Mjesecima je središte grada jesenas bilo u opsadnom stanju zbog golemih, opsežnih radova na rješavanju problema odvodnje oborinskih voda upravo na mjestu ispred gradske uprave- tamo gdje se ulazi na Poljanu, tamo gdje se- slobodno možemo reći- prelazi s jedne strane grada- na drugu, iz pravca Varoša, s Vanjskog prema gradskoj jezgri, teatru, Gradskoj knjižnici, gdje se prilazi obližnjem i jednom od najvažnijih autobusnih stajališta itditd...

Građani su sve to otrpjeli, sve u veselju i nadi: gotovo je s nepremostivim vodama čim padne kap kiše, gotovo je s blokadom pješačkog prometa u srcu, srca, središta grada.

Je, ali sutra. Odnosno malo morgen.

Vrijedni izvođač napravio je čak i kulturna, lijepa, uredna ugibališta na nogostupu, za invalidska ili bilo kakva kolica. Sad su sva ta ugibališta lijepi i blagi ulaz u- lokvu vode. I još da je lokva mala pa da se da zakoračiti! Ali- to je lokva velika za korak iz bajke, onaj od sedam milja. Nipošto za obične i smrtne građane Šibenika.

Takva je i za manjih kiša. A za većih- o, pa tu imamo istu priču kao i prije radova: pješaci skakuću, psuju kad ih mlaz opere od glave do pete, sklanjaju se kako znadu i često mokri napuštaju mjesto događaja.

Mora da se štuca, ali ne izvođaču radova, taj ništa nije kriv! Ima da se štuca naručitelju radova, investitoru, odnosno njegovu nadzoru koji je – vidi se prostim okom- „bdio“ nad tim radovima. I to isto- malo morgen.

Doduše, svi šahtovi sada piju vodu bez problema, naravno, više nisu začepljeni. Ali nitko nije uspio uzeti u ruke kakav metar i livel ili neku sličnu sofisticiranu spravu ili- a to je sad već čista fantazija- golim okom vidjeti da su šahtovi postavljeni visočije od okolnog asfalta.

S druge strane, do teatra, situacija je bolja, tamo pješak na pješački prijelaz može ući „bez vesala i kormila“, i neoštećen krenuti na drugu stranu ali, na nju ne može izaći pa mu je opet svejedno.

Od strane gradske uprave- to je i dalje nemoguća, ne- mo- gu- ća!!!- misija!

A koliko slupanih novaca, živaca i vremena!