Umro je Ante Granik, dragi kolega, prijatelj i susretljivi mentor žutokljuncima, naš Tonči. Nedostajat će nam ljudina, veliki novinar, tv reporter i osnivač šibenskog dopisništva HTV-a gdje je dočekao mirovinu. Najviše će faliti svojoj Jordi, Jordanki Grubač, dugogodišnjoj novinarki Slobodne Dalmacije i Šibenskog lista, koja ga je neizmjernom brigom njegovala u bolesti. Granik je imao 78 godina, a da je samo napravio legendarna dva-tri priloga za emisiju „More” o Mati Vukorepi, bageristu iz Planjana, također ribaru koji do mora i svoga broda putuje iz drniške Zagore te njegovoj veseloj obitelji s nekoliko djece, ušao bi u antologiju dokumentarizma i tv-novinarstva.
Na You tube kanalu taj prilog ima nekoliko milijuna pregleda i u njemu se najbolje vidi na kojim je temama Ante Granik plivao kao riba u moru i bio najviše svoj, upravo strastveno. More i jedrenje bili su njegov milje i vječiti, sirenski zov, no Ante je bio veliki profesionalac i ljubitelj života u raznim njegovim pojavnostima a da bi bio lošiji i u drugim novinarskim formama.
Izvješćujući s ratišta odmjereno i objektivno, zajedno sa snimateljem Davorom Šarićem u najtežim trenucima za Šibenik i Hrvatsku prenosio je zbivanja s prve crte, ne libeći se ni žučnih rasprava s ratnim zločincem Ratkom Mladićem koji je i ovdje ostavio krvav trag svoga nečasnog vojnikovanja.
Životopis kolege Ante Granika iz pera njegove kolegice, novinarke Elizabete Gojan napisan jednom prigodom kada je bio kandidiran za neku od brojnih novinarskih nagrada koje je dobio vodilja je i kroz povijest i razvoj televizijskog novinarstva u Hrvatskoj.
I to, za našu profesiju, najzahtjevnijim formama – od dokumentarnih filmova do ratnog izvještavanja, ističe Gojan. Riječ je o novinaru koji tijekom svoja četiri desetljeća televizijskoga rada, uz prepoznatljiv autorski pečat, kreativnost i stvaralačku strast, nije dopustio da u stalnoj bici s vremenom i rokovima stradaju profesionalnost i etičnost, a time i dignitet struke.
Početkom Domovinskog rata 1991. godine odlazi raditi u Šibenik, u Dopisništvo Hrvatske televizije – koje dotad nije imalo niti prostor, a ni telefonski broj! Granikov stvaralački žar i entuzijazam, rezultira prerastanjem Dopisništva u HTV Studio Šibenik. U suradnji Grada Šibenika i Hrvatske televizije uređen je i tehnički opremljen prostor, iz kojega se počinje emitirati program. Šibenik je i danas jedan od centara HTV-ove dopisničke mreže.
Posebno se pamti ratno razdoblje Granikova televizijskog rada. Zbog iznimno profesionalnog, hrabrog, etičnog, životnog pristupa poslu i osebujnog autorskog izričaja, do danas su ostali zapamćeni njegovi ratni prilozi. Šibenik je na tadašnjoj ratnoj karti Hrvatske imao posebno mjesto, a Granik je svojim ratnim reportažama skrenuo pozornost cijele Hrvatske ali i strane javnosti na taj grad, koji se i kroz njegove priloge afirmirao kao jedan od gradova-heroja Domovinskog rata. Objektivnošću i istinoljubljem doprinio je da prilozi iz Šibenika budu lišeni negativne ostrašćenosti, koja je često popudbina i balast ratnog novinarstva. Utisnuo je tako Granik pečat ozbiljnom i profesionalnom pristupu novinarskom poslu u ratnim uvjetima, pri čemu se niti jednom nije ogriješio o etička načela ni kodeks časti naše profesije!
Ne jednom Tonči je običavao reći da je bio predodređen za dinamičan, aktivan život. Kako i ne bi, govorio je, kada ga je majka rodila u jeku 2. svjetskog rata na Ali Pašinom mostu u Sarajevu na putu iz Makarske prema Zagrebu. Studirao je filmsku režiju u Pragu i to znanje i iskustvo ostavilo je pečat i u njegovom dugogodišnjem novinarskom radu.
U Šibenik je došao iz splitskog studija, vrlo brzo priglrio je sredinu i ona njega. Šibenik je obogatio svojim radom i životom u gradu: topao čovjek Ante Granik, erudit, govornik nekoliko svjetskih jezika, rado viđen, pozdravljan i čašćen ma gdje da je bio u šibeskom kraju.