit s dicom, koja se unatoč autima parkiranim sa strane još uvijek igraju na male branke, leti balun s jedne na drugu stranu. Vika je, cika, dodaj, brani, pazi, čuvaj...
Tomislav je u Trtarsku došao s Baldekina prije deset godina. Baš zato što je bolja i ugodnija za život, a ne zbog turizma. Budući da je on jedan među rijetkima u ovoj ulici koji se ne bavi turizmom, ne iznajmljuje (još) ništa.
– Ovo je sad postala turistička top destinacija, ono što su prije bile Vodice ili neko drugo top mjesto na rivijeri – veli nam Tomislav.
Pohvale ciloj
Turističkoj
zajednici
Mogu li vas nešto zamoliti da napišete? – pita Goran Tošić. Jednu pohvalu, samo nemojte zaboraviti.
– Ma, ne bi ni da je pokuda, a kamoli pohvala.
– Pohvalite mi obavezno cilu Turističku zajednicu grada Šibenika. Sve te cure doli šta su nam na ispomoći i pomoći, kad god ih nazovemo, kad god šta triba, pomognu, riješe, jave se – veli nam Goran Tošić. I dodaje da ne nabrajamo nikog posebno, jer ćemo nekog sigurno izostaviti, a to ne bi bilo fer jer su svi tamo u tom turizmu odlični i za pohvalu.
– Znači, sve cure. I dečke?
– Je, i dečke, jer ima i jedan dečko tamo, pa da ne zaboravimo i njega.