Dragan Zlatović, predsjednik šibenskoga Gradskog vijeća, profesor Visoke škole s doktoratom iz područja intelektualnog vlasništva, našao se u pravoj "kašeti brukava". U Gradskom vijeću, kojemu je na čelu već dvije godine, ima neku vrstu "oporbene pobune", koju Zlatović, kako tvrdi, želi riješiti uljuđeno a da nikoga ne zakine za njegova zajamčena prava, pa, dakle, ni vijećnike opozicije koji smatraju da im je limitiranjem "aktualca" ugrožena sloboda govora. Tražili su neograničeno trajanje "aktualca", odnosno dok se ne iscrpe sva pitanja vijećnika. Pobuna je neslavno završena, "aktualac" je ostao 60 minuta, a vijećnici oporbe su Šibenik zbog toga usporedili s Pjongjangom i Sjevernom Korejom...
Sloboda govora
Je li Šibenik, kako tvrdi oporba, Pjongjang?
– Takva teza govori više o autoru negoli samoj konotaciji koja se daje Gradskom vijeću. Prihvaćam da vijećnici mogu biti nezadovoljni, i to je logično, ali ova razina komunikacije i asocijativnosti je jednostavno neprihvatljiva. Javna komunikacija mora ostati primjerena, bez obzira na nezadovoljstvo, a ne da budi ovakve refleksije i strasti. Jer, ako je povod takvoj usporedbi Poslovnik o radu GV-a koji je oporba htjela mijenjati, onda bi Pjongjang bio i u brojnim drugim sredinama... Nema govora o kršenju slobode govora, o ugrožavanju ljudskih prava i sloboda.
Oporba inzistira na konzumiranju prava utvrđenih i sadašnjim Poslovnikom, po kojem mogu postaviti dva pitanja, svako u trajanju od dvije minute...
– U Poslovniku stoji i odredba da se u raspravi po točkama dnevnog reda može sudjelovanje vijećnika ograničiti na samo jedno javljanje. Ali taj institut nikad nije primijenjen jer nam nije cilj blokiranje oporbenih javljanja ili njihovo ušutkivanje.
Zašto je onda prijedlog oporbe za neograničenim "aktualcem" odbijen?
– Nije bio konzistentan, patio je od nedorečenosti, tražili su ne samo neograničeno trajanje aktualnog sata, nego i mogućnost replike. A kad bi se sve to prihvatilo i praktično primijenilo na 25 članova GV-a, taj bi "aktualac" mogao trajati više od šest sati, uključujući i odgovore na pitanja i istupe u ime klubova vijećnika. Ako su već htjeli neograničeno vrijeme za pitanja, zašto nisu predložili da se aktualni sat prebaci na kraj sjednice GV-a i tada bi njihov prijedlog bio prihvatljiviji. A takvih rješenja ima u nekim gradovima...
Primjeri drugih
Zbog rokova, novinari često nakon "aktualca" odlaze, a kad nema novinara, kao i da niste ništa govorili...
– Zadnjom sjednicom GV-a pokazalo se da se svi mogu uklopiti s pitanjem u dvije zadane minute. Prema tome, nema razloga za intervencije u Poslovnik jer, po potrebi, aktualni sat možemo produljiti. Prošli put je trajao 90 minuta, ovaj put 80 minuta, i ne vidim u čemu je onda problem. Neki gradovi prakticiraju cik-cak postavljanje pitanja – dakle jedan oporbeni, jedan vijećnik iz vladajuće grupacije. Od 128 gradova u Hrvatskoj, čak ih 90 ima rješenje kao i Šibenik, uključujući i Grad Zagreb, koji ima čak 51 zastupnika u Gradskoj skupštini. I Rijeka ima aktualni sat od 60 minuta, i Samobor, a to su sve gradovi u kojima nije HDZ na vlasti. Novi Poslovnik općine Primošten, koji je posebno zanimljiv, donesen 2018., nema ograničenja aktualnog sata, ali njegovo trajanje ovisi o slobodnoj procjeni predsjednika Općinskog vijeća, uz obvezu da preostala pitanja, ako ih ima, prebaci na kraj sjednice. Znači, ako je jugo, pa je predsjednik Vijeća nervozan, aktualni sat može trajati i samo 15 minuta!
Kad vam je počeo mandat, mnogi su u oporbi smatrali da ste svojom osobnošću jamac tolerantnijih odnosa u GV-u. Što se promijenilo?
– Možda sam u početku i sam želio ići s tolerantnijim stavom i ne cjepidlačiti u strogom poštovanju regula, ali kad se to otme kontroli i "vokalizacije" prijeđu uljuđenu mjeru i granicu, morate s tim prekinuti. Na zadnjoj sjednici Vijeća sam donio i sekundar, više zbog simbolike nego mjerenja minutaže vijećnicima. Mislim da se stvorilo previše halabuke oko stvari koje se mogu iskomunicirati bez podizanja tenzija i bez dovođenja šibenskoga Gradskog vijeća u vezu sa sjevernokorejskim režimom, što je ispod svake razine.
Kako ocjenjujete ovaj saziv i atmosferu na GV-u?
– Ni u prošlom mandatu, dok je Vijeće vodio moj kolega Ivica Poljičak, nije bilo nekih spornih situacija, jer smo mi po svojim habitusima nekonfliktne osobe, pa su tako i sjednice izgledale. Naravno, to ne isključuje povremeno podizanje tona, uostalom, to je ono šibensko u nama, ali bitno je da sukobi nisu osobni. Ovaj je saziv po svojoj strukturi jači od prethodnih, tu su ljudi s većom ekspresijom i iskustvom u javnim nastupima, a jači su i u pogledu stručnosti od nekih prijašnjih.
'Žuti kartoni'
Na zadnjoj sjednici čule su se i optužbe o famoznih "10 posto", iako nisu bile izravno adresirane, ali osim vijećnika Antona Dobre nitko nije reagirao?
– Netko i želi da reagiraš na to da bi se poslije hvalio i te "žute kartone" vani pokazivao gotovo kao skalpove. Može se isti efekt postići i ignorancijom.
Bili ste svojedobno ravnatelj šibenskog HNK. Je li teže voditi teatar ili Gradsko vijeće?
– Problematičnije je bilo biti ravnatelj kazališta, pogotovo u onim okolnostima. No, kad danas gledam, možda je nama bilo i lakše nego našim nasljednicima, i u financijskom smislu i u smislu okruženja. Ipak sam ja tada imao tim u kojemu su bili Ivo Brešan, Jasenka Ramljak, Pero Mioč, Mate Gulin, Ante Pulić, Željko Koloper i da ne nabrajam sve. Drukčija je bila poetika teatra pa i Festivala djeteta, nije usporedivo. A s funkcijom predsjednika GV-a kao prvog među jednakima čovjek se ipak lakše nosi, iako zahtijeva dozu živaca i dobru pripremu.
Čini se da ste ipak najzadovoljniji Veleučilištem, gdje ste profesor i pročelnik Upravnog odjela. No, neki tu ustanovu stigmatiziraju i u stručnom smislu, ali i zbog nepotizma i sukoba interesa.
– To je dobra sredina, s mladim ambicioznim i potentnim ljudima koji su posvećeni znanosti. Veleučilište je dobilo akreditaciju za dva nova studija: za specijalistički studij uprave i zasebni studij poslovne informatike, a radi se i na pripremi studija sestrinstva. Ali ti pozitivni iskoraci manje su medijski zanimljivi, nažalost. U zadnjih 10 godina, koliko sam tamo, nitko ne predaje po rodijačkoj ili stranačkoj vezi, nego po svojim dostignućima i izborom u zvanje, bez čega nitko ne može predavati i ispitivati. Tamo nepotizma ne vidim!