Možda bi po uzoru na 'kuke dobrote' trebalo izmisliti i neke kutije-ili stalno mjesto u koje bi svi oni kojima ostane kruha mogli ostaviti onima koji ga trebaju. Kokoša – ni drugih domaćih životinja – u gradu više nema, i na selu ih je sve manje, pa čeljad stvarno ne zna što napraviti sa starim kruhom koji im ostane. I koliko god čovjeka žalosti kada vidi da netko baca kruh, toliko ga veseli kad vidi da ga nije bacio u kantu, nego ga je stavio u najlon, sa strane, da ga onaj kome treba i tko bi ga mogao iskoristiti, lakše uzme i ponese. U nedostatku boljeg rješenja – i to je za pohvalu.