Stare gradske jezgre diljem obale izumiru. I prije turističkog buma stanovnika je bilo sve manje, a uz turizam taj se trend još i pojačao pretvarajući kuće i stanove u apartmane. Ni jedna od aktivnosti koje gradovi poduzimaju nije dosad dala nekog većeg rezultata.
I Šibenik se trudi održati život u gradskoj jezgri, pa je na desetljećima prije nekad vrlo živom trgu na kojem je bila tržnica Maloj loži omogućena pa i subvencionirana prodaja povrća. No više prodavača je samo ljeti, tek jedan jedini OPG iz Sonkovića odlučio se prodavati cijelu zimu.
Ovo je priča o Kristiani Palinić, jedinoj cjelogodišnjoj prodavačici povrća u centru Šibenika i obiteljskom OPGu, opet jednom od rijetkih u županiji koji se uopće bavi uzgojem povrća.
Projekt "Taste like marenda" na jedan dan vratio je trg u ne tako davnu prošlost kad je na njemu uvijek bilo živo.
Posljednjih desetljeća, izvan sezone, uglavnom izgleda prazno. No tri dana u tjednu ipak nije potpuno prazan.
Kristiana Palinić jedina je OPG-ovka iz cijele županije koja tu prodaje svoju robu. Iza nje je prva zima na Maloj loži.
- Nema ljudi koji baš šetaju, od turista nemamo ništa, ali ljude dolaze namjenski. Znači jedni drugima prenesu imate to i to i iz tog razloga smo opstali što ljudi dolaze namjenski baš zbog povrća, rekla je za HRT Kristiana Palinić, OPG Z. Palinić, Sonković.
A riječ je uglavnom o starijim stanovnicima stare gradske jezgre.
- Ja sam u ovom dijelu od 1963. Nije ovo meni tek da upoznajem malu ložu, ovdje je bilo na pijaci svega, a sad je to spalo na gospođu koja je vrijedna, koja jedina donosi malo zeleni da možemo kupiti, rekla je Anka Bučević, Šibenik.
I to zdrave, domaće, bez pesticida, zbog koje ljeti kupci potegnu čak i iz Zadra.
- Znači kad je sezona gospodin dođe iz Amerike, ima kuću u Zadru, i slučajno je tu jednom nalutao. Ima jako razvijene alergije prema pesticidima i njegova gospođa insistirala je da kupi svega pomalo, da on proba. Kad su u Zadru ta tri mjeseca, dolaze jednom tjedno i kupe za sedam dana hranu na koju on nema nikakve reakcije. Al nisu jedini ima ih puno, otkriva nam Kristiana Palinić.
Tri dana u tjednu je na tržnici, ostatak vremena u Sonkoviću, uglavnom na polju.
Vrijeme je intenzivne sadnje. U trenutku snimanja na redu su bile lubenice. I ove godine sadit će ih dva puta.
- Uvijek tako radimo jer kad posadimo samo jedan put taj prvi dio zbog ogromnih vrućina napadne ih bolest i propadnu. Onda sadimo oko 20.06. drugu turu tako da do 01.10. imamo lubenice, kaže Kristiana.
Za uzgoj na otvorenom, koji uvelike ovisi o nikad promjenljivijem vremenu, treba poprilično vjere.
- Mi smo na ovom zemljištu 7 godina. U 7 godina smo imali dvije ekstremne poplave. Zimu nismo imali nit jednu. Da je zima odradila svoje kad se izore preko zime pa zemlja izmrzne, a ljeto je svako vruće od prethodnoga. Mi smo prošle godine imali tu dana 45 stupnjeva, to je bilo na zemlji, ispod folije nisam htio od straja ni pogledat koje su temperature, rekao je Zoran Palinić, OPG Z. Palinić, Sonković.
Dodao je kako je okolo sve zapušteno i da dođe požar sve gori.
Srećom, prostor je tik uz rijeku Krku, pa vode ima. Nakon što svladate sve administrativne zapreke, naravno. Za najveću, kaže Zoran, i sami smo krivi.
- Prva stvar najvažnija stvar od svega neriješeno pravno imovinsko. Ja sam sad rješavao papirologiju za zemlju koju je kupila moja prabaka prije 103 godine. Tek sam sada dobio vlasnički list, kaže Zoran za HRT.
A Kristiana dodaje kako bi trebalo olakšati ljudima.
- Jako je puno birokracije i papirologije. Puno je i starijih ljudi. Ja sam u ovim grupama o poljoprivredi i gospodarstvu i jako puno ljudi, pogotovo u Dalmaciji, svaki dan u tim grupama objavljuju gasim OPG, prodajem OPG, ne mogu se nositi s birokracijom.
Pa opstaju i ostaju samo najuporniji.
- Ja kažem to baš moraš biti luda glava jer jednom kad se zaljubiš u zemlju i u biljke onda si gotov. Ja kad to posadim onda imam potrebu ići non stop gledati kako napreduje, kako izgleda. Moraš jednostavno to voljeti da bi se mogao s time baviti, a da gledaš nekakav interes i računicu, to ne funkcionira u poljoprivredi, kaže Kristiana.
I zato ona ostaje tu gdje jest. Na polju, u Sonkoviću te na zelenoj tržnici na Maloj loži.
- Za mene je to osobno život. Ja sam vegetarijanka i ne mogu zamisliti drugu hranu, samo kod Kristiane, jer sam uvjerena da to je zdravo, rekla je Elizabeta iz Šibenika.
A dok je Kristiane, bit će i domaće hrane na Maloj loži. I to, što je najvažnije, cijele godine, a ne samo onih nekoliko mjeseci koliko traje turistička sezona.