Duga, teška, nezdrava i "potresna" godina. 2020. Obilježena potresima i pandemijom koronavirusa, koja nam je tek ljetos dopustila kratak predah, a potom nas silovito zaskočila visokim brojkama zaraženih, nažalost, i preminulih u samom finišu godine, i u očekivanju prvih doza cjepiva.
Po kineskoj astrologiji, bila je ovo godina štakora, navodno prosperitetna i za većinu sretna, a štakori su se i u doslovnom smislu razmiljeli ove 2020. Šibenikom. Iz njihovih mračnih podzemnih skloništa istjerali su ih radovi na Aglomeraciji, koji nakon dvije godine kontinuiranog testiranja živaca i strpljenja Šibenčana ulaze u svoju završnicu. Za Šibenik, bila je to godina COVID-a, velikih investicija, velikih gradilišta, ali i velike nervoze, prometnoga kolapsa i skromnog turizma.
Aglomeracija i Poljana
Sustav odvodnje obnovljen je na području cijeloga grada, a bila je to prilika i da se pod zemlju postave i nove plinske instalacije. Kad je već sve bilo raskopano, gradski oci dosjetili su se postaviti i optičke kabele zahvaljujući kojima će vlast ubuduće s 230 nadzornih kamera na 74 lokacije, sve za 14 milijuna kuna, građane imati pod stalnom kontrolom. Sloboda je postala relativna u godini štakora...
Objektivno govoreći, na život Šibenčana u godini koja nam, hvala Bogu, danas završava, najdrastičnije su, uz pandemiju koronavirusa, utjecala dva krupna gradska zalogaja: izgradnja troetažne podzemne garaže ispod središnjega gradskog trga – Poljane i rečena Aglomeracija, koja je život u gradu i prometno komuniciranje njime učinila doslovce nemogućim. A samo ta dva projekta stajala su više od pola milijarde kuna!
Sve formalne i neformalne ankete među Šibenčanima, otvaranje uređenog trga, s inovativnim "vodenim satom", i garaže s oko 250 parkirnih mjesta ispod Poljane, proglasile su događajem godine u Šibeniku. Bio je to projekt koji je podijelio grad. Imao je pobornika koliko i oponenata, no kad je u svibnju (predizborno) svečano otvoren, čak su i protivnici promijenili mišljenje. Sve do prve velike kiše, koja je garažu umalo – potopila! Bio je to pravi šok i za gradsku vlast i za građane.
Velika investicija, vrijedna 60 milijuna kuna, a ne odolijeva ni malo većoj kiši?! Ispostavilo se da nije problem u samom projektu, nego u loše riješenom sustavu odvodnje oborinskih voda u glavnoj (jedinoj) gradskoj prometnici, Ulici kralja Zvonimira, i dvjema bočnima, Mimincu i Petra Grubišića, te konfiguraciji grada, pa se sva kiša sa Šubićevca slijeva prema trima spomenutim ulicama, a iz njih otječe ravno u garažu. Tako da se novo podzemno parkiralište, u kriznim danima, branilo vrećama s pijeskom, koje pamtimo iz ratnih vremena...
Problem je saniran dodatnim radovima u Zvonimirovoj ulici i postavljanjem novih rešetki za otjecanje oborinskih voda. No, kod svake kiše, Šibenčani obvezno provjeravaju stanje u novoj podzemnoj garaži, koja je postala i glavni objekt poslovičnog šibenskog cinizma. Ipak, novih poplava ispod Poljane nije bilo...
Aglomeracijski radovi, "teški" više od 400 milijuna kuna, zagorčali su život Šibenčana 2020. bezmalo koliko i koronavirus. Samo što Aglomeracija nije za posljedicu imala i smrtnost. Ljudi su zbog dugotrajnosti radova gubili živce, kvalitetu života, mogućnost normalnog komuniciranja u gradu, u kvartu... A uza sve to, zbog potrebe da zaobilaznim, alternativnim pravcima prometuju, imali su i dodatne troškove koje im nitko nije, niti kani nadoknaditi. Oni koji se bave turizmom bili su posebno hendikepirani radovima na sustavu odvodnje, jer zbog buke, prašine, raskopanih prometnica... i ono malo gostiju što je kod njih bukiralo smještaj, posebno na području ugrožene Brodarice, nakon dolaska i suočenja s uvjetima boravka, ekspresno je odlazilo.
No, riječ je o velikom, dugoročno važnom projektu, pa je i cijena koju su Šibenčani morali za to platiti visoka. Zato, kako je to svečano obećao Frane Malenica, direktor šibenskog "Vodovoda i odvodnje", u ime nositelja projekta, u Šibeniku za tko zna koliko godina, navodno, neće biti kopanja po gradu. Sve će biti, kaže Malenica, ovim zahvatom zadugo riješeno!
U Šibeniku je otvoren i 28 milijuna kuna vrijedan Centar tehnologija Trokut, čiji smisao i svrhu većina Šibenčana ne razumije, a riječ je o poduzetničkom inkubatoru za koji je, baš kao i za Poljanu i Aglomeraciju, glavnina novca osigurana iz EU fondova. Svrha ovog projekta je poduzetnicima iz IT sektora osigurati primjerene uvjete za rad, otvarati nova radna mjesta i stvarati pozitivnu poslovnu klimu u gradu. Tako bar kažu.
Slovenski Impol-TLM nastavlja nam demonstrirati kako aluminij može biti profitabilna industrija, i kako je oni mogu i znaju razvijati, što Šibenik i Hrvatska nisu ni znali ni mogli, pa su najavili novu investiciju na Ražinama, u Ljevaonicu. Da je bilo po Šibenčanima, na prostoru TLM-a danas ne bi bilo ničeg osim ruševina...
Rimac, Pauk i Kolumbijci
Šibenikom je kao prasak groma u svibnju ove godine odjeknula i vijest o uhićenju tadašnje državne tajnice u Ministarstvu uprave Josipe Rimac, bivše kninske gradonačelnice koja je s iskaznicom HDZ-a i prirodnom spretnošću uspjela izgraditi karijeru na nacionalnoj razini. A koliko je u poslu spretna, pokazat će afera "vjetrenjače" (Krš-Pađene) i navodne inkriminacije s primanjem mita, s pogodovanjem u osiguranju poljoprivrednih poticaja pojedincima, prenamjene zemljišta, namještanja stručnih ispita itd., zbog čega je u istražnom zatvoru provela četiri mjeseca pod sumnjom da je počinila kaznena djela protiv službene dužnosti i gospodarskog kriminala s obilježjima korupcije.
Josipa Rimac je krajem rujna puštena iz Remetinca da se brani sa slobode, a na pitanje novinara hoće li se braniti "aktivno" i prokazati i druge dužnosnike koji su eventualno imali prste u rečenoj aferi Krš-Pađene, kratko je rekla: "Zar vam ja izgledam kao netko tko bi nekog mogao optužiti? Pa ja volim sve ljude, iz stranke kojoj formalno više ne pripadam, ali je imam u srcu, ali i ne samo iz moje stranke."
Ovih dana je u javnost procurio i jedan navodni SMS iz Josipina mobitela koji razotkriva kako je bivša državna tajnica o svemu u vezi s vjetroelektranom Krš-Pađene i birokratskim zaprekama koje joj stoje na putu izvijestila premijera Plenkovića te kako je u Šibeniku, tijekom predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović, održan sastanak na tu temu, na kojem su uz Rimac i Plenkovića sudjelovali i šef ŽO HDZ-a Nediljko Dujić i župan šibensko-kninski Goran Pauk. I Dujić i Pauk su demantirali sporni sastanak, tvrdeći da s tim nemaju baš ništa...
A kad smo kod župana Gorana Pauka, koji je ovih dana objelodanio namjeru da ide po još jedan mandat na čelu županije, pred ljeto je šibensku javnost zagolicala i njegova štednja koju drži u kućnom trezoru, iako bi se od dužnosnika njegova ranga očekivalo da novac čuva u banci. A da je preferirao banku, ne bi se tako lako dogodilo da ostane bez dijela novca i da član njegove obitelji postane žrtva iznude.
Napokon je prodan i Nogometni klub Šibenik, koji je za sto tisuća eura otišao u ruke kolumbijskih investitora (?), ali ne i iz gradskog proračuna, kako su to ovih dana primijetili neki gradski vijećnici oporbe (navodno, zbog financiranja škole nogometa, a ne profesionalaca...).
U Kninu je na obilježavanju obljetnice Oluje, u ime normalizacije odnosa i prevladavanja povijesnih prijepora između većinskog naroda i njegove srpske manjinske zajednice oko VRO-a "Oluja", sudjelovao i potpredsjednik Vlade Boris Milošević, kao službeni predstavnik srpske manjine, a u Grubore je došao i potpredsjednik Vlade, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Odnosi između Hrvata i Srba u Hrvatskoj time su ušli u jednu novu, pozitivniju fazu, koja bi trebala rezultirati kvalitetnijim zajedničkim životom na ovim prostorima.
Ljeto je pandemijsku 2020. uspjelo na tih dva mjeseca relaksirati, turisti su stigli, unatoč svim zlogukim najavama kako od turizma ništa neće biti, i donekle su ublažili udarac koji je ovdašnje krhko gospodarstvo u korona-krizi pretrpjelo. I začudo, tijekom srpnja i kolovoza činilo se kao da se vratilo "staro normalno", a Šibenik je bio vjerojatno jedan od rijetkih gradova na moru koji se nije odrekao ljetnih festivala (održano ih je čak šest na Martinskoj), COVID-u unatoč. I, istini za volju, mora se reći da turizam i festivalska druženja nisu u to doba pokvarili status Hrvatske i Šibenika kao "corona-free" zone.
Napustio nas je Špiro Guberina, veliki hrvatski glumac i veliki Šibenčanin. Ostat će zapamćen po uprizorenju antologijskih Brešanovih likova, ali i ulozi Strikana u "Velom mistu", Divca u "Prosjacima i sinovima"...
Online politika
HDZ je neprikosnoveno vladao gradom i županijom, a oporba nastavila manje-više stoički promatrati što se događa. Potkraj godine predstavnička tijela, šibensko Gradsko vijeće i Skupština Šibensko-kninske županije, prešla su na online sjednice, čime je i dodatno otupljena oštrica kritičara vlasti. Županijski vijećnici sasvim su umukli s primjenom nove tehnologije, pa su se odrekli i tradicionalnih vijećničkih pitanja, nekmoli rasprave. U Gradskom vijeću "aktualac" nije izostavljen, a uspjelo je i "planuti" između pozicije i opozicije. Dakako, na temi Poljane. Je li Poljana uspjeh stoljeća ili debakl stoljeća? Za nezavisnog vijećnika Ivu Glavaša je debakl, promašaj stoljeća, kako je izjavio, i tu kvalifikaciju platio "porcijom uvreda".
Gradonačelnik Željko Burić ne trpi kad se diraju njegove "svetinje", a Poljana je svakako jedna od njih, pa tko ne voli Poljanu, ne voli ni Šibenik, a ne bježi ni od težih uvreda na račun kritičara. Iako je gradonačelnik svih građana, a ne samo HDZ-ovaca, svoje sugrađane dijeli s obzirom na njihovu (ne)sklonost ostavštini aktualne vlasti. Premda za Burića nitko neće moći reći, kad jednog dana ode s funkcije gradonačelnika, da iza sebe nije ostavio traga. Pitanje je samo koliko su njegovi projekti bili kompatibilni potrebama građana.
Sudeći po prvim najavama, aktualni gradonačelnik spreman je i na treći mandat, a omililo je i županu Goranu Pauku, koji bogme kreće i po peti na toj funkciji. Pa mora biti da je odlučio na fotelji župana i mirovinu dočekati. U toj mu utakmici neće biti neka jaka konkurencija jer, ako je točno da ruralne sredine donose pobjedu HDZ-u, Pauk ne mora strahovati. Tamo ga, ma kako teško živjeli, doslovce slave.
Dakle, kad se sve zbroji, bila je ovo mučna, nezdrava godina, ali i godina velikih investicija, koje su štakore doslovce istjerale van iz njihovih rupa. Ali, kad se buka stišala, mirno su se vratili u svoja skrovišta i nastavili život po starome...