StoryEditor
ŠibenikZa njih se otimaju poslodavci

Bili smo u školi koja upisuje konobare i od njih pravi zvijezde: Ma kakav upravni referent ili birotehničar! I ništa nije tako seksi kao kad barmen reče: ‘Mala, vidi ovi flair!’

26. studenog 2019. - 13:30

Tko ne bi htio biti kao Tom Cruise, u filmu ‘Cocktaile’, radiš na Jamajci, mućkaš pića bebama koje uzdišu za tobom, a ti mlatiš novce i nosiš ih navečer – ili ujutro – u crnim vrićama od smeća, kao da si S. Dj., bivši direktor OTP banke iz Vrlike? Rock and roll star, filmska zvijezda, to žele i sanjaju svi oni koji misle uspjeti.

 

Pa, ako im već Hollywood ne možemo pružiti, nemojmo im onda barem ‘američki san’ o uspjehu uzeti. Onom koji dolazi preko noći, ali tek nakon godina napornog rada i školovanja.

 

Skužila je to – kao i štošta drugo dosad - Senka Dodig, ravnateljica Turističko-ugostiteljske u Šibeniku (TUŠ), i odlučila svojim curama i dječacima koji su upisali trogodišnje konobarsko zanimanje u njezinoj školi omogućiti da postanu – zvijezde. Prave pravcate konobarske zvijezde! One za koje će se otimati budući vlasnici konoba, restorana, hotela, lounge barova, beach resorta i kako li se već ne zovu sva ta raskošna turistička čudesa na čijim će rajskim dverima stajati baš njezin kadar, spreman da učini za vas sve što poželite - ‘Mission impossible, madam? Možemo vam samo taj film prikazati, a sve drugo što poželite, za nas je moguće!’

 

- Svatko može nositi tacnu, ali ne može svatko raditi izvrsno posao koji pored onog osnovnog strukovnog znanja zahtijeva i poznavanje kulturno – povijesne baštine, turističke geografije, da prepozna odakle gost dolazi, poznavanje psihologije, stranih jezika, ponašanja pred gostom, opća kultura, konverzacija, postavljanje stola, barističke vještine (kava), barmenske vještine (cocktail), someljerska znanja (o vinima), pa čak i vještine ‘flaira’ koji spadaju u vrhunske artističke točke – upao sam na brzinu u priču s ravnateljicom, klimajući glavom, slažući se sa svim, jedino o ovom zadnjem nisam imao pojma... -

 

Krenuo projekt

 

Šta je flair? - To je ono žongliranje s bocama, kad cocktail leti zrakom, iza leđa, iznad glave! Kao da ste na filmu, kao da ste vi zvijezda koju zabavljaju druge zvijezde!

 

I tako vam je, svitu moj, krenuo u rujnu ove godine, projekt ‘Konobari kao zvijezde’, temeljen i na maksimi iz stare, gosparske, dubrovačke, ugostiteljske obrazovne tradicije, koja je bila prva na našoj obali Jadrana

 

– ‘Samo gospoda mogu posluživat gospodu!’ Znači, da bi mogao poslužiti gospodina, i konobar sam mora bit gospodin, a ne seljo-beljo koji te pita: Š’aš pit?

 

Iskristalizirala se četa mala, ali na natječaju odabrana, od 12 učenika, koji se razišli, ne kud koji, mili moji, nego kod najboljih – ‘Vintage Bara’ i ‘Barcodea’ – da tamo uče od Tomislava Biluša, Bruna Bačelića, pa ‘Na Ma Lo’, kod Slavena, pa kod Tomislava Stančića, učit spravljat kavu, cocktaile i ‘Late art’, pisati i crtat sirupima, pa na ‘Barone’, pa u ‘Azimut’. I onda je unutar svega tog učenja i rotacija, u ‘Barcodeu’ održano i natjecanje ‘Bar battle 2’ na kojemu je Karlo Šupe osvojio prvo mjesto u juniorskoj konkureciji. Cvitali su njihovi mentori, profesori Renata Polegubić Vlaše i Nikola Nimac. Da na svoje teoretsko znanje, stečeno u školskim klupama nakaleme i ono praktično, s prve linije šanka i iz rovova između stolova. Pa da se tamo usporede s najboljima. I vidi jesu li ili nisu. A i da poslodavci vide u startu najambiciozniji kadar i kaparaju unaprijed najbolje od njih.

 

Evo zvijezda

 

Sjedam i ja s njima – s već spomenutim Karlom Šupom (3e), Matejem Živkovićem (3e), Robertom Zoričićem (2i), Domikom Jozićem (3e), Lorenzom Kokošarevim (2e), Martinom Šiprakom (3e), Ivanom Ercegom (3e) i jedinom curom u grupi – Erikom Huljev, također iz trećeg e, da ih i ja malo preispitam, da vidim što su naučili. I pitam ono što nikako zapametit – s koje strane ide pinjur, a s koje žlica. Dakako, dica – pardon, mladi ljudi – misle da ja to iman u malom prstu. ‘Pinjur s live, žlica s desne strane!’ Zašto?

 

- Zato što se prvo jede toplo predjelo i juha, žlicom. A onda ide glavno jelo, s pinjurom! - vele mi momci. A Martin Šiprak mi veli:

 

- Gospodine, izvolite, slušam vaša pitanja? Imate muhu u juhi? Šta ću napraviti? Nema problema, otići ćemo i donijeti novu! - veli brzopotezni Martin, ali svi drugi viču na njega:

 

- Ne, a di je isprika? Najprije se triba ispričati gostu. I ponuditi mu piće, na račun kuće. Ili čak i nešto drugo, ako hoće, glavno jelo, desert. A onda donijeti novu juhu!

 

- Znači, gosta treba potkupiti, korumpirati, dati mu sve, samo da muči? I ne priča nikome što se dogodilo - velim ja, a dečki se smiju. I sliježu ramenima. Vidin ja, ako i propadnu u struci – a neće – bit će od njih dobar kadar i podmladak ovih naši stranaka. Birač je uvik u pravu! Daj mu, pa će ti uvijek bit vjeran!

 

A šta treba za ‘Sex on the beach’? - pitam. To je bar lako pitanje? Oni šute – a ja nudim odgovor: muškarac, žena i plaža! No, ko dečki i ne znaju, zna Erika – votka, sok od brusnice, sok od naranče, može i sok od breskve i šejkaj. Sad već upadaju i dečki – razne dekoracije, može i kriška voća.

 

Bravo, Eriki su kokteli i inače jača strane, probao sam poslije jedan originalno njezin, nazvala ga je “The sunshineing”. Ide u njega ‘Bacardi’, sok od naranče, ‘Triple sec’, ‘Monin grenadine’...

 

Je, stvarno je i meni, i profesoru Nimcu, kad smo ga srknuli, počelo svanjivati i promaljati se sunce kroz kišni dan. Veliku magiju imaš u svojima rukama rekao bi Eriki poglavica Crveni oblak. A ja sam dečkima postavio još jedno pitanje: Znaju li tko još, osim Eskima, pravit kuću od leda? Nisu znali! Pa, konobari naravno. Led je besplatan, a pića skupa. Što više leda, više je i para...

 

Neiskvareni kadar

 

To što nisu znali, to me zapravo i veseli. Jer, riječ je očito o neiskvarenom, pravom kadru pred kojim je budućnost ne samo šibensko-kninskog, nego i hrvatskog turizma. Zvijezde su rođene! Dvanaest veličanstvenih! Nije ni čudo da je šibenski TUŠ, u kojem ravnateljica i profesori stalno nešto ižinjavaju, upisao ove godine, valjda jedini u državi, na prvu godinu srednjoškolskog obrazovanja, razred i pol konobara, i to već u prvom upisnom roku. Nije, dakle, riječ o onima koje – kao i pismi - nitko neće, pa ih ‘Lavčevića’ prima poduzeće, nego o onima koji baš žele biti konobari. Kojima je to ljubav i prvi izbor, a ne moranje, muka i kazna, zato što nisu ništa drugo mogli upisat. Nekog upravnog referenta. Ili birotehničara, recimo. Ne zvuči seksi, ka ono kad ti konobar reče: ‘Mala, vidi ovi fler!’ Ili: ‘Nitko ne bari ka konobari!’ A drugi neka i dalje kukaju kako nemaju kadra, ka i dosad.

Izdvojeno

09. kolovoz 2020 09:17