Dobro je da smo stekli naviku dezinficiranja ruku i nošenja zaštitne maske ne samo zbog notornog koronavirusa, nego još jedne virusne infekcije nedavno prvi put zabilježene na području Šibensko-kninske županije, a u Dalmaciji dosad praktički nepoznate.
Riječ je o mišjoj groznici prisutnoj u kontinentalnom dijelu Hrvatske, međutim zadarski slučaj, o čemu se na stranicama SD-a pisalo prije neki dan nije usamljen. Pacijent obolio od težeg oblika mišje groznice, što je zapravo hemoragijska vrućica s unutarnjim krvarenjima i zatajenjem rada bubrega ili bubrežnim sindromom bio je hospitaliziran na Infenktivnom odjelu Opće bolnice u Šibeniku od 22.-30. svibnja i uspješno se oporavio, izvijestila je infektologinja dr. Jasminka Brkičić.
-Zarazu prenose isključivo šumski miševi, a moguća je ukoliko se udahne areosol iz mišje mokraće ili drugih izlučevina i ovo je prvi slučaj u nas. Dosad toga oboljenja nikad nije bilo u uskom priobalnom pojasu i moglo bi upućivati na klimatske promjene, kaže dr. Brkičić, uz napomenu da više o tome mogu otkriti jedino epidemiolozi koji će vjerojatno poduzeti potrebna istraživanja, najprije na šumskim miševima, kojima virus ne škodi.
Bez obzira na to, građane pozivam na oprez naročito ako čiste podrume, ostave i tavane. Neka to rade s maskama na licu i u rukavicama kako bi moguću zarazu sveli na minimum, zaključila je dr. Brkičić.
Postoji međutim, i dobra vijest o mišjoj groznici: zaraza je razmjerno rijetka, kao i smrtni ishodi. Prema podacima Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo svake se godine bilježe pojedinačni ili sporadični slučajevi, a epidemije nastupe ciklički, odnosno povremeno se registrira povećan broj oboljelih osoba, kao što je bilo 1995., 2002., 2012. te 2014. godine. Bolest se najčešće ne prenosi s čovjeka na čovjeka.
U Hrvatskoj su poznata neka prirodna žarišta odnosno enzootska područja, npr. neke šume u Lici, Karlovačkoj županiji, Zagrebačkoj županiji, Slavoniji, Gorskom Kotaru, i na Medvednici, međutim rasprostranjenost ove zoonoze u Hrvatskoj nije u potpunosti poznata.
Pred šibenskim epidemiolozima je u skorom vremenu istražiti područje Betine i Bilica, gdje se kretao oboljeli mladić uspješno izliječen na šibenskoj infektologiji, u nastojanju da se odgovori na pitanje nije li možda riječ o kakvom žarištu mišje groznice, govori dr. Željko Huljev, epidemiolog iz županijskog Zavoda za javno zdravstvo.
-Surađivat ćemo sa Fakultetom šumarstva, budući da treba uloviti određen broj šumskih miševa s tih lokaliteta i analizirati ih na virus. Ako se dokaže da glodavci nose virus mišje groznice, ta će područja biti označena opasnima za ljude i to trebamo provesti radi prevencije javnog zdravlja, ma koliko to zvučalo nepopularnim, govori dr. Huljev.
Pojavu mišje groznice na šibensko-kninskom području on ne bi pripisivao klimatskim promjenama, prije je riječ o ciklusu tzv. mišjih godina kada se šumski glodavci previše razmnože, te se zbog nedostatka hrane u prirodi približavaju naseljima i dolaze u dodir s ljudima.
To je jedinstven slučaj, napominje i Huljev, budući da je u šibensko-kninskom kraju mišja groznica zabilježena na Svilaji i na Dinari za vrijeme Domovinskog rata, na 1000 metara nadmorske visine, no to su sasvim drugačiji klimatski uvjeti.
Taj virus je nastavlja dr. Huljev, najvjerojatnije oduvijek tu, oko nas. Nisu miševi odnekud migrirali, a možda je slučajeva mišje groznice bilo i prije, jedino što nisu bili prepoznati. Naročito ako je u pitanju blaži oblik bolesti, koji se ne evidentira i jednostavno preleži kod kuće. Kada bismo proveli takvo istraživanje, to bi jedino mogla ustanoviti analiza protutijela u krvi ljudi koji su na tom području.
No, to ne bi puno pomoglo, budući da je šumske glodavce nemoguće iskorijeniti, ali možemo prominijeti vlastito ponašanje, napominje taj epidemiolog. Ne treba ostavljati kućni otpad i ostatke hrane da budu dostupni miševima, treba pripaziti da se ne jede prljavim rukama ili da se hrana ne odlaže na tlo, kako ne razmišljajući, često radimo kada smo negdje u polju, savjetuje dr. Željko Huljev.