Čitatelj snimio lisicu u šetnji Šubićevcem, druga lija u Dubravi ušla u kuću, zgrabila komad mrsa i mirno odšetala!

Lijepa, dobro uhranjena, zdrava lija bogatog repa u noćnoj šetnji Šubićevcem snimljena je s balkona obiteljske kuće na početku Ulice Ivana Bana Mažuranića. To je ponešto iznad glavne prometnice koja presjeca tu gradsku četvrt na rubu šume, u bloku obiteljskih kuća.

Čitatelj koji nam je poslao video zapis snimljen sa svoje terase kaže da je noćas prvi put vidio lisicu u svojoj ulici, no često do susreta dođe usred dana, u cijelom krugu Park šume Šubićevac.

- Sastaje se redovito u šetnji grupa nas s psima. Psi uoče lisice, zalete se za njima i uvijek im umaknu. Ne bih rekao da se baš boje ljudi i pasa!

Ne čudi to Davora Topića, veterinara i predsjednika LD „Šibenik”, naročito kada je riječ o Šubićevcu i Jamnjaku.

- Naselje je zapravo, ušlo u lovište. Nisu lisice došle k nama, koliko smo mi zadrli u njihovo područje. - napominje Topić.

Lisica je, podsjeća, posljednjih godina viđana usred grada, jednom u Docu, zatim na Vidicima... U divljini im nedostaje hrane i jasno je da zalaze u naselja ne bi li naišle na otpatke koje su odbacili ljudi, snalazi se. Pri tome je dobro, dodaje Topić, što više nema bjesnoće. Lovačka društva redovito šalju na analizu odstrijeljene primjerke i kod svih je utvrđeno da su bile u kontaktu s oralnim cjepivom protiv bjesnoće bačenim iz zrakoplova. Široka akcija oralnog cijepljenja iz zraka pod kapom države očito je urodila plodom. Prije toga bjesnoću smo imali nadomak grada, što je uvijek potencijalna opasnost za ljude. - veli predsjednik šibenskih lovaca.

Drugim riječima, lisice je prije desetkovala šumska bjesnoća i sada lisica ima dosta. Lovci gospodare sa zdravom populacijom, no ono što odstrijele u svojim redovitim hajkama kap je u moru ukupne populacije te opjevane divljači iz psećega roda.

-Bit će tih susreta i više, neće proći dugo. Ne jedino s lisicama, nego ćemo u urbanim dijelovima Šibenika nailaziti na čagljeve, divlje svinje. Ta je divljač sve brojnija, nema prirodnih neprijatelja, a uzimamo im staništa širenjem naselja. Nemaju kud!

Ne čudi Topića ni to što se, prema kazivanju snimatelja ovog videa, lisice pretjerano ne boje ni ljudi, a ni pasa.

- Da je riječ o obučenim lovačkim psima, koji ih gone i žešće napadaju, sigurno bi bile plašljivije, više divlje. Tu ih međutim, nitko ne dira: ona je s nama u svakodnevnom kontaktu ako mi nismo s njima. Promatra iz prikrajka, negdje je u blizini i uvijek ima ljude na oku. Sigurno je ima tu oko kuća i to nam je budućnost, suživot s divljim životinjama.

A da se lisica više ne boji ni lovca makar bivšeg, svjedoči nedavni događaj iz Dubrave. Da je riječ o basni, pisac bi mogao zaključiti da je pametna, lukava beštija znala da je čovjek objesio pušku o klin, pa joj može staviti soli na rep.

Međutim, nije basna, nego je stvarnost, u što bi do jučer bilo teško povjerovati! - ispričao nam je Davor Topić poslasticu za kraj.

Naime što? U pola bijela dana došla je lija pred kuću gdje je domaćin na vanjskom sudoperu upravo čistio ostatke marende s tanjura. Lija je prišla samopouzdano, kao da je kućni ljubimac, zgrabila ostatak od mrsa čovjeku pod nogama i mirno se udaljila.

Pa da nije mudrica!?