Na ovome mjestu opisali smo kako grad Šibenik, njegovo središte izgleda u ove blagdanske dane „u sudaru“ s koronom. A ovo je priča o šetnji jednog predvečerja povijesnom jezgrom kad smo na putu od skoro sva kilometra susreli jedva dvadesetak ljudi.
U ove blagdanske dane, za razliku od prije koju godinu kad je sva vrvjelo od svijeta i živosti, ljudi malo izlaze. Razlozi su poznati. Bolje je, kažu oni sustava zaštite od epidemije, držati se doma. A dom je „tamo gdje je“,kako nama tepaju (duhovito?) s televizije.
Vođeni porivom znatiželje, krenuli smo đirom ulicama starog dijela grada, Goricom do Doca i do mora, vidjeti „što vani od života ima“ osim na Poljani i u perivoju. Bilo je oko 16 sati.
Tek u Ulici Jurja Dalmatinca susreli smo prvu osobu, znanicu Dianu. Rekla nam je da smo prvi na koga je naišla vračajući se kući. A mi smo se mimoišli tek s njih pet-šest! Na nekim mjestima ni s jednim. Na „ruti“ dugoj pola kilometra.
Tek kad smo izbili na obalu u predjelu Doca podno Benediktinskoga samostana, ugledali smo nešto živosti. Ako se tako može reći. Još ima onih koji vole potegnuti šetnicom uz more do plaže Banj.
Dvoje mladih uz limenke piva šutke su sjedili na kamenim stubama kraj mora. Pred jednom dolačkom kućom naišli smo na dva čovjeka u živu razgovoru dok su unosili dopremljena drva za ogrjev za zimu koja je na pragu. Nije im baš bilo po volji što ih snimamo.
Pred Veslačkim domom na pontonu, gdje je nekad bilo i plivalište PD „Krka“,trojica ribića strpljivo su lovila ciple, kako se to ondje čini desetljećima. Mahnuli su nam. Uz šetnicu dalje prema Banju nekoliko šetača i rekreativaca. Mimoišle su nas dvije šarmantne djevojke u živu razgovoru. Nikog nismo vidjeli s maskama.
Sjeli smo na klupu i promatrali čaroban… zalazak sunca među oblacima nad Martinskom. Istinski užitak posljednjih dana jeseni.
Već se gotovo smračilo kad smo se primicali mjestu našeg polaska, u šibenskome Varošu. Tišina prohladnog predvečerja. Dok je iz jednoga osvijetljenog dopirala umilna glazba, poznati Bolero znamenitog Moricea Ravella. Pravi melem za dušu.
Na kraju, ovo ipak nije bio dojam o sumraku grada, već samo grad jednoga dana u sumraku!