Gotovo dvije godine prošle su od najave šibenskog gradonačelnika Željka Burića da će njegova administracija revidirati korištenje 146 stanova u vlasništvu grada ne bi li se stvorile pretpostavke za njihovu prodaju. Od toga bi se kupnjom na tržištu utemeljio fond kadrovskih stanova za stručnjake svih profila koji žele raditi i živjeti u Šibeniku.
Zamisao, međutim, nije došla do operativne faze zbog prijepora je li izravna prodaja postojećim korisnicima legalan način, što je bila namjera gradske uprave za jedan dio stanova, ili je to moguće provesti isključivo raspisivanjem javnog natječaja, što isključivo nalažu na mjerodavnim adresama državne uprave kojima se Grad obratio za mišljenje. Tako, uostalom, propisuje i Zakon o upravljanju državnom imovinom.
Međutim, kako smatra Ivica Živković, voditelj odsjeka za gospodarenje gradskom imovinom, izravna prodaja stanova dugogodišnjim korisnicima bila bi moguća po uzoru na iznimke za pojedine kategorije građana, poput hrvatskih branitelja, no kontroverza je i dalje otvorena i koči ovaj naum gradske uprave. Dokad, teško je reći, budući da je pravna služba Grada primila jasan signal da se ne upušta u izravnu prodaju, te jedino preostaje čekati da zakonodavac dopuni propis šireći listu iznimaka od pravila prema jasnim kriterijima.
Vrednovati ulaganja
- Gradska uprava isključivo je namjeravala pomoći kategoriji građana koji u tim stanovima žive 10, 15 godina i vlastitim su, znatnim ulaganjima, uvelike poboljšali uvjete. Makar su im se životne prilike poboljšale u odnosu na vrijeme kada su počeli koristiti te stanove, bilo bi nepravedno da na javnom natječaju netko ponudi više, a njih se iseli unatoč investiciji i činjenici da su sve vrijeme plaćali najamninu - objašnjava Živković uz napomenu da Grad nipošto nije namjeravao ikome pogodovati prodajom stambenog prostora u bescjenje. Jedino se htjelo valorizirati ulaganja i odbiti ih od realne, tržišne cijene stambenih kvadrata, istaknuo je Živković.
Grad Šibenik raspolaže, inače, s 87 stanova koji su dom zaštićenim stanarima slabijeg socijalnog stanja, a preostalih 59 koriste najmoprimci sa slobodno ugovorenom, četiri puta većom najamninom - desetak kuna po metru četvornom - od one uistinu simbolične koju plaća većina zaštićenih korisnika.
Na temelju tada netom usvojenog plana upravljanja gradskom imovinom - a bila je veljača 2017. - trebalo je definirati koji će se stanovi i pod kojim uvjetima ponuditi na prodaju s tim da se novac ne položi u gradski proračun, nego da se kupe novi kadrovski stanovi u novogradnjama ili drugdje, ako su u solidnom stanju.
- Ne bismo ih dodjeljivali po socijalnom kriteriju građanima slabijih životnih uvjeta kao dosad, nego nam je važna njihova namjena - obrazložio je gradonačelnik Burić prije dvije godine, potkrepljujući svoj plan podacima da u Zagrebu, primjerice, ima stambeno nezbrinutih mladih znanstvenika, znanstvenih novaka i stručnjaka iz drugih oblasti kojih nedostaje u Šibeniku i rado bi promijenili sredinu ako bi im ponudila stambeni smještaj.
Nakon nekoliko godina, dok se ne učvrste u novoj sredini, omogućila bi im se kupnja stana iz programa poticane stanogradnje, sa svim predviđenim olakšicama, s tim da bi se kadrovski stanovi tada vraćali gradu za nove mlade stručnjake.
Upisan SUBNOR
Kako je gradonačelnik višekratno isticao, takav model znatno je korisniji za razvoj grada od sredstava ubranih od najma gradskih stanova. Lani je prihod od gradskog stambenog fonda bio 419.531 kunu, a ukupna dugovanja iznose 538.776 kuna, budući da je Grad pokrenuo 33 ovrhe i odaslao 28 opomena stanarima koji ih nisu na vrijeme podmirili. Dvije godine poslije, Željku Buriću preostaje konstatirati jedino da se njegova uprava našla pred pravnom zamrzlamom i gorkim zalogajem koji se ne da pregristi bez zakonskih izmjena kakve priziva i Ivica Živković.
Naime, naglašava, problem nije jedino u kriteriju po kojima bi se ti stanovi prodavali, nego ih ima razmjerno puno za koje se ne zna jesu li vlasništvo gradske uprave ili države, što je neugodni zaostatak iz prošlog sustava. Neki, se primjerice, u zemljišniku i dalje vode kao dio fonda nepostojećeg SUBNOR-u i, kako govori Burić, riječ je o desecima stanova znatne vrijednosti. Sve dok se to ne riješi, gradskoj upravi vezane su ruke, a postavlja se i pitanje prava na izravni otkup u brojnim slučajevima. Tada bi se svi ostali koji su stjecali nekretnine, zadužujući se komercijalnim kreditima, s pravom mogli osjetiti oštećenima, a opet, neprijeporno je i to da su mnogi stanovi, zahvaljujući ulaganjima sadašnjih stanara, od derutnih postali ugodni životni prostori, iznosi Burić otvorena pitanja zbog kojih bi po njemu najbolje rješenje bila zakonodavna intervencija. U svakom slučaju, nema nikakvog razloga da grad raspolaže imovinom koja mu je jedino na brigu i osim materijalne štete ne donosi korist, zaključio je gradonačelnik.