Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom, koja je stupila na snagu 1. studenoga prošle godine i na temelju koje su donesene odluke i drugi akti na razini jedinica lokalne samouprave, niti godinu dana od primjene već doživljava promjene. Tom Uredbom nije bio preciziran način formiranja kategorija u kućanstvima, te privrednim i drugim djelatnostima, niti je dano tumačenje načela “onečišćivač plaća”. Iz tih su razloga gradovi i općine donijeli različite odluke o kategorizaciji, a slijedom toga i cijene obvezne minimalne javne usluge, takozvani fiksni dio, za kućanstva i pravne subjekte. Mnogi su se, kad je počela primjena novih cjenika, u hrvatskim gradovima i općinama žalili, bilo je prigovora i upravnih sporova što je u konačnici rezultiralo donošenjem Izmjena i dopuna Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom.
- Primjenom “prve” Uredbe na području Republike Hrvatske bilo je prilično šarolikih cjenika među komunalnim poduzećima. Svatko je pokušavao riješiti svoje probleme na svoj način jer nisu iste prilike, primjerice, u Slavoniji i pomorskim mjestima, posebno u ljetnim mjesecima kad se broj stanovnika utrostruči. Svatko je cjenik, koliko se moglo, prilagođavao tim prilikama, vodeći računa da pri tomu ne ošteti građane. Međutim, izmjenama i dopunama Uredbe, koju je donijela Vlada i koja je stupila na snagu početkom rujna, nitko više nema “manevarskog prostora” i Uredbu se jednostavno mora ispoštovati. Rok za prilagodbu je 90 dana, što znači da u tom razdoblju moramo pripremiti novi cjenik usluga, a u konačnici će Gradsko vijeće Šibenika odrediti kolika će biti cijena minimalne javne usluge (CMJU), te varijabilni dio - kaže Damir Lambaša, rukovoditelj sektora financijsko-računovodstvenih poslova komunalnog poduzeća “Zeleni grad Šibenik”.
Jedinstvena cijena
Šibenčani će do tada, a bit će to najvjerojatnije do kraja ove kalendarske godine, uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada plaćati “po starom”.
- Do sada smo kod naših kućanstava imali cijenu obavezne minimalne javne usluge (OMJU), odnosno fiksnog dijela računa ili paušal, po volumenu spremnika i cijene su se kretale od 38,42 kune za kantu od 80 litara, 80,68 kuna za kantu od 120 litara i 126,79 kuna za kantu od 240 litara. Veličina spremnika za kućanstva ovisila je o broju članova domaćinstva. Imali smo i kategoriju povremenih korisnika, takozvanih vikendaša. Međutim, prema Izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, toga više neće biti. Određene su samo dvije kategorije korisnika javne usluge: korisnici kućanstvo i korisnici koji nisu kućanstvo, s tim da su za nekućanstva propisane potkategorije, njih sedam - govori Lambaša.
U praksi, to znači da će isti iznos paušala u kategoriji kućanstvo plaćati domaćinstva neovisno o tomu imaju li jednog ili deset članova, koriste li kuću jednom mjesečno ili u njoj žive cijelu godinu te imaju li kantu od 80, 120 ili 240 litara.
Jedinstvena cijena obavezne minimalne javne usluge bit će i za sve korisnike koji nisu kućanstvo, unutar iste potkategorije. Niti tu nema odstupanja, iako su neke stvari nelogične i valja očekivati da će primjedbi korisnika biti. Može se očekivati da će oni koji su do sada fiksni dio plaćali više, sada plaćati manje i obrnuto.
Nameće se i pitanje kako kroz jedinstvenu cijenu paušala postići obvezu o osiguranju primjene načela “onečišćivač plaća”, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge, ako su, primjerice, u istoj potkategoriji ambulanta obiteljske medicine i opća bolnica. Jasno je tko je, u ovom primjeru, veći “proizvođač” komunalnog otpada.
Sedam potkategorija
Lambaša u tom smislu navodi i druge primjere, pa kaže da su, međi ostalima, u potkategoriji II urarski obrt koji može funkcionirati u jednoj sobici i imati jednog zaposlenog i industrijska hala s 200 ljudi u svakoj smjeni na površini od 10.000 kvadrata.
- Ili, u trećoj potkategoriji imate fast food s jednim ili dvoje zaposlenih i gradsku tržnicu kroz koju dnevno prođe nekoliko tisuća ljudi. U četvrtoj potkategoriji mogu navesti primjer caffe bara s nekoliko zaposlenih i trgovački centar na nekoliko katova s 50-ak i više poslovnih prostora i stotinama zaposlenih. Evo, iz šeste potkategorije izdvojit ću primjer obiteljskog kampa s tri smještajne jedinice koje mogu primiti do desetak osoba i hotelsko naselje kapaciteta 10 tisuća ljudi. Dalje, u sedmoj potkategoriji našli su se mala željeznička postaja u nekom prigradskom naselju koja nema više od 10-ak putnika dnevno i marina s 500 privezanih jahti, restoranima, servisnim halama i slično. Dakle, svi će oni koji se nalaze u istoj potkategoriji imati jedinstvenu cijenu obavezne minimalne javne usluge - kaže Lambaša.
Kako formirati cijene?
Kako u tako grupiranim potkategorijama odrediti jedinstvenu cijenu fiksnog dijela računa za prikupljanje komunalnog otpada, pitanje je koje će donijeti – ako već nije – glavobolju brojnima. Na Gradsko vijeće mora izaći s prijedlogom, a vijećnici će reći zadnju.
- Sve je strogo definirano novom Uredbom i tu nema odstupanja. S obzirom na strukturu naših prihoda od pružanja usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada, morat ćemo sve dobro proučiti i doći do određenih iznosa. Za kućanstva će to biti, uvjetno rečeno, malo jednostavnije, nego za korisnike usluga koji nisu kućanstva - kaže Lambaša.
Varijabilni dio cijene, dodaje, odnosno količina proizvedenog komunalnog otpada koji se obračunava po volumenu spremnika i dalje će biti jedinstvena za obje kategorije: kućanstva i nekućanstva. Trenutno, ona iznosi oko četiri lipe po litri, a hoće li takva i ostati, bit će poznato nakon što se pred gradskim vijećnicima nađe prijedlog cjenika “Zelenog grada Šibenik” usklađen s novom Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom.