Dok drugi gledaju nogomet, oni vire u špiceve brodske dizalice: Dolačani, ne bojte se, nitko vam neće uzeti 'Veloga Jožu'

Lopta jest okrugla, pa ako je balun i SP u nogometu glavna preokupacija Šibenika i Hrvatske, tada nije u Docu, najstarijem gradskom kvartu uz more. Oni imaju nepriliku, s kantunima i špicevima, a ne ugodnim oblinama nogometne lopte i zove se dizalica za izvlačenje brodova, za čiji se opstanak na istome mjestu gdje je bila zadnjih pola stoljeća priprema peticija gradskoj upravi i najavljuje borba do posljednjeg pajola, madira i maškete. I na "fejsu" se, je li čudo, oko toga oštre možđani, a i jezici.

“Gruja” - kako bi je nazvali Krapljani - nosivosti tri tone, zapravo je dolački Veli Jože, toliko je značajna stanarima Doca i Crnice čijih se barem 120-ak brodova gingolaje na potezu “od topova do Pekovca”, njihovih vezova po tradiciji. Svi su oni upućeni na tu dizalicu, a zec leži u tome što joj je još prije godinu dana inspekcija Lučke kapetanije zabranila rad, makar ona neometano, uobičajeno posluje!

Zabrana je opravdana, barem formalno, jer je dizalica na pomorskom dobru, kao i cijela djelatnost servisiranja brodova koncesionara Borisa Grčića rečenog Bižot. Međutim, on se žalio na odluku inspekcije i budući da postupak nije okončan, radi na temelju starog ugovora s gradskom upravom, sklopljenog još 2002. godine. Tada, naime, još uvijek nije bila određena granica pomorskog dobra u Docu, nego je sve bila javna površina pod upravom Grada Šibenika, što nam je potvrđeno iz Ureda gradonačelnika.

Pojas pomorskog dobra kojim upravlja Županija određen je tek prije godinu-dvije dana, no Dolačani, koji su nam skrenuli pažnju na ovo, poput Vinka Marenzija, pokretača peticije, tvrde da je djelatnost servisiranja brodova, zajedno s dizalicom, izbrisana u recentnim izmjenama GUP-a, te strahuju da će se, nevezano uz Boru Bižota zauvijek ugasiti na tome mjestu, prozivajući gradske oce i Županijsku lučku upravu ne samo da im namjeravaju zatrti tradiciju, nego ukidaju njihov toliko potreban mali škver, otežavajući im svakodnevni život ne bi li se podišlo turizmu. U Docu se trenira strogoća i to nećemo dopustiti, veli Marenzi.

I ŽLU je došla na tapet Dolačana zbog svoga zamašnog projekta sanacije Doca protiv plime i poplava za koji se čeka na novac nekog od europskih fondova, no izgleda da je to najviše zbog Željka Dulibića Crnog, ravnatelja ŽLU, porijeklom iz Doca.

Njegovi iz kvarta tvrde da će taj zahvat ne unaprijediti, nego upravo nagrditi živopisni, kameni Dolac, stisnut uz more pod forticom, te mu se “prišiva” i to da je njegovim zagovorom dolačka dizalica izbrisana iz GUP-a. No, kako nitko, pa ni Crni Dulibić nije prorok u svome selu, tako niti Dolačani ne trebaju strahovati, pod uvjetom da se magarca veže za ular, a čovika za rič, pogotovo ako je gradonačelnik. Jer, odgovor iz gradske uprave završava ovako: "GUP nije zabranio postojanje dizalice. Također, u proceduri su Izmjene i dopune detaljnog plana uređenja Pekovca kojim će se rješavati problem plavljenja Doca te i taj plan predviđa postojanje navedene djelatnosti u Docu."

- Ma pustite vi to rekla-kazala. Ljudi svašta pričaju, a ako će potpisivati peticiju, njihova stvar! - govori nam Boris Grčić, čovjek od puno rada i malo riječi koji je postao riba Bižot pa nitko živ u Docu ne zna kako mu je prezime. I njegov sin Kristijan, očeva uzdanica i desna ruka na živopisnom istezalištu brodova, jednostavno je Kristijan Bižot, a sve je to, prije novinarskog susreta s ocem i sinom, vrlo jednostavno, po šibenski i dolački, objasnio Mauro Žigon.

- Šta ima veze kako se čovik preziva!? Važno je da je Bižot i to šta mi znamo da se kod njega može digniti brod!
Kako govori Bižot, na prastarim fotografijama Doca otprije sto i više godina, na mjestu današnje dizalice vidi se istezalište brodova, pored uljare Dulibić. Pa ako netko želi ubiti dušu Doca, neka slobodno ukloni dizalicu, šta bi mi bili ka Splićani koji ne daju svoju Matejušku i drže je kao svetinju, ili Zadrani, s očuvanom tradicijom uređivanja i izvlačenja svojih brodica u Foši?

Nakon okončanja žalbenog postupka Bižot bi trebao zatražiti koncesiju za djelatnost na pomorskom dobru u županijskom Odjelu za pomorstvo, no on će to ubrzo riješiti jednostavnije.

- Ja sam HRVI! Penzija! - kratko odgovara, a za koncesiju neka brine netko drugi. Ma tko bio, a nije ni važno, jer dolački Veli Jože očito ostaje tamo gdje jest zadnjih 50 godina. Prema svemu sudeći, Dolačani se konačno, na miru mogu posvetiti balunu, zaobljenoj, bogu ugodnoj stvari, bez špiceva i kantuna. Barem dok "kockasti" pobjeđuju!