Dugogodišnja ravnateljica šibenske Gimnazije Antuna Vrančića, profesorica biologije Ivanica Vanja Belamarić, uključila se, netom nakon umirovljenja, u projekt besplatnih instrukcija za učenike osnovnih i srednjih škola, koji je još lani pokrenula Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić", a uspješno je nastavljen i ove godine. Kaže kako je to njezin povratak nastavi, premda je i kao ravnateljica povremeno "uskakala" na satove. Iza Vanje je, kako je svi oslovljavaju, 41 godina radnog staža i priznaje da još ne bi išla u mirovinu da nije sile zakona. Cijeli radni vijek provela je s mladima i ta joj mladost sada nedostaje. Zato s razlogom kaže da je živjeti okružen mladošću pravi blagoslov. Nakon završenog fakulteta, prvo radno mjesto dobila je na Visu, gdje se otvorila srednja škola. Nakon toga dolazi raditi u Ekonomsku školu u Šibenik, u kojoj je radila samo godinu dana jer su se zbog Šuvarove reforme škole spojile u veliki centar.
– Tada sam radila u pripremnoj fazi, potom u usmjerenju suradnika u nastavi, zatim u Medicinskoj školi gotovo deset godina, i kad su se ponovno formirale samostalne srednje škole, vratila sam se u Gimnaziju, školu koju sam završila i koja je oduvijek bila i ostat će u mojem srcu – govori Vanja, koja je inače 12 godina bila sindikalna povjerenica i članica Predsjedništva Sindikata srednjoškolskih profesora na razini države.
Na natječaj za ravnatelja se, prisjeća se, javila na nagovor svojih kolega iz zbornice.
– Možda sam, kad to gledam iz današnjeg trenutka, tada to olako i prihvatila. Ali, s druge strane, imala sam, zahvaljujući sindikalnom radu, određeno iskustvo u upravljanju, poznavala sam zakone, znala sam komunicirati s ljudima... Doduše, nisam bila jedini kandidat. Bilo nas je osmero, ali nikad među nama nije bilo nikakvog jaza ili ljubomore. Po tomu i po brojnim lijepim danima i godinama provedenima s njima pamtim i pamtit ću sve te divne kolege, koji su me na poseban način ispratili kad sam otišla u mirovinu.
Kad se već prihvatila te obveze, znala je što hoće. Želja joj je bila slavnu šibensku Gimnaziju još više otvoriti javnosti.
– Ne samo da to donosi drugačiji način rada u školi, nego vam i lokalna zajednica tada daje drugačiji odgovor. Druga važna stvar bila mi je povećati i unaprijediti razinu odgojno-obrazovnog procesa, a treća da se ljudi u tom radu osjećaju ugodno. Nije to sve išlo glatko, bilo je "buke" i s jedne i s druge strane, ali ona je bila konstruktivna. Kolege su imali svoje, a ja svoje vizije i našli bismo se. Bila sam malo "tvrđa" kod nekog projekta za koji sam smatrala da je dobar – govori Vanja, koja je i kao voditeljica Stručnog vijeća ravnatelja srednjih škola u Županiji, ujedno i članica Predsjedništva Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja i užeg Predsjedništva te udruge, bila na izvoru događaja.
Znala je što se događa u drugim školama i odlično je surađivala s nekoliko uglednih zagrebačkih gimnazija.
– Sve su to bile jake gimnazije i mogla sam puno toga naučiti i prenijeti u moju školu. U svakom slučaju, pokazalo se da je dobro uvoditi nove programe i eksperimentirati. Sve su to iskustva koja vam daju energiju i potiču na nešto novo. Puno sam putovala, puno iskustava pokupila i vjerujem da sam u svojih 15 godina ravnateljstva ostavila traga – zaključila je Vanja.
ENERGIJA
U svakom slučaju, pokazalo se da je dobro uvoditi nove programe i eksperimentirati. Sve su to iskustva koja vam daju energiju i potiču na nešto novo
