Jedina trava, odnosno verdura, koju se nekoć poznavali hrvatski desničari bila je ona – ljuta! "Na ljutu ranu ljutu travu!" - govorilo se tada. A danas vam Hrvoje Zekanović, vođa hrvatske desnice, sasvim u skladu sa svojim "ljutim" nadimkom Zeko, može nabrojiti latinske nazive četrdesetak vrsta cvijeća i ukrasnoga grmlja, i tvrdi: "Da nisam političar, bio bih cvjećar. Ili vrtlar! Bavio bih se hortikulturom. I uživao u tome!" Što, doduše, i sad vrlo uspješno radi.
Odakle ta ljubav prema zelenom svijetu, u koju se može uvjeriti svatko onaj tko makar ovlaš odškrine vrata njegova dvorišta u šibenskoj Težačkoj ulici. Da, da, ista ona sivozelena vrata koju su mu "obožavatelji" prije koju godinu ili dvije dana "ukrasili" ustaško-fašističkim žvrljotinama.
Na mater je
- A tko zna? Možda malo od matere, s tom razlikom što ona voli cvjetne lončanice, a ja sve - i grmlje, i drveće, svu tu dendrofloru - veli Hrvoje, inače dijete prosvjetnih radnika. I sam je, kao profesor geografije, predavao u školi, majka mu je predavala hrvatski, a otac latinski. On je od latinskog naučio samo te nazive bilja i nekih dvadesetak sentencija. Sasvim dovoljno da se može "praviti važan" sa saborske govornice!
- Što znam? Znam, primjerice, da je Quercus ilex hrast crnika, odnosno česmina, da je grab Carpinus, znam ove naše pinuse, odnosno borove... Alepski bor znam da je Pinus halepensis, Pinus pinea, Pinus brutia. Jel dosta? - pita me. Aj, dobro, prošao si, velim. I vidim da na sto kvadrata, ili što bi se u fino reklo, četvornih metara dvorišta ima sigurno pedesetak različitih vrsta biljaka, a pitara isto tako jedno četrdeset-pedeset, što u dvorištu, što na teraci. Ne računajući tu materine!
- Od stablašica imam jednu palmu žumaru, imam i jednu fafarinku, Celtis australis, koštelu, koprivić, koprivac, ona ima puste nazive kod nas, imam jednu žižulu, imam jedan narančin cvijet, pitosporu, nešpulu jednu, jednu tekomu, pa jednu petolisnu lozicu, umjesto koje ću zasaditi gliciniju. Imam i jednu albiciju veliku, to je isto ovo drvo kakvo imamo na našoj rivi, ljudi kažu mimoza, ali nije to mimoza, umjesto nje ću posaditi jednu murvu, koju mi je poklonio jedan susjed. Imam i limun, u vrtlu, odnosno dva, pa dva kumkvata, pa jednu mandarinu. Imao sam i jednu lipu mirtu, samo mi je propala, imam i ružmarina, lavandi. Imao sam četiri-pet vrsta lavandi, odnosno lavandina, budrovki, teško ih je razlikovati...- zalaufao se naš saborski zastupnik. Teško da bi mu i Jandroković uzeo riječ, a kamoli ja.
Kemoterapija za palmu
Palmu je čak i liječio sam, od pošasti zvane palmina pipa, kemoterapijom.
- Ta je bolest poharala palme na cijelom Sredozemlju, više puta sam na to upozoravao i ove naše u Šibeniku što vode "Zeleni grad". Nešto se tu napravilo, ali ne u onoj mjeri da bih ja i svi mi mogli biti zadovoljni. Po onom što ja vidim na obali, propalo je sigurno 20-ak posto palmi, primjerice one tri kod pumpe što su bile. Propast će sigurno i još koja, one velike što su bile, kao u Splitu, propale su sve, nije nijedna spašena. Bila je jedna velika, prekrasna, ispred "Riječanke", i ona je propala. Sada su tamo posađene magnolije.
To je dobro, ali meni je ipak palme žao, bila je velika, prekrasna. I skupa! Takve su palme sigurno barem 30 tisuća kuna, jer treba vremena i godina da narastu! - veli Zekanović, s kojim se lako složiti da se na zelenilo i na stabla u Šibeniku dosad baš nije gledalo kao na neku posebnu vrijednost. Imamo dva đardina u centru grada, onaj ispred Gospe vanka Grada, i onaj centralni, i što još? Tanko je to, malo!
- A ovaj drugi još nosi ime Roberta Visianija, jednog od najvećih svjetskih botaničara, koji je bio naš Šibenčanin. Koliko naših ljudi uopće zna za to? "Flora Dalmatica" je njegovo kapitalno, remek-djelo. Ljudi ne znaju, ali evo, i ja i kolege iz Društva "Juraj Dalmatinac" pokušavamo to naglašavati u svakoj prigodi, da je i njegov grob na Svetoj Ani interesantan sam po sebi. Na njemu je, naime, ta knjiga, stavljena na grob, koliko je to bitno, veliko djelo. U Italiji je puno poznatiji nego kod nas. A on je determinirao 99 posto dalmatinske flore. I ne samo da smo skromni s poznavanjem njegova lika i djela, nego i sa zelenim površinama uopće u Šibeniku!
Osim ova dva parka u gradu, nemamo ni jednu poštenu zelenu površinu u gradu. Spala knjiga na dva slova! E da, imamo još i onaj lijepo uređeni srednjovjekovni vrt Svetog Lovre, privatnu inicijativu. I Šubićevac, koji je uništen što potkornjakom, što borovim prelcem, odnosno četnjakom. I zato sam ljubomoran kad odem u Split i vidim one njihove prekrasne drvorede, njegovane zalivane, na vrijeme su zaštitili i palme. To je posao! - ushićen je splitski zet splitskom hortikulturom.
- Ali, dobro, da ne bi ispalo da samo kritiziram, ne mogu reći da se Novica Ljubičić i njegovi dečki iz "Zelenoga grada" ne trude, da to održavanje ne ide na bolje. Možda bi čak bilo bolje da su manje revni kod kresanja fafarinki preko puta šibenskog pazara. Neka rastu! Ja znam da se oni opravdavaju da smetaju prometu, ali kako u Splitu ne smetaju! Zar nije ljepše i zdravije vidjeti bujne krošnje tog lijepog drvoreda, umjesto golih patrljaka! Ja sam vidio samo u Šibeniku da se oni krešu! Ili hrast crnika? Imamo tri lijepe česmine na Vanjskom, i svake godine nekom padne na pamet da ih šiša. U kuglu! I od njih pravi grm! Nemojte to više raditi, molim vas! Eto, to je moj apel! Pustite ih neka rastu!
Sjeme eukaliptusa
I eto, pa vi sad recite da su naši hrvatski desničari ovakvi i onakvi. Djeca cvijeća, peace brother! A naš Zeko, gdje god ide, donosi sa sobom pelcere i sjemenke, šiške. Eto, kad je bio u Španjolskoj, na ekskurziji s učenicima, u Lloret del Mar, on je sa sobom donio sjemenke eukaliptusa. I posadio ih u svoj vrtal, u Težačkoj, izniklo ih je na desetke, koje je on poslije dijelio rodbini, prijateljima i znancima. Jedan mu je izrastao velik, ogroman, morao mu je vrh rezati nekoliko puta, jer je smetao električnim žicama, pravio kratki spoj. Danas ga više nema, presudila mu je, nažalost, ona gadna, hladna zima iz 2012. godine, smrznuo se. Velim vam - Atipični desničar! Čak je i cijepljen. Dakle, nije ni antivakser, čudo jedno! Ali, dobro, sve na stranu, pitanje je što je to, koje su to teme vezane uz ljevicu, a koje uz desnicu.
- Činjenica je da sam ja bio vezan uz pokretanje Društva "Juraj Dalmatinac". Ja smatram da su desne, odnosno konzervativne vrijednosti vezane uz kulturnu i prirodnu baštinu, da su isprepletene i da ih trebamo kao takve zajedno čuvati i njegovati.
Eto, toliko od nas. To su vam, dragi čitatelji, strašni šibenski i hrvatski desničari. Djeca cvijeća, vrtlari i baštovani!