Božo Erlić, prvi je predsjednik HDZ-a u Šibeniku, osnivač i utemeljitelj stranke, kako sam kaže, zapravo “ćaća HDZ-a u Šibeniku”. Umirovljeni defektolog, na pragu 80.-te godine života, ovih dana je bio čak i hospitaliziran zbog srčane aritmije, ali, unatoč tomu još je u dobroj formi i rado se odazvao pozivu da u povodu 30.-te obljetnice HDZ-a porazgovaramo o tome kako se i s kojima idejama, s kojim i kakvim ljudima gradio šibenski HDZ 1989. – 1990. godine. Nekad se činio radikalnim HDZ-ovcem, a danas, s godinama koje su se slegle na njegova ramena, doima se umjereno. I dalje idealizira i HDZ i Hrvatsku.
Sjećam se, kao novinarka s dugim stažem, jednog od prvih sastanaka Inicijativnog odbora kojem ste bili na čelu, a koji je održan u strogoj tajnosti. Bila je tu nevelika grupa ljudi, nešto kao neka tajna sekta, iz koje će poslije nastati šibenski HDZ. Što ste mislili tada, jeste li se bojali zabrane?
- Sve je to bilo tada vrlo riskantno. Sjećam se kako je u Kazalištu HDS održao svoju osnivačku skupštinu, na koju je došao i Marko Veselica. Oni su osnovani prije HDZ-a. Ja sam došao u Kazalište pozdraviti ih u ime Inicijativnog odbora HDZ-a. Bilo je to 26. prosinca 1989.. U pozdravnom govoru rekao sam im i da treba skinuti zvijezdu petokraku s bine. Na njihovoj skupštini se najprije odsvirala “Hej Slaveni”, a onda “Lijepa Naša”, a uz zastavu sa socijalističkim obilježjima stajala je i ona s povijesnim hrvatskim grbom, s bijelim početnim poljem. Veselica je tada bio pojam, Kazalište je bilo prepuno, ali kad sam ja izašao i pozdravio ih ispred Inicijativnog odbora HDZ-a, i rekao da mi ne prihvaćamo da se naše stranke osnivaju pod simbolima socijalizma, da ih treba skinuti, i naše osnivačke skupštine održavati samo pod hrvatskim povijesnim grbom, Kazalište se treslo od oduševljenja. Nitko se više nije htio učlaniti u HDS, svi su dolazili k meni i pitali: “Kako ćemo u HDZ?”. Rekao sam im da će sutra pred Kazalištem biti štand i moći će se učlaniti tko god želi. I bilo je tako. Ljudi su sutradan pred Kazalištem čekali u ogromnom redu za upis. To je bilo krajem 1989.
A u veljači 1990. na Baldekinu je, uz prisustvo Franje Tuđmana i Šime Đodana, održana i osnivačka skupština HDZ-a Šibenika…
- Tako je. Morali smo čekati dozvole policije za održavanje skupa, i kad smo sve dobili, sve pripremili, e onda smo sazvali skupštinu i ona je održana u Sportskoj dvorani na Baldekinu. Bilo je to 11. veljače 1990.
Tko ti je neprijatelj?
Sjećate li se ljudi koji su s vama bili u Inicijativnom odboru?
- Da, da, sjećam se. Tonči Šprljan iz Vodica je zapravo bio prvi član HDZ-a u bivšoj općini Šibenik. Još je živ, ima 87 godina. Tu je bio i Šime Šoda, danas pokojni, kao i Ante Mikulandra, pa braća Duje i Zdravko Stančić, zatim Vjenceslav Džepina, pa Mladen Crljen, Mirko Čeko, Ante Zenić, Mladen Morić u čijoj kući smo se više puta sastajali, novinar Joso Jakovljević i drugi. Među nama je bilo i radikalnijih članova koji su se odrekli nas, a i mi njih, baš zbog radikalizma. Tražili su da se u Domovinskom ratu ide radikalnim mjerama prema Srbima u gradu. Međutim, ja sam im jasno rekao da to ne dolazi u obzir i da to nećemo dozvoliti. To su sve građani Hrvatske, građani srpske nacionalnosti, državljani Hrvatske, imovina je hrvatska i nema šanse da ćemo to dozvoliti. Ali da ne odlučujem sam ja, rekao sam da idemo kod Jose Jurasa i s njim se konzultiramo. Juras je, bez razmišljanja, sto posto podržao mene. Zahvaljujući tome se nijedna kuća u Šibeniku za vrijeme rata nije srušila… Srećom, prevladala je razumna većina. Znao sam im reći, da neće proći ni sat vremena, a s takvim mjerama će završiti u zatvoru. I nijedna kuća u Šibeniku nije u ratu minirana. Vjerujem da bi tako bilo i u Zadru i drugim gradovima da je bio zauzet jasan stav. Pa znamo tko nam je neprijatelj, onaj tko puca na nas, govorio sam, a ne onaj tko je druge vjere. Mi smo od samog početka nastojali spriječiti pokušaje radikalizma.
Inicijativni odbor je nekoliko mjeseci pripremao osnivačku skupštinu?
- Da, tako nekako. Bilo nas je 25 u Odboru. Naravno, nismo se oko svega slagali. Sjećam se kad sam dao Jakovljeviću da kao novinar pogleda moj govor za osnivačku skupštinu, koji je bio izrazito umjeren, pogotovo u odnosu na Đodanov, ali Joso je htio dvije trećine govora izbaciti. Pitao sam ga: A što će onda ostati? Je li mi želimo stvoriti Hrvatsku državu, zar nam to nije cilj? Ako se bojimo, nemamo šanse za to! Ne, ništa nećemo izbaciti, ovo je dobro promišljeno i odvagano, i na kraju krajeva, kao dokaz toga, pokojni predsjednik Tuđman je, nakon našeg osnivačkog skupa u Bilicama u restoranu “Jakida”, rekao: “O Bože moj, koliko nas ima da razmišljamo na umjeren, ali na isti način da nema odstupanja od ideje stvaranja hrvatske države”.
A onda je došla i ta čuvena osnivačka skupština na Baldekinu u ne baš punoj dvorani…
- Do skupštine na Baldekinu smo imali oko 2 tisuće članova, a sa završetkom osnivačke skupštine bilo je oko 2500 članova HDZ-a u Šibeniku. I nakon toga se nastavilo učlanjivanje.
Na toj su skupštini bili i Franjo Tuđman i Šime Đodan, Stjepan Sulimanec…
- Da, interesantno je da je Stjepan Sulimanac došao na osnivanje HDS-a, i ostao u Šibeniku, i sutradan. I kad smo sutradan postavili štand ispred Kazališta gdje su se ljudi mogli upisati u HDZ, evo ti Stjepana, sav stisnut, u nekom tankom mantilu, a bura dere. Vidio sam kako se trese i velim mu, “gospodine Stjepane, idemo se negdje unutra skloniti na toplo”. Ali, on odbije: “Ne, ne mogu, uživam gledajući, bit će nešto od ovoga, bit će nešto od ovoga”. I nije se dao u zatvoreni prostor. Kad smo trebali organizirati tko će nam voditi Skupštinu, htjeli smo angažirati Peru Mioča iz Kazališta, ali nije htio, tražio nam je velike novce. A mi nismo imali ni lipe, u sve te pripreme za skupštinu nismo potrošili ni tisuću njemačkih maraka. I onda smo mu zahvalili i Skupštinu je vodio Šime Šoda. Mogu reći da je to odradio baš kako treba.
Euforičan, ali i umjeren
Je li bilo kakvih problema pred osnivanje stranke, uoči skupštine?
- Pa i nije. Zadužili smo Ivicu Bojmića, danas pokojnog, koji je također bio član Inicijativnog odbora, i Mladena Crljena, da odu u policiju i podnesu službeni zahtjev za održavanje osnivačke skupštine. Dali su nam suglasnost, i nisu postavljali nikakve uvjete.
Na toj osnivačkoj skupštini, i neposredno nakon nje imali ste 2500 članova. Danas ih je navodno 10 tisuća. Ali, u popisu članova su svi koji su se ikad upisali u HDZ-a, pa i ako su u međuvremenu umrli, otišli u neku drugu stranku, potpuno se pasivizirali… Kako to komentirate?
- Čuo sam i ja da je predsjednik ŽO HDZ-a Nediljko Dujić izjavio da sada ima 10 tisuća članova u županiji Šibensko-kninskoj. Ne znam. Ali, znam da je do prvih višestranačkih izbora bilo preko 7-8 tisuća članova. Bivša šibenska općina je sama imala oko 7 tisuća članova. Prije dvije godine su sve članove pozvali na ponovni upis u stranku. I ja sam se ponovo upisao, ispunio obrazac, dao sve podatke. To je bilo ažuriranje članstva. Smatram da ne bi bilo dobro ljude eliminirati, pa i ako nisu aktivni, jer su stvarni utemeljitelji. Nismo utemeljitelji samo nas 25 iz Inicijativnog odbora. Više puta sam rekao da su pravi utemeljitelji svi oni koji su po temeljnim ograncima stvarali i širili HDZ. Imali smo 38 temeljnih ogranaka do prvih parlamentarnih izbora, ostala su nam neosnovana samo dva, na otocima, Žirju i još jednom, ne mogu se sjetiti sad kojem. A koliko je članova u Drnišu bilo… Naravno da na popisu ima i mrtvih, to je naraštaj mojih roditelja. Ja sam u ono vrijeme imao 49 godina, a Mirko Čeko preko 70.
Što se, po vašem mišljenju od tada do danas bitno promijenilo u HDZ-u? Koliko ste zadovoljni s ovim HDZ-om danas?
- Nikad nisam bio radikal. Bio sam u onim vremenima osnivanja euforičan, ali uvijek umjeren. Bavio sam se svojom strukom, a po struci sam defektolog, magistar znanosti u području specijalne psihologije, i mogu čak i sa stručkog stajališta reći da je u ono vrijeme to bio zanos, pokret. Međutim, ti ljudi koji su ušli u HDZ tada, ogromna ih je većina ostala vjerna HDZ-u do danas. Ali, događa se nešto drugo. Novom naraštaju mladih ništa ne znači što se događalo prije 20-30 godina. Ali, nama je to bilo drugačije. Recimo, Zaton, Primošten, Vodice, koji su bili partizanska mjesta, i kad smo dolazili tamo osnivati ogranke, nisu nas svi blagonaklono gledali. Sjećam se kad smo bili u Primoštenu radi osnivanja ogranka HDZ-a, vidim na drugom katu zgrade preko puta, kako nas jedan čovjek bijesno promatra. Pitam nekog od naših u Primoštenu tko je taj čovjek, a on mi kaže to je otac od ovog našeg i pokaže mi rukom prema jednom našem članu. Stariji članovi i njihove obitelji ostaju vjerni HDZ-u. Međutim, nova generacija - kako gdje i kako tko. Ondašnji HDZ je imao samo jedan jedini cilj: stvoriti hrvatsku državu. Bez kalkulacija, bez razmišljanja, kakva je, takva je, samo da je Hrvatska. I dalje ogromna većina misli na boljitak hrvatske države, ali jedan dio ih gleda samo svoj interes. Inače, moram vam reći da onaj HDZ koji je vodio Tomislav Karamarko nikad nisam podržavao. To vodstvo nisam podržavao. Od samog početka sam bio protiv radikalizma. Nisam podržavao podjele “mi ili vi”, “naše ili vaše”,” mi smo bolji”...
Istanbulska konvencija
Danas svjedočimo najdubljoj podjeli u HDZ-u. Kako na to gledate?
- Ja sam vam rođen par mjeseci prije Drugog svjetskog rata. Moj otac je bio glavar sela na Mačekovoj listi, i to je na neki način bilo usađeno i u meni. Po tome bi mogao biti radikal, ali to nikad nisam bio. Ne mogu više podnijeti te podjele na ono što je bilo prije više od 70 godina. Dosta je toga! Kako toga nisu svjesni oni koji i dalje zagovaraju te podjele? Karamarko je ustrajavao na tome. Bio sam presretan kad vidio šansu da nam dođe na čelo umjereni političar kao što je Andrej Plenković. Prvi sam bio u Šibeniku koji je potpisao njegovu kandidaturu. Rekao sam još tada da nam treba umjereni čovjek, europejski orijentiran, dosta nam je podjela i zapravo bi nam svima morao biti jedini cilj, i HDZ-u i drugim političkim strankama, da osiguramo boljitak za Hrvatsku i njezin narod. Andrej Plenković apsolutno nakon ove nepune četiri godine ispunjava sva moja očekivanja od predsjednika.
Dakle, vi ćete 15. ožujka glasati za Plenkovića?
- Apsolutno! Bez ikakve dileme. Zar nismo vidjeli koliko se on zalaže za dobrobit Hrvatske? Pa samo uzmimo koliko se založio da Hrvatska dobije 300 milijuna više iz europskog proračuna nego što bi je po ključu pripalo. Dok sadašnji predsjednik Zoran Milanović negira milijardu dolara koje nudi Amerika za područje od Jadrana do Baltika…
Mislite na Incijativu tri mora?
- Da. Možda bi Hrvatsku dopalo samo 100 milijuna, ali nije umjesno i nije odgovorno reći kako to nije ni za kavu. Time ne radi u interesu Hrvatske, dok se Plenković itekako bori za hrvatske interese. Neki Plenkoviću prigovaraju zbog Istanbulske konvencije, ali ja sam je vjerujte pročitao deset puta i nigdje ništa sporno nisam našao. Nema govora da je potpisivanje Istanbulske konvencije odstupanje od osnovnih kršćanskih vrijednosti. Ako to prihvaća jedna Turska, ili BiH gdje je većinsko stanovništvo muslimansko a u njihovoj je vjeri radikalan odnos prema ženi, pogotovo u odnosu na kršćanstvo, ako je to prihvatila jedna Poljska koja je izrazito katolička zemlja, pa tko može naći razloga za njezino bojkotiranje?!
Očito jako podupirete Plenkovića i smatrate da puno čini za Hrvatsku. Međutim, činjenica je da Hrvatska strahovito zaostaje. Po korupciji, samo je Bugarska gora od nas u Europi, po odljevu mozgova smo u svjetskom vrhu, gori od nas su samo Venezuela, Haiti i BiH. Dakle, nešto ipak ne valja u toj politci?
- Kad je o iseljavanju riječ, u Hrvatskoj je iseljavanje tradicija. Toga u Bugarskoj nema…
Ali, zar bi itko odlazio iz svoje zemlje kad bi mu u njoj bilo dobro…?¸
- Znate, i ja sam svojedobno bio iselio u Kanadu...
Da, ali u sasvim drugim okolnostima i u sasvim drugim vremenima…
- Da. Ali, nakon dvije-tri godine u Kanadi ja sam se vratio. Iselio sam se 1969. a vratio se u domovinu 1971. Kanada se za strance, uz Švedsku, smatra najboljom zemljom na svijetu. Ja sam već u tom trenutku ispunjavao uvjete da dobijem državljanstvo i da mogu raditi svoj posao. Ali, vratio sam se u Hrvatsku, i sada bi bilo nekorektno da zamjeram drugima ako odu na neko vrijeme, s namjerom da se vrate kad ostvare svoj cilj. Mislim da nije loše na neko vrijeme otići u svijet. Zdravko Stančić je znao reći u ono doba kad smo osnivali HDZ: “ Božo, ti meni djeluješ sa svojim pogledima koje si donio iz Kanade kao da imaš još jedan fakultet”. Drugačije sam gledao na svijet, nisam bio zadrt, znao sam i engleski, čitao sam, pa i danas čitam, engleske i kanadske novine…
Da, nudili su mi mito!
A kako komentirate poplavu korupcije, klijentelizma, nepotizma…?
- Ima, ima toga. Mislim da je to rak rana hrvatskog društva i države. Nažalost, nije to samo karakteristika članova HDZ-a nego i drugih političkih stranaka, ali je HDZ na vlasti pa je najodgovorniji. Kad gledam koliko je ministara smijenjeno, možda bi baš zbog toga jednu jedinu zamjerku dao Plenkoviću. Previše je podlegao pritisku medija. Trebalo je razlučiti žito od kukolja i vidjeti je li se stvarno netko od ministara okoristio položajem, i ima li koruptivnih razloga za njegovu smjenu…
Postoji prijedlog za donošenje Zakona o ispitivanju porijekla imovine, ali čini se da u Saboru taj zakon nema podršku i da zapravo u politici nikomu nije do toga zakona…
- Možda je trebalo neke ljude smijeniti, ali neke, koji su napisali da imaju kuću od 100 kvadrata, a nisu naveli okućnicu, pogrešno su ispunili imovinsku karticu, njih nije trebalo smjenjivati.
Zar vi zbilja mislite da su morali otići samo zbog pogrešno ispunjene imovinske kartice?
- Ako je samo to, jer su mediji to razotkrili, a ja govorim samo na temelju medijskih napisa, drugih informacija nemam…
Treba samo pogledati što sve imaju, a s čim su ušli u politiku…
- Ja vam samo mogu reći da kuću koju sam imao 1990. imam i sada. Malo sam ispred kuće napravio garažnog prostora… Jedan sam poslovni prostor iznajmio, a kad je moja nevjesta odlučila otvoriti frizerski salon, morao sam ustupiti garažu i svoje auto držati vani. Ja se time ponosim, jer mi nitko ne može reći da sam se okoristio članstvom u HDZ-u. Jedan manji dio je sklon takvom bogaćenju, ali toga ima nažalost svuda, a ne samo u HDZ-u. Ponekad se pitam kad će se taj naš mentalitet promijeniti, to uvjerenje da treba doktoru nešto dati, da treba i primiti za uslugu. Nikada u životu nisam nikome ponudio ni lipe za stručne poslove za koje su plaćeni. Nije mi palo ni na pamet da nekomu nešto ponudim kao mito. A dok sam ja bio načelnik Odjela za skrb, bilo je pokušaja da drugi mene podmite kako bi im omogućio mirovinu. To sam doživio dva puta.
I niste to prijavili?
- Ne, ali sam im napravio daleko gore od prijave. Tu osobu koja mi je nudila mito izbacio sam iz svoje kancelarije van, a u susjednoj kancelariji je bilo 20-ak ljudi koji su čekali da obave svoje poslove. Ja sam ovog izbacio doslovce nogom u tur: “Evo majmuna koji traži da mu napravim privilegiju i omogućim mu da izvansistemski dobije mirovinu, pogledajte ga i zapamtite!”, rekao sam pred svima i poručio: “Nikad to Božo nije napravio nikome i neće!” Njih 20-ak stajalo je u čudu i gledalo. Nikada me više nitko nije pokušao podmititi. Za ovog nesretnika koji je mislio da se mitom sve rješava, moj postupak je bio i gori od prijave.
Kakav je odnos stranke danas prema vama, neki su utemeljitelji iznimno nezadovoljni tretmanom?
- Dugo su htjeli da budem predsjednik Kluba utemeljitelja, posebno je Đuro Perica to zagovarao. Ja sam rekao “ne”, odradio sam svoj dio posla, a sada neka to rade mlađi. Sjete me se prigodno, za obljetnice, a ja više i ne tražim. A da sam trebao i više dati, možda jesam. Neki ljudi su 1992. godine počeli s prigovorima, zašto ne bi ovo, zašto ne bi ono, pa još ima komunjara u upravljačkim strukturama u poduzećima itd. Ja sam im odgovorio: “Recite mi koga biste vi na njihova mjesta doveli, da bude stručan, a ne samo član HDZ-a?” Oni bi stali pa se gledali, ne bi znali reći koga dovesti, ali su znali reći koga treba smijeniti. Govorili su kako Zdravko Petković treba biti smijenjen s mjesta direktora TLM-a, a ja sam rekao:” Izvolite, nađite odgovornu, stručnu osobu”. Jedan je rekao: “Pa ja bih to mogao!” A ja mu na to kažem: “Što ti znaš o tome, koji je tvoj radni put, koje je tvoje znanje?” Onda smo rekli, Zdravko Petković ostaje do isteka mandata, a nakon isteka mandata bit će natječaj i onda u redovnoj proceduri tražit ćemo stručnjaka, osobu koja zadovoljava sve potrebne kriterije. I tada je izabran Ivan Koštan, koji je bio djelatnik TLM-a, bio je u upravljačkoj strukturi tvrtke, i moram reći mi se nismo tu puno petljali, niti smo dozvolili da se smjenjuje netko samo zato što je bio član SK. To smo sprječavali, a tako bi uradio i opet.
Ali, danas je ipak najvažnija stranačka iskaznica, a ne stručnost i sposobnost…
- Ako je uz članstvo u HDZ-u i stručan, u redu… To, nažalost, rade i druge stranke, ne samo HDZ. Posebno HNS. Njima nitko nije ravan bio. U bazenu od 200 tisuća članova HDZ-a može se naći i visokostručnih, kvalitetnih ljudi, ali u bazenu od par stotina članova HNS-a, izabrati 50 visoko kvalitetnih ljudi, to je vrlo teško. Eto, nešto sam vam rekao, a neke stvari vjerojatno neću nikad…