StoryEditor
ŠibenikIŽBENIKA

Da se dica školuju za zanimanja koja traži tržište rada, onda bi Antonio Meić bio kuvar ili konobar, a ne bi se bavio e-sportom

Piše Zdravko Pilić
14. studenog 2021. - 21:20

Triba dicu obrazovat za ona zanimanja koja tržište rada traži! - mantra je koju mi ovdje godinama ponavljamo, uvjereni kako smo popili svu pamet svita. Sreća da nas dica ne slušaju, nego se obrazuju sama, uče ono što vole i što najbolje znaju, pa kako ispadne. Jer, da se obrazovao za ono što traži tržište rada, onda bi Šibenčanin Antonio Meić bio kuvar ili konobar – jer to traži i nudi naše turističko tržište rada – a ne bi se bavio e-sportom. O čemu najveća većina nas nema pojma ni što je niti je do jučer uopće znala da postoji. Evo, ja prvi. A Antonio ne samo da zna, nego od toga – od tih igrica, kompjutorskih ili video – živi, i iz Šibenika, iz "Trokuta", iz poduzetničkog inkubatora, upravlja tvrtkama i vodi timove e-igrača ne samo po Hrvatskoj i Njemačkoj, nego i po Brazilu i Americi.


Sada o tome, o tom e-sportu, u kojem je postao globalni igrač, drži u "Trokutu" predavanja i obrazuje sve one koji bi se, kao i on sam, umjesto da budu kuvari ili konobari, htjeli i sami okušati u gaming industriji. Bilo kao organizatori e-natjecanja ili kao osnivači e-sport timova, a moguće i kao igrači. E-sport je danas, ispričao je Antonio, sport koji - poput pravog, a ne virtualnog - gledaju milijuni ljudi i koji vrti milijarde dolara koje u njega sipaju veli tehnološki divovi poput Sonyja, Huaweija i Amazona.
I sve to, u zadnjih godinu i pol dana, Antonio obavlja iz poduzetničkog Centra "Trokut". I supruga mu tamo radi, u "Trokutu". Za koji su brojni Šibenčani pitali čemu to služi. I odgovarali – ničemu! Promašena investicija, izgrađena EU parama. Bacili novce!

Nema tamo nikoga, osim par uhljeba. Jer, ne dimi otamo ništa, nema nikakvih viljuškara, ne dovoze ni odvoze šleperi ništa, ne cugaju šljakeri na zidiću zidaruše, ko nekad, u ona lipa vrimena, isprid TLM-a. Kad ono, šta'š ti vidit, svakih par dana otamo ispadne, u novine i na portale, neko ko vrti ozbiljne pare i bavi se nekim ozbiljnim stvarima. Eto, ovaj naš Antonio, umjesto da je konobar ili barem kuvar, osmislio je i zdravo energetsko piće, "Pro game", na bazi vode i s malo kofeina, a "Jamnica" je ujedno i sponzor njegova e-tima. Baš kao što je nekad u Šibeniku bila sponzor košarkašicama Jolly JBS-a dok je njihov vlasnik Josip Stojanović Jolly držao trgovine i trgovačke centre po Šibeniku i prodavao njihovu flaširanu vodu u enormnim količinama.


Znači, ono što je u onom pravom, fizičkom sportu, koji se mogao opipati, i biznisu, koji se mogao vidjeti, do jučer bio Jolly, danas su u ovom virtualnom, globalnom, elektroničkom Antonio Meić i njegovi gejmeri, softver developeri, IT menadžeri, blockhain, disruptivna tehnologija, njegov CODECACAO tim... To što većina nas nema pojma o čemu on govori, ni što to znači, kao što nismo do jučer znali ili ne znamo ni danas čemu služi "Trokut" i zašto je EU za njega uopće dao puste milijune kuna nepovratnih sredstava, ne znači nužno da je u pitanju nekakva prevara ili obmana, nego samo to da je nas pregazilo vrijeme.

Mi smo ovdje, u globalu, još na ustašama, partizanima, gaulajterima, vrhovnim zapovjednicima vojske bez aviona i ratnih brodova, koja se svela na kuhare i konobare, koji dijele porcije po Baniji/Banovini. U tom se kontekstu i riječ softver može pojaviti jedino ako je uparena s onom drugom koja glasi – afera.

26. svibanj 2022 15:17