Nakon dvije godine izgrađen je i opremljen objekt Centra za razvoj marikulture u mandalinskoj uvali Sv. Petar, čime je završena prva faza toga projekta Razvojne agencije Šibensko-kninske županije koju provodi njezin dio, RC “AluTech”. Centar za razvoj marikulture, vrijedan 4,5 milijuna kuna, dugo je očekivana jezgra budućeg zamaha proizvodnje hrane iz mora s ušća Krke, te će najkasnije u svibnju, nakon obvezne inspekcije veterinarskih vlasti, odatle do kupaca biti otpremljene prve količine svježih školjki zapakiranih u vreće od 2-3 kilograma s etiketom, najviše dagnje uzgajivača s područja šibenskog zaljeva.
Priprema za kupca
Ima ih 14 s koncesijama na “plave njive” duž šibenskog zaljeva i većina ih jedva čeka da specijalne linije talijanske proizvodnje, ugrađene u halu centra površine 300 četvornih metara, preuzmu mukotrpan posao čišćenja školjaka, pripreme za kupca i eventualno pročišćavanje.
– To svi obavljaju na svojim uzgajalištima u znatno lošijim uvjetima, a ovdje će im to biti automatiziran proces s mogućnošću obrade tone školjaka na sat, uz prihvatljivu naknadu – kaže Zoran Belak, ravnatelj Razvojnog centra “AluTech” u krilu Razvojne agencije ŠKŽ.
Da se ne pomisli kako je interes Razvojne agencije u komercijalnim poslovima oko obrade školjaka za tržište, Belak ističe da će Centar u drugoj fazi opremanja, nakon otvaranja nove omotnice za projekte na polju marikulture u laboratoriju na budućem katu zgrade, osim radnika na obradi školjaka zaposliti i stručnjake biotehnologe radi nužne potpore razvoju šibenske marikulture.
– Oni bi provodili internu provjeru kvalitete školjaka i pratili stanje cijelog akvatorija. To je važniji dio Centra, a kad se uhoda – veli Belak – tijekom pet godina provedbe projekta komercijalni dio sigurno može preuzeti neka buduća udruga školjkara, dok bi Razvojno-inovacijski centar preuzeo dio znanstveno-stručne potpore i prijave na europske projekte.
”AluTech” je nositelj provedbe te investicije, zasad jedine na hrvatskoj strani Jadrana. Uloženo je 600 tisuća eura iz europskih fondova, što je bio projektom određen maksimalni iznos financiranja, te je za dovršetak cjelokupne investicije u uvali Sv. Petar financijski priskočila država, a milijun kuna uložila je i Županija, navodi Belak.
Dodaje kako u susjednoj Italiji, pravoj velesili u pogledu marikulture, postoji cijela mreža sličnih pogona za obradu školjaka kakve otvaraju tamo uobičajene zadruge uzgajivača, no ovdje to nije slučaj. Šibenski se uzgajivači godinama nisu uspjeli dogovoriti da bi se uhvatili za isti štap, te je Županija odlučila izgraditi takav centar da im olakša i potakne razvoj i marketinšku prepoznatljivost šibenskih proizvoda marikulture. Smjena generacije među školjkarima obećava, unosi novi pogled na uzgoj i eksperimentiranje s drugim vrstama školjaka u suradnji sa znanstvenicima, te Belak očekuje da će se s Centrom kao potporom priča šibenskog školjkarstva sve bolje odvijati.
Oko 2000 tona godišnje
Prema znanstvenim procjenama, ukupna je hrvatska proizvodnja oko 2 000 tona školjaka godišnje, a samo bi šibenski zaljev mogao toliko donositi kad bi se ostvarili potencijali akvatorija! Što bi dali Talijani da imaju more čistoće A, poput nas, te školjke nije potrebno pročišćavati, osim iznimno. Rijetki su petci da uzgojni lokaliteti padnu na razinu čistoće B, te se u Centru za razvoj marikulture nadaju da će im instalirani biološki sustav za pročišćavanje školjaka malokad trebati. Proces u tome tehnološkom sklopu traje najviše dva dana, a tijekom nadgradnje kapaciteta nabavit će još jedan bazen mogućnosti depuracije tone školjaka odjednom.
– Unatoč povoljnim prirodnim i sanitarnim uvjetima šibenskih voda i razmjerno dugoj povijesti školjkarstva, o tome se šire i ne zna dovoljno, koliko o stonskim školjkama – smatra Zoran Belak.
Zajedno s Ivanom Jelićem, tehničarem i zasad jedinim zaposlenim u Centru, proveo nas je objektom koji se na zemljištu u koncesiji Županijske lučke uprave naslanja na postojeću zgradu Pomorskog učilišta “Libar”, a u lučici su privezani ribarski brodovi i dio turističke flote. Sve je to zbijeno na nevelikom prostoru, međutim, ne bi trebalo potrajati još zadugo. Turistički će se brodovi uskoro preseliti na nove vezove, duž budućeg lukobrana obližnje komunalne luke Vrnaža, a Centar za marikulturu dobit će svoje vezove na sadašnjoj rivi, da se doprema školjaka osigura i s mora – doznajemo od Belaka i Jelića.
– Cilj nam je na tržište isporučiti svježu, živu, očišćenu školjku, spremnu za konzumaciju. Takva je najbolja i, dakako, sve će se odvijati prema HCCP (Hasap) sustavu za sigurnost hrane u svim fazama proizvodnje, prerade, pakiranja, skladištenja, prijevoza i distribucije. Ako naručitelj zatraži da se na našoj liniji školjkama ukloni bisusna nit, ono što zovemo “travom” kojom se drži za podlogu, tako očišćena i obrađena može izravno iz vreće odmah u teću – kaže Ivan Jelić dok nam pokazuje strojeve izrađene od specijalnog čelika otpornog na more.
Zoran Belak iznio je zanimljive pojedinosti o pravoj muci koju je proživljavao dok nisu nabavili opremu u obveznom postupku javne nabave. Govori to nešto i o velikima i malima – misli se na zemlje članice – unutar iste Europske unije.
– U Hrvatskoj nitko ne proizvodi specijalnu opremu instaliranu za obradu školjaka, a u cijelom EU-u postoje jedino dvije talijanske tvrtke i nikad se nisu javljale na javnu nabavu. Nije im trebalo, budući da financijski neusporedivo jednostavnije rade s privatnicima i zadrugama. Naposljetku smo ih doslovce na koljenima molili da se prijave na natječaj jer bi nam u protivnome sve propalo – ispričao je Belak zašto dvije godine nije mirno spavao. Kad su u “AluTechu” konačno uspjeli privoljeti jednog proizvođača opreme da se prijavi, trebao je angažirati konzultantsku tvrtku iz Pule da ga provede natječajem na hrvatskom jeziku. Nije Talijan naučio ni da se od njega traže bankovna jamstva, niti mu je poznat e-račun, što je kod nas zakonska obveza također za plaćanje inozemnih dobavljača.
Da se nismo sprijateljili...
– U Italiji nema nikoga tko im taj račun može poslati na našu Finu i na kraju će našem dobavljaču to obaviti tvrtka iz Španjolske! Italija kaska za normama EU-a, koje smo mi bezuvjetno trebali prihvatiti, a ako ja kao odgovorna osoba platim nešto što nije u formi e-računa, kazna mi je 20 tisuća kuna – nastavlja Belak nabrajati zavrzlame s kojima se trebalo hrvati.
– Talijan će tu svakako zaraditi, no da se na kraju nismo sprijateljili i da mu se, srećom, nije svidjelo to što želimo raditi u Šibeniku pa je dao sve od sebe da pomogne – malo koji novac mogao bi platiti komplikacije s kojima se susreo! – zaključio je naš sugovornik.
Matija Bumbak: To je odličan centar
Među novim uzgajivačima mlađeg naraštaja je i ekipa tvrtke "Platforma 22", s Matijom Bumbakom na čelu, nekadašnjim vrlo uspješnim pročelnikom Odjela za gospodarstvo Grada Šibenika, pod čijom su se palicom provodili projekti uređenja šibenskih tvrđava.
– Što se nas tiče, taj je centar odličan i ako bude funkcionirao kako je i najavljeno, bit će nam vrlo koristan – izjavio je Bumbak.
– Nama će to olakšati poslovanje, da se ne moramo svatko za sebe domišljati kako organizirati taj posao na moru i kupovati skupe strojeve.
Očekujemo da će Županija zajedno s "AluTechom" nastaviti i dalje razvijati tu lokaciju za potrebe školjkarstva. To je dobra poruka Županije da se brine o tom segmentu gospodarstva s puno većim mogućnostima od trenutačnih – smatra Bumbak.