Je li odzvonilo odbačenim šalicama "coffee to go" u uvali Minerska i uz najpopularniju šibensku šetnicu u Kanalu sv. Ante? Hoće li šetači nakon što uz more kroz borovu šumu prođu 4, 4 kilometra dugu stazu koja povezuje uvalu Paninkovac i UNESCO-vu Tvrđavu sv. Nikole ili obiđu muzejski postav u Posjetiteljskom centru, uskoro svoj boravak moći produžiti i uz šalicu kave, ali ne one za "po putu", nego u pravoj šalici u pravom kafiću?
U javnoj ustanovi "Priroda" koja upravlja tim područjem ističu kako je natječaj za koncesiju za vođenje kafića bio raspisan još lani, ali se tada nitko nije javio, te je natječaj ponovljen početkom ove godine.
-Natječaj je još u tijeku. Rok za prijave je završen 11. ožujka, a ovih dana trebalo bi se sastati upravno vijeće – kratko je kazala ravnateljica "Prirode" Anita Babačić Ajduk. O detaljima nije mogla govoriti, pozivajući se na činjenicu da natječaj još traje. Ipak otkrila je kako su ovaj put pristigle dvije ponude.
-Stigle su nam dvije ponude, ali neke sitnice oko tih ponuda nisu jasne, tako da smo od ponuditelja zatražili dodatna objašnjenja – dodala je Babačić Ajduk, napominjući i to kako je upita i ovaj put bilo dosta. No, za razliku od prvog puta kada je također bilo dosta upita, ali se na kraju nitko nije javio, ovaj put ipak su stigle dvije prijave. No, situacija je i dalje neizvjesna te nije isključena mogućnost da bude i trećeg natječaja.
Zašto atraktivno uređeni objekt s otvorenom terasom i zimskim vrtom uz atraktivnu šetnicu, na lokaciji koju je diljem Hrvatske proslavila komedija Vinka Brešana "Kako je počeo rat na mom otoku" koja je tu snimljena, nije toliko atraktivna i samim ugostiteljima? I dok će mnogi šetači reći kako bi bilo baš dobro kad bi kafić radio i kada bi se tu moglo sjesti i uživati u prirodi s pogledom na more i malu instalaciju – crvenu teću s paštašutom kao podsjetnikom na najgledaniji domaći film od osamostaljenja države i rečenicu koja je postala njegov sinonim "Aleksa, vrati se kući, skuvala san ti paštašutu!". I u Javnoj ustanovi "Priroda" vjeruju kako bi kafić mogao dobro raditi, jer šetnicom godišnje prođe 160 000 ljudi. Pokazuju to postavljeni brojači, a i najčešći sadržaj kanti za smeće upravo su šalice kave "to go"!
U razgovoru s nekim šibenski ugostiteljima doznaje se pak kako nova lokacija uvijek predstavlja rizik, pa je možda i to jedan od razloga zašto nije bilo "navale" na natječaju. Ne treba isključiti ni problem radne snage koji muči i šibenske ugostitelje, a nekima bi moglo zasmetati i to što se osim iznosa koncesije, traži i "dodatna vrijednost". Natječajem je, naime, određena minimalna cijena koncesija od ukupno 40.500 eura za tri godine na koliko se odobrava. Drugim riječima ugostitelja bi to mjesečno stajalo najmanje 1. 125 eura. Gledano sa strane, to se ne čini visokom cijenom, no ugostitelji s kojima smo razgovarali kažu kako sve to treba i zaraditi, a pitaju se i što će biti zimi? U "Prirodi" su pak u više navrata i prije isticali kako je šetnica i zimi, osobito kada je lijepo vrijeme, puna šetača od kojih mnogi dolaze iz susjednog Zadra i Šibenika, a i Posjetiteljski centar tijekom školske godine ugošćuje sve više đačkih grupa koje dolaze na edukativne radionice. Nadalje, nakon propalog prvog, drugom natječaju navedeno je da kafić ne mora raditi punih 12 mjeseci u godini, nego dva mjeseca manje.
Kada je riječ o spomenutoj "dodatnoj vrijednosti", valja reći kako je to također važan kriterij za odabir najbolje ponude, a od ugostitelja traži dodatnu kreativnost i angažman, jer bi, s obzirom da se kafić nalazi u zaštićenom krajobrazu, morali organizirati razne ekološke akcije i edukacije! Tko je na to spreman i što se od toga nalazi u pristiglim dvjema ponudama, hoće li "nejasnoće oko nekih detalja" biti razjašnjene ili će biti i trećeg natječaja, moglo bi biti poznato do kraja ovog, odnosno idućeg tjedna.
