– To je super i veliki plus za Šibenik. Ako u konačnici Poljana i ne dobije nagradu za koju je nominirana, ljudi će dolaziti u Šibenik da je vide, osobito arhitekti i studenti arhitekture, pa će tako, uz sve ostale naše znamenitosti, moći pogledati i Poljanu. Što bi u konačnici značilo da je naš grad, pored svih drugih, dobio još jednu atrakciju – kratko je i jezgrovito kazala Nastja Alfier, arhitektica i predsjednica Društva arhitekata Šibenika, komentirajući vijest koja je krajem prošlog tjedna obradovala Krešimirov grad.
Da je Poljana, između 449 drugih projekata iz cijele Europe, a među njima i deset hrvatskih, nominirana za veliku europsku nagradu za arhitekturu "Mies van der Rohe", o čemu odlučuje stotinjak nezavisnih europskih stručnjaka, nacionalna arhitektonska udruženja i savjetodavno tijelo Nagrade "Mies van der Rohe", koja se dodjeljuje svake dvije godine. Pa će tako imena nagrađenih biti poznata 2022. godine.
Kratak i jezgrovit, kao Nastja Alfier, bio je još jedan šibenski arhitekt, Zoran Popović.
– Najvažnije je da je Šibenik napokon, nakon 30 godina, dobio podzemnu garažu i gradski trg. Isto tako, očekivano je da je rad kolega arhitekata nominiran za tu nagradu jer ne samo da ju je struka prihvatila, nego je očito da su Poljanu prihvatili i sami građani – na nju je vraćen život. Pored te dvije važne činjenice, nema se više što dodati ni oduzeti. One govore same za sebe – kazao je Popović.
Estetska vrijednost
Nešto polemičniji bio je poznati šibenski arhitekt Tomislav Krajina, koji je podsjetio kako je tema Poljane vrlo široka i teško ju je sagledati u kratko vrijeme i kroz ograničen prostor na novinskom papiru. Kazao je kako je uređenju Poljane prethodio javni natječaj, s čitavim nizom vrlo kvalitetnih projekata, od kojih je ovaj pobjednički rad dospio i u realizaciju.
– To je svakako jedna kreacija koja ima svoju estetsku vrijednost, ali mi smo u Šibeniku, a tu prvenstveno mislim na šibenske arhitekte, pored estetskih kriterija prvenstveno imali na umu i neke druge aspekte, poput aspekta prikladnosti. Jer, znate, arhitektonska ljepota i vrijednost nije uvijek kompatibilna i ne mora biti s prikladnošću. To vam je, evo jedan primjer, kao i s tenisicama. I one mogu biti vrlo lijepe, i vrlo kvalitetne, ali je pitanje je li prikladno u njima doći na neke prigode, kao što je recimo sprovod – dao je primjer Krajina, i dodao da su Šibenčani, što se nove Poljane tiče, dosta teško primili činjenicu "zatvaranja kazališta".
– Svi su šibenski autori otvarali ulaz u podzemnu garažu s druge strane, kod bivšeg kina "Tesla" i Gospe van Grada, i to još bez nadstrešnice, tako da je konačni izbor ovog rada za pobjednički za nas bio određeno iznenađenje – kazao je Krajina, ne odričući da ova kreacija koja se na koncu i realizirala u prostoru ima svoje vrijednosti. No, podsjetio je da taj izbor nije bio tako jednoglasan – od sedam članova žirija, za nju su glasali tadašnji gradonačelnik Ante Županović, Franko Vidović, pokojni Zdravko Peran, te Miroslav Škugor u ime konzervatora, tako da su tri člana stručnog žirija – prof. Emil Špirić, Vjekoslav Ivanišević i Gustav Červar stariji, koji je bio predsjednik, sva tri arhitekti, a koji su bili protiv, zapravo nadglasani, kazao je Krajina. Tako da ni onda to nije bilo baš tako unisono, ima tu raznoraznih pristupa i tumačenja, kazao je Krajina.
– Da ne bi bilo zabune, ovo je vrlo kreativan rad, ljudi su ga prihvatili, prihvatili su Poljanu u svakodnevnu upotrebu, što je vrlo važno. Ali, to isto ne znači puno, jer znate kad je najviše svijeta bilo na Poljani? Osamdesetih godina, kad je tamo bio autodrom! Dakle, nije to samo i isključivo do estetske vrijednosti! Vrijeme će svoje pokazati, jer nekada i struka i javnost znaju biti u zabludi. Barok je dugo vremena bio smatran kičem, Eiffelov toranj je bio predviđen za privremenu upotrebu, kao atrakcija Svjetske izložbe, a ostao je trajno – dodao je Krajina, koji je na koncu ipak istaknuo kako ova nagrada valorizira jednu estetsku komponentu i veliko je priznanje gradu Šibeniku i autorima, ali uz isticanje svih ostalih činjenica.
Velika čast
A što kažu sami autori Poljane?
– Već sama nominacija za nagradu "Mies van der Rohe" velika nam je čast jer se ta nagrada smatra najvećom europskom nagradom za arhitekturu. I ono što je možda najbitnije, riječ o objektivnoj i nepristranoj ocjeni struke, pri čemu se ne ocjenjuje samo idejni projekt, nego i realizacija kompletne arhitektonske zamisli, koja je rezultat dugotrajnog procesa projektiranja, građenja, usklađivanja raznih stručnih timova...
U Šibeniku je taj proces za nas trajao 10 godina. Dakle, u ovom slučaju, nominirani smo mi, kao arhitekti i nositelji projekta (Atelier Minerva u suradnji sa Zavodom za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu), ali i cijeli tim koji je sudjelovao na realizaciji projekta Poljana, trga i podzemne garaže u Šibeniku. A to su i brojni suradnici, tvrtke, izvođači radova, kooperanti, dizajneri, umjetnici, krajobrazni arhitekti, investitori, i u konačnici i sami građani, koji su prihvatili ovaj projekt – kazala je Ivana Tutek, arhitektica i članica autorskog tima koji je osmislilo šibensku Poljanu, a koji osim nje čine još i Iva Dubovečak, Pavla Šimetin i Izvor Simonović Majcan.
Od ideje do realizacije uvijek je dug put, veli Tutek. U tom se procesu donose brojne odluke, uvijek su to neki kompromisi, između projektanta, izvođača, investitora, ali je u svemu najbitnije da se zadrži neka pozitivna sinergija, i da svi koji su u to uključeni prihvate taj projekt kao svoj. I to onda rezultira više nego zadovoljavajućim rezultatom. To je posebno bitno kada je u pitanju projekt javne namjene, vezan uz javni prostor.
– Mi smo tu sinergiju očito imali. Investitor, gradonačelnik i Gradski parking bili su vrlo rezolutni da je dovedu do kraja, projektant koji je deset godina projektirao, doprojektirao, prilagođavao, razvijao sam projekt, izvođač radova s kojim se radilo u boljem raspoloženju nego je to inače slučaj na sličnim velikim gradilištima i na koncu sami građani koji su korištenjem Poljane pokazali zadovoljstvo ostvarenim – ocjenjuje Tutek, ističući kako sitnih grešaka uvijek ima, one se poslije mogu i popraviti, ali, općenito, svi mogu biti zadovoljni kako to u konačnici izgleda.
– Iako je sam put do nagrade dug i neizvjestan, već i sama nominacija za ovu nagradu, za malu zemlju kao što je Hrvatska, koja u njoj sudjeluje s deset projekata, velika je stvar. Mi smo prezadovoljni što smo se našli, kao ravnopravni, u konkurenciji među velikim europskim biroima, iz zemalja koje imaju puno veću produkciju, kao što su Njemačka ili Francuska – kazala je arhitektica.
A Šibenčani su svoje već rekli. Poljana je puna! Ili nisu?! Jer, neki grintavci smatraju kako je to rezultat COVID-a, da građani nemaju gdje drugo, pa na njoj piju kavu, pa traže još i dodatni test.
"Vidit ćemo Poljanu kad se otvore kafići, ko će onda sidit na njoj, kad se otvore štekati. Ako i onda bude puna, svaka čast!"
Šibenik je to!