Ivana Vukančić, Mirta Perkov i Mate Jakelić najbolji su studenti šibenskog Veleučilišta. Na različitim su godinama i studijima, ali ih povezuje to što su, zajedno s Ivom Strikoman i Edom Kolčarš, super-odlikaši i s prosjekom od 5, 00 dobitnici Dekanove nagrade. Primili su je krajem prošle godine, a to priznanje za svoj uspjeh, koje je popratilo i skromnih 1.000 kuna, ali ipak svakom studentu velikih do neba, podijelili su s kolegama: Marijom Martinović (4,81) Leonardom Zadravcem (4,80), Petrom Vranjić (4,66), Nevenom Medićem (4,64), Lukom Skorićem (4,51), Ana Čvrljak (4,48), Vinkom Protegom (4,35), Mirom Andrijevićem (4,23), Domagojem Šarićem (4,08)i Tinom Martinović (4,08).
Ivana, Mirta i Mate znaju se samo iz viđenja, onako u prolazu s Veleučilišta, ali osim izvrsnog uspjeha i velikog zanimanja za ono što studiraju, dijele ljubav i prema čitanju i knjigama, vole prirodu, šetnje, druženje s prijateljima, teretane i rekreaciju. Dekanova nagrada, ruku na srce, njima i nije iznenađenje, a nekim od njih nije ni prva. Petice ih, naime, odavno prate u školovanju.
- Dekanova nagrada prvenstveno mi daje do znanja da je moj trud uočen i drago mi je što se to cijeni na Veleučilištu. Samo priznanje daje motivaciju da nastavimo s trudom, a poticajni iznos od tisuću kuna nam super dođe. Tu je nagradu prošle godine dobila moja prijateljica Vinka, s kojom sam došla studirati u Šibenik, ove godine ja, a sljedeće godine, nadamo se, da će to biti netko treći – govori Ivana Vukančić iz Gračaca, studentica 1. godine diplomskog specijalističkog studija menadžmenta i dodaje kako nikada nije učila zbog ocjene. One su, lakonski će, rezultat redovitog i marljivog rada.
Oko za detalje
- Nikada nisam forsirala ocjenu u smislu da moram naučiti za izvrstan, nego učim dok ne savladam gradivo tako da sam uvjerena da ga znam i da mogu pričati o tome, a onda u skladu s tim dobijem i višu ocjenu. Tijekom cjelokupnog svog školovanja imala sam isti ili približan prosjek. Koliko za takav uspjeh treba raditi? Uf, nekima manje, nekima više. Moja dva brata srednjoškolca, čini mi se, puno brže upijaju ono što čitaju i uče kada se uhvate učenja. Meni treba mnogo više vremena. Upisala sam ono što me zanima i što volim, tako da volim i provoditi vrijeme za knjigom.
Da će studirati menadžment, Ivana je znala još u srednjoj školi. Zaslužni su za to, reći će, njezini profesori u rodnom Gračacu.
- Nemam riječi kojima bih opisala koliko me njihov način predavanja i pristup nama učenicima motivirao da nastavim školovanje te da se trudim postići dobar rezultat na ispitima. Najdraži predmeti su mi bili geografija, poduzetništvo, engleski, poslovne komunikacije te marketing. Osim toga, najzanimljiviji predmet, vježbenička tvrtka, u kojem smo mi učenici osmislili vlastito poduzeće i trudili se pokrenuti ga, dao mi je uvid u pravi svijet i ukazalo na to da uistinu moramo imati oko za detalje i biti predani i dosljedni poslu koji radimo kako bismo ga odradili najbolje što možemo.
Za nastavak školovanja Veleučilište u Šibeniku, međutim, nije bio njen prvi izbor. Kliknula ga je, otkriva, gotovo pet minuta prije zaključivanja rang liste i za to je uvelike kriva, već spomenuta, prijateljica Vinka.
- Dok smo čekale zaključivanje rang listi, prijateljica me onako, ispijajući kavu, nazvala. Bila sam na plaži i javila se nakon što je mobitel već dosta puta odzvonio. Kad sam se javila, slušam kako me pita „Ivana, a što misliš da ti i ja skupa odemo studirati?“. Ideju sam odmah prihvatila zato što smo cijelu osnovnu i srednju školu prošle zajedno, s izvrsnim rezultatima, i bile smo zainteresirane za slične studije. Čim smo završile razgovor, promijenile smo svoje izbore na prvom mjestu,a 5 minuta nakon toga rang liste za izbor studija bile su zaključane.
Dolazak u Šibenik značio je privikavanje na novu sredinu, a prva dva tjedna studiranja Ivana pamti po stresu zbog potrage za stanom, lutanju po hodnicima Veleučilišta i traženju predavaonica, praćenju rasporeda. Ali kockice su joj se brzo posložile.
- Najviše mi je drago što sam odabrala studij koji me zanima s prijateljicom koja je bila uz mene i s kojom sam lakše podnosila sve kolokvije, ispite i promjene koje bi se događale – reći će Ivana.
Pošten rad
Mirta Perkov je iz Šibenika i na trećoj je godini preddiplomskog studija turističkog menadžmenta, a ovo joj je već druga Dekanova nagrada. Smatra to poticajem za daljnji rad i lijepom gestom Veleučilišta koje time pokazuje brigu prema svojim izvrsnim studentima.
- Osjećaj da ste postigli nešto i da vam netko to priznaje je predivan. Divno je biti štreber i ne uskraćivati sebi bogatstvo znanja. Barem danas ono je svugdje i uvijek nam je dostupno. Vjerujem da je znanje naš najveći kapital i da marljiv, pošten rad ne ostaje neprimjećen. I na ranijim godinama studija sam imala prosjek 5, 0, a da biste postigli takav uspjeh na pošten način, jednostavno treba sjesti i zagrijati stolicu. S obzirom da imam vrlo dobre temelje iz srednjoškolskog obrazovanja ne trošim puno vremena na učenje. Inače za vrijeme trajanja semestra, posebice kad se pripremam za kolokvije i ispite učim nekoliko sati dnevno, uz redovito pohađanje predavanja i vježbi – otkriva Mirta recept svog uspjeha.
Završila je srednju Turističko-ugostiteljsku, a kako je Šibenik postajao sve "turističkiji" grad želja da tu studira nametnula se kao logičan i razuman izbor.
- Nakon završene srednje škole, zaposlila sam se u hotelskom naselju Amadria Park, Solaris. U želji da nadogradim znanje iz svoje struke, odlučila sam studirati turistički menadžment. S obzirom da se taj studij nudio ovdje u Šibeniku, željela sam to iskoristiti i izbjeći poprilično velike troškove i stres koji dolaze uz studiranje izvan rodnog grada.
I nije joj žao. Profesori su, kaže Mirta, pristupačni i uvijek spremni pomoći. No, sada, kada je pandemija koronavirusa promijenila uobičajeni ritam studentskog života i kada se predavanja i vježbe održavaju online, sve više joj nedostaju kolege i komunikacija uživo.
Dobar osjećaj
- Prednost online učenja za mene je ušteda vremena koje ne moram trošiti na dolazak i odlazak na faks. Prednost je i komod, jer iz udobnosti svog doma mogu izvršavati svoje studentske obaveze. Ali nedostatak online učenja je gubitak socijalnih kontakta i druženja. Isto tako, teže je naći motivaciju za učenje – zaključuje Mirta koja na svoju budućnost gleda s optimizmom i nadom da će se zaposliti u nekom hotelu i tako postati dio šibenske turističke priče.
Na posao u rodnom Šibeniku računa i Mate Jakelić. Student je upravnog studija i trenutačno je na 1. godini diplomskog studija. U društvu sa svojim izvrsnim kolegicama, Mate je "najizvrsniji". Sretni je dobitnik čak triju Dekanovih nagrada. Na sve to, Mate samo kratko kaže - "Dobar je to osjećaj."
- Odličan sam student za vrijeme cijelog studiranja, iako nisam uvijek imao prosjek 5,0., kao ovu godinu. Potrebno je dosta raditi i učiti. Nisam štreber, imam slobodnog vremena koje provodim šetnjom u prirodi i čitajući knjige – nabraja Mate.
- Veleučilište sam izabrao zato jer sam smatrao da je to logični nastavak mog obrazovanja s obzirom da sam završio Ekonomsku školu u kojoj sam također bio odličan učenik. To mi je bila prva želja, odnosno izbor. Bio sam primljen u Zagrebu, Zadru i Splitu, no odabrao sam Veleučilište, imajući povjerenje u kvalitetu studiranja u rodnom gradu - kazao je Mate. Pomalo je škrt na riječima ili bi bilje bilo reći ekonomičan. Tamo gdje su potrebne da bi pokazao sve svoje znanje, očito ih ima napretek!