Mlađi muškarac, 39-godišnjak, prije pet godina je pretrpio srčani udar na svom radnom mjestu, a kako bi ostao na životu bilo je potrebno nekoliko reanimacija, inducirana koma i devet dana intenzivne njege. Djelatnici hitne pomoći dali su sve od sebe i od njega nisu odustajali, a on je svoju zahvalnost izrazio u emotivnoj objavi.
Sadržaj njegove objave prenosimo u nastavku.
Ponedjeljak. 16. siječnja 2017.
Mjesto radnje: Šibenik
Nekoliko dana prije sam imao prehladu, temperaturu nisam imao i po potrebi sam znao uzeti šumeće tablete za prehladu. U nedjelju navečer sam se osjećao malo lošije, ponovo bez temperature, i odlučio da sutra ujutro idem na posao. Ujutro sam se probudio normalno i otišao na posao naplatničara na gradskom parkingu i počeo svoju smjenu normalno kao i inače. Prehlada me i dalje držala, ali bez temperature.
Oko 9.20 kolega s drugog parkinga je došao u kućicu gdje radim na marendu, tu smo pričali o poslu i nekim drugim stvarima dok sam normalno obavljao svoj posao. Bilo je oko 9:40 kad sam kolegi rekao da me počela boljeti desna ruka, ne znam od čega (kažu da lijeva boli prije srčanog udara). Nakon toga se sjećam da sam jednoj ženi išao naplatit parking karticu i tu je došlo do srčanog udara. Žena u šoku, kolega u još većem, zovu hitnu pomoć Šibenik, ljudi koji su se zatekli na parkingu pomažu kolegi da me iznesu iz kućice dok ne dođe hitna pomoć. Do dolaska hitne pomoći sam dobivao umjetno disanje, hitna je bila u roku 2-3 minute na mjestu događaja, u timu hitne pomoći bila je doktorica (Tea Juranić iz Rijeke, neću je zaboraviti do kraja života, nakon oporavka poklonio sam joj kolajnu da ima uspomenu na jedan mladi spašeni život, 39 godina sam imao).
Tim hitne pomoći je započeo reanimaciju i nakon nekoliko minuta dobili su 3-4 otkucaja u minuti. Stavili su me u vozilo hitne pomoći i na hitni prijem bolnice. Kad su me doveli na hitni prijem svi djelatnici prijema su prekinuli sve poslove s drugim pacijentima koji nisu bili u životnoj opasnosti i posvetili se meni i mom spašavanju. Po riječima glavne sestre hitnog prijema, dok su radili pripremu nalaza i pripremu tima za transport u Split, 2-3 puta su me morali ponovo reanimirati da vrate barem nekoliko otkucaja srca. Po završetku nalaza tim za transport me preuzeo i hitno i najbrže moguće krenuo prema Splitu. U razgovoru s vozačem sam saznao da je putem opet bila potrebna reanimacija. Dok je trajao prijevoz do Splita i bolnice Križine (zahvala i njima na profesionalno odrađenom poslu spašavanja), kolege iz Šibenika su zvale kolege u Križinama da su svi nalazi spremni tako da odmah mogu krenuti s koronografijom i odčepljivanjem začepljenih žila u srcu. Po riječima doktora iz Splita (Junio Lowen) ključnu ulogu je odigralo to što su kolege iz Šibenika napravili sve bitne nalaze i što se nije gubilo dragocjeno vrijeme, doslovno sekunde su značile za pokušati spasiti moj život.
Zahvat je uspješno napravljen, kroz preponu ugrađena dva stenta u žilu u srcu, nakon toga stavili su me u induciranu komu, u njoj sam proveo četiri dana, prvi pokušaj buđenja nije uspio u četvrtak. Petak, ponovni pokušaj i hvala bogu probudio sam se, kraj mog kreveta žena i doktor s intenzivne. Prvo pitanje moje žene je bilo po nalogu doktora, 'dali znaš tko sam ja' (nitko sa sigurnošću nije znao je li mozak ostao ili nije ostao bez kisika). Kad sam odgovorio da znam da je to moja Žena, svima je bilo olakšanje.
Na intenzivnoj sam proveo devet dana, tih devet dana sam dnevno primao pet infuzija i 13 tableta, povremeno sam koristio i masku za kisik. Kasnije su me preselili na normalan kardiološki odjel, morao sam se svaki dan polako dizati iz kreveta zbog oslabljenih mišića. U bolnici sam proveo 25 dana, sedam dana duže nego je bilo planirano. Nakon toga sam nastavio kontrole. Svakih mjesec i pol dana sam išao na rekoronografiju (šest u godinu i po dana).
Hvala Bogu imao sam sreću da sam uz dobre ljude (hitna i doktori) preživio svoju najtežu bitku u životu i ostao živ. Ljudi, hvala vam do neba. Vaš posao nema cijenu, najveća cijena koju možete primiti je spašen ljudski život. Inače sam DJ u slobodno vrijeme i svirao sam dva puta za Hitnu medicinu Hrvatske na kongresima u Vodicama (Hotel Olympia).