Ivo Svirčić, taj orni američki umirovljenik iz Brodarice, sa svojih 78 godina ne prestaje s iznenađenjima.
Nakon što je američko veleposlanstvo u Zagrebu prihvatilo njegovo darivanje skupocjenog automobila lindsay cadillaca kao znak zahvalnosti za njegov "american dream" tijekom 40 godina boravka u SAD-u i koji čeka da bude otpremljen, o čemu smo pisali, odlučio je sada i svoj muzej uspomena "Vremeplov" darovati gradu Šibeniku, odnosno Muzeju grada, kad bude obnovljen.
U tu svrhu zatražio je i pomoć Ministarstva kulture za radove koji predstoje na uređenju prostora muzejske zbirke s više od 5000 izložaka – uspomena iz cijeloga svijeta – koji će stajati oko 300 tisuća kuna.
No, ni tu nije kraj. Lanjske jeseni, naime, Svirčić je s vlastitih vinograda i maslinika u šibenskoj okolici proizveo oko 1200 litara kvalitetnoga sortnoga vina cabernet souvignon i više od 250 litara kvalitetnoga maslinova ulja. A na pitanje je li za to osigurao i kupce na tržištu, odgovorio je:
– Ne, to ću, osim za naše kućne potrebe, sve uglavnom podijeliti. Neću prodavati.
Prije neki dan nazvao nas je iz šibenske ribarnice da, ako želimo, dođemo vidjeti kakvu je ribu ondje dobio.
I što smo imali vidjeti? Velikog brancina (lubina) kapitalca, poslasticu od šest kilograma, da ga pripremi za svoje ukućane i prijatelje na svoj znalački način. Onako kako je to radio i u hrvatskome veleposlanstvu u Washingtonu, gdje je kao glavni kuhar spremao pacifičke zubace i listove od dvadesetak kilograma za uzvanike i diplomate.
Šta će mu bogatstvo
– U nas u Šibeniku u ovo doba – dodaje Svirčić – dobra dubinska riba, brancin (lubin), zubatac, kovač, škarpina, prodaje se po cijeni od 120 do čak 300 kuna za kilo. A obična hobotnica, koje su dijelove nekoć ljudi davali mačkama, stoji 100 kuna kilo.
A na naše pitanje je li i on, poput Billa Gatesa, koji od svojega bogatstva nije znao što činiti, postao svjetski dobrotvor, odgovara:
– Skroman sam čovik, nemam nikakva bogatstva, a da ga i imam, što će mi. Nemam potomaka. Zato i ono što posjedujem, želim dijeliti s drugima, prije negoli mi dođe otići na onaj svit. Ljudi su moje bogatstvo i moja radost. Kao i brodovi dok sam svijetom na njima plovio. I ove ribe koje ću spremati jest će sa mnom moji prijatelji. Za sjećanje i za ona davna vremena kad smo ovdje kao klinci jedva imali za prehraniti se.
Zato je i otišao preko mora – "u Amerike".