Moja mater bi rekla kako je bolje da ga je bog uzeja, da ne pati više! Tako je reagirao Milutin Dedić, kad je doznao da je, suočen s nemalim zdravstvenim mukama, umro njegov brat Arsen. Vjerojatno bi slično, da je kojim slučajem živ, reagirao i Arsen na vijest o smrti svog 86-godišnjeg brata Milutina, koji je podlegao COVID-teškoćama.
Milutinovim odlaskom šibenska je loza Dedićevih ostala na Arsenovom Matiji i jednako plodnom glazbeniku Srđanu, sinu pokojnog HRT-ova urednika Todora, koji, međutim, rijetko zalazi u grad svojih predaka.
Milutin je bio slikar, novinar, boem, bivši učitelj, ali i zakleti Šibenčanin. Nikad nije krio svoje pravoslavlje, ali ni pripadnost Krešimirovu gradu. Kao slikar obilazio je srpske manastire, ali se do posljednjeg daha divio Katedrali sv. Jakova, šibenskoj staroj jezgri, te posebno isticao detalj, koji je od davnine govorio o humanosti i kulturi njegovih Šibenčana. Preciznije, kamene škrabice, u koje su njegovi Šibenčani ulijevali vodu da bi od žeđi spasili pse-lutalice.
U glavnom gradu Srbije neprestano se družio sa Šibenčanima, od kojih se većina prije njega preselila na drugi svijet. S pokojnim pjevačem Ratkom Guloznićem, TV-komentatorom Lukom Ježinom, spikericom Dušankom Kalanj, Mirjanom Radić…Često je dolazio i na priredbe Hrvatskog kluba u Beogradu, te imao dobre odnose s njegovim predsjednikom Stipom Ercegovićem.
- Ne moraš mi, Ive, virovati, ali kad u Beogradu otvorim svoju izložbu sa šibenskim motivima, sve slike se prodaju za po ure. Jedva uspijem ostaviti jednu za sebe. Kao da Beograđani ćute da ima nešto posebno u našem Šibeniku – kazivao mi je prije desetak godina na valovima Radio Šibenika.
Kao novinaru i obiteljskom prijatelju otkrio mi je i malu tajnu o tome kako su on i Arsen dobili svoja imena.
- Moja mater je tila da se ja zovem Luka, ali je pravoslavni pop Kojoj naredio „Zvat će se Milutin po kralju Milutinu“.
Moj mlađi brat se trebao zvati Igor, ali se opet suprotstavio Kojo odlukom da će se zvati po Arseniju Crnojeviću. Obojica smo bili silno privrženi majci, pa smo joj vratiti emotivni dug tako da je Arsen prve pjesme pisao pod pseudoninima Igor Krimov i Luka Juras, a ja sam svom sinu dao ime Luka – otvorio mi se ne tako davno Milutin.
Nije bio zaljubljen samo u rodni Šibenik. Njegove emocije su pripadale i Skradinu, materinim Rupama, Dubravicama, gdje je radio kao učitelj… I posebno šibenskim otocima. Prije dvije godine imali smo dogovor da ćemo nas trojica, Milutin, njegov susjed iz Varoša Tomislav Vrčić i ja posjetiti Žirje.
No, Milutin nas je napustio, pa nam ostaje samo da ispred crkve sv. Mikule u uvali Muna njemu i bratu u čast zapjevamo Arsenovu „Djevojku iz moga kraja“, koja je žurila Zagrebu preko Perkovića i Knina.