Zatonskom vjerničkom puku ova je godina posebno značajna. U znaku je čak dvostruke 100. obljetnice oca fra Ante Antića, Časnoga sluge Božjega kojega Zatonjani štuju, drže svojim zaštitnikom i duhovnikom, sinom svoga mjesta. Još, doduše, nisu precizirani detalji o tome kako će se obilježiti jubileji vezani za Šibenik, odnosno Zaton - stota godišnjica ređenja skromnog redovnika, svećenika -franjevca 29. srpnja 1917. u samostanskoj crkvi sv. Lovre u Šibeniku te stota obljetnica njegova služenja prve svete mise na blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza 1917. godine u crkvi sv. Jurja u Zatonu. Mještani su, međutim, suglasni da je svetački život čovjeka koji je djetinjstvo proveo u Zatonu i utisnuo mu trajan pečat svoje gorljive vjerničke predanosti i osobnosti taj isti Zaton zadužio i duhovno, i svjetovno. Kako će mu dostojno uzvratiti? Sve opcije su, čini se, još uvijek otvorene.
Zatonski župnik, don Marko Gregić o obljetnicama je prozborio na nedjeljnoj misi, a mi smo za sugovornike na istu temu imali Luciju Ševerdija, članicu crkvenog odbora Župe sv. Jurja i Borisa Dukića, predsjednika Mjesnog odbora Zaton.
Molitva pred slikom Gospe od Zdravlja
Duhovna vezanost mjesta za oca fra Antu Antića kojemu je u tijeku postupak za proglašenje blaženim je, po Lucijinim riječima, velika.
- Rođen je u Prvić Šepurini, a živio je u ovoj kući. Upravo u našem Zatonu dobio je svoj poziv. Uostalom, i molio se kao dijete pred starom slikom Gospe od Zdravlja koja se još uvijek čuva na zidu u sakristiji-pokazuje nam Lucija kuću sa spomen-pločom. Zatonjani su je postavili 1999. godine. Kuću i ogradni zid crkve sv. Roka koja se počela graditi 1928., a završena je tek 1994. godine, dijeli uski prolaz. "Gledaju" jedna u drugu. Nekoć je tu bila crkva sv. Jurja u kojoj je fra Ante održao svoju mladu misu. Imala je dva zaštitnika budući da je patron mjesta sv. Roko. Danas je sv. Jurju pripala župa.
- Imamo dva zbora koja su prije pet godina s dva autobusa išla u Zagreb kako bi uveličala misu u povodu godišnjice smrti oca fra Ante Antića. Predvodio ju je đakovački biskup Đuro Hranić. Bilo bi lijepo kad bi se oba uključila u obilježavanje dvostruke stote obljetnice. Zapravo, obljetnica je trostruka ako se računa i stota obljetnica imenovanja fra Ante za pomoćnika magistra bogoslova u Makarskoj. Ipak, mi smo nekako više usredotočeni na ulogu dobrog Oca, kako nazivamo fra Antu, u našem kraju. Mnogo se toga dade napraviti i osmisliti i sve je na vrijeme. Vjerujemo da će se u kreiranje događanja uključiti i Šibenska biskupija - veli Lucija.
Od neprohodnog puteljka do široke staze
Što se Mjesnog odbora tiče, inicijativa o uređenju "Staze fra Ante Antića", praktički je pred finalizacijom. Koristimo priliku obići je i prije "finalnog glanca", odnosno nasipanja kriznih, zavojitih i udubljenih dijelova škaljom. Zbog prijetećih kišnih oblaka koji su nam se na kraju smilovali, umjesto (otprilike) 40-ak minuta pješačenja od središta Zatona, pa do samog vrha brda Rasovač, odabiremo vožnju vatrogasnim kombijem rasovačkom južnom stranom od posljednjih kuća. Zapravo, zatonski vatrogasci i njihova mehanizacija, bager mjesne tvrtke "Čavo iskopi", ali i sati i sati dobrovoljnog rada i najzaslužniji su, priča Boris Dukić, što je staza od nekadašnjeg brdskog puteljka kojim se jedva moglo probiti, postala ovakvom kakva jest. Upravo je svetogrđe prolaziti njome vozilom, ponajprije zbog krajolika, starih suhozidova i netaknute prirode, ali i vidika koji oduzima dah.
Pješice bi doživljaj bio višestruko ljepši. Na širokom platou koji je prokrčen za okretanje vozila, pa do uređenoga kamenog vidikovca sa zelenom klupicom pod borom vodi puteljak, no svaki korak do odredišta višestruko se isplati. Veličanstveni pogled s tog mjesta puca kilometrima u daljinu sa svih strana. Zaton je s tog mjesta kao na dlanu. Razabiru se Kornati, gotovo svi otoci šibenskog arhipelaga, zatonska uvala, ušće Krke, Šibenik, Srima, Vodice, Skradin... U daljini vijuga autocesta, prepoznaje se drniška okolica, Ravni kotari...
- Rukovodili smo se time da se odavde pogledom povezuje Šepurina na otoku Prviću i rodna kuća fra Ante Antića s kućom u Zatonu u kojoj je proveo svoje djetinjstvo. Ovo je mjesto mira i izvorne prirode, mjesto nadahnuća i duhovnog pročišćenja, odmora, molitve, inspiracije... - nadahnuto će zatonski poteštat.
Rodna i kuća djetinjstva povezana - pogledom
Ljudi će, smatra Dukić, tu doći iz različitih razloga, ali će svi pronaći istu ljepotu.
- Ovo je staza na kojoj nema posebnih ivičnjaka, dosađenog ukrasnog grmlja i stabala, ali sam siguran da nad njome, ponizan i zanesen u molitvi Blaženoj Djevici Mariji za vjernički puk otvorena srca, bdije duh našeg dobrog Oca Ante. Ovo nam se učinilo vrijednim pokloniti Časnom slugi Božjemu kao spomen na prvu izrečenu misu na njegovu putu nezaboravnog duhovnog pastira u čiji zagovor vjerujemo.
U povratku do Zatona, za ono malo vremena koliko nam je trebalo da se spustimo do kružnog toka kraj mjesnog spomen-parka, čulo se sto ideja o tome kako bi staza i vidikovac mogli biti kreativno iskorišteni i za duhovnu obnovu, i za susrete vjerničke mladeži, i za mjesto hodočasničkog okupljanja. Ali i za izlete, šetnju... Bilo nam je to sasvim dovoljno da se u Šibenik zaputimo uvjereni kako će Zaton značajnu obljetnicu koja je pred njima obilježiti baš po mjeri svoga sveca. Jer, fra Ante Antić to u srcima Zatonjana stvarno jest.
Najvažniji datumi iz života fra Ante Antića
Rođen 16. IV. 1893. u mjestu Šepurine
Kršten: 18. V. 1893.
Roditelji: Toma i Tade rođ. Vlahov
U franjevačko sjemenište došao 1905.
U franjevački novincijat ušao 17. IX. 1911. na Visovcu
Prve zavjete položio 17. IX. 1912. na Visovcu
Svečane redovničke zavjete položio u Makarskoj 1. IX. 1915.
Za svećenika zaređen u Šibeniku 29. VII. 1917.
Prvu svetu misu služio u Zatonu 5. VIII. 1917.
Pomoćnik magistra klerika u Makarskoj bio 1917. - 1919. i 1921. - 1925.
Pomoćnik magistra klerika u novincijatu na Visovcu 1919. - 1920.
Magister klerika u Makarskoj 1925. - 1946.
Magister klerika u Zagrebu 1946. - 1956.
Ispovjednik i savjetnik u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu 1956. - 1965.
Umro na glasu svetosti u Zagrebu 4. III. 1965.
Pokopan na groblju Mirogoj 8. III. 1965.
Dozvolom crkvenih i civilnih vlasti tijelo je preneseno s Mirogoja u kriptu svetišta Gospe Lurdske u Zagrebu 15. XII. 1970.