'Kada si nasred oceana, teško da će netko poslati helikopter zbog jedne osobe!'; dramatični put Dražena Grgića komentira iskusni jedriličar

Dražen se svakoga dana javi. Kaže da je sve u redu i da se ne moramo brinuti. A, ja se kao majka ne mogu ne brinuti – kaže Marija Grgić, čiji je sin Dražen Grgić, inače zagrebački oftalmolog i rođeni Šibenčanin, u srijedu s 10-metarskom jedrilicom sam krenuo od Nacionalnog parka Kornati prema brazilskom otočju Fernando de Noronha.

Otac dviju kćerki od 21 i 15 godina, u tu avanturu preko Atlantika se uputio, kako je kazao, da bi ukazao na potrebu očuvanja mora i smanjenja uporabe jednokratne plastične ambalaže. U petak popodne, pokazao je sustav za praćenje plovila, nalazio se oko 'dna' talijanske čizme.

- Dvije godine se pripremao za taj put. No, da kreće u tu avanturu obitelji je otkrio tek prije godinu dana. Sve je pripremio, istražio i provjerio. Siguran je da će uspjeti. Nikome nije dopustio da ga odgovori, a govorili su mu "nemoj", "ne možeš ti to" – priča Marija i dodaje da je s njezinim sinom na to putovanje trebao otići prijatelj.

- Prvo mu je rekao da će ići s njime, a onda ga je iznevjerio. Dražen se razočarao i rekao da neće nikoga više tražiti već da će ići sam.

 

- Govorio je nikakva odgoda ne dolazi u obzir, jer da ako ne ode sada s 50 godina, da kasnije neće otići.

U Splitu je nedavno kupio jedrilicu posebno za taj pothvat, napominje Marija i prisjeća se:

- U mladosti je bezbroj puta s obiteljskom brodicom od tri metra po svakakvom vremenu plovio od Šibenika do Visa, Hvara... Na Jabuci su mu jedne noći, po jakoj buri, svjetioničari rekli da nisu čuli da ga je helikopter doveo, jer im nije palo na pamet da je sam doplovio po nevremenu.

S obzirom na to da su Dražena Grgića prijatelji upozoravali da taj put odgodi, jer je opasno da na njega ide sam, otvorio se niz pitanja. Odgovore na njih potražili smo kod Lovre Peovića, koji je prije tri godine preplovio sjeverni Atlantik.

Koliko je iskustva potrebno da bi osoba krenula sama jedriti preko oceana?

- Kad si sam na takvom pothvatu, onda si sam sebi doktor, mehaničar, jedriličar, navigator. Jer potrebno je imati niz vještina, od rada s alatom radi popravaka, pa nadalje. Naime, svakog dana se pojavi neki solidan problem koji trebaš riješiti, a limitiran si resursima. Zbog toga treba biti snalažljiv – kaže dubrovački jedriličar i nastavlja:

- Tu su jako bitne mornarske i jedriličarske vještine. Ali ne treba biti regatni jedriličar, jer u njegovom slučaju nije bitno hoće li do cilja putovati dva ili tri dana duže. No, potrebno je barem nekoliko godina iskustva u pomorstvu, skiperiranja. Ne nužno na oceanu, jer uvjeti za jedrenje po Jadranu zimi ponekad budu kao da ste na oceanu.

Što se tiče navigacije, to danas nije velika filozofija pokraj toliko instrumenata i kada svaki mobitel ima GPS.

Grgić do brazilskog otočja plovi 10-metarskom jedrilicom koju je nedavno kupio.

- To je itekako dovoljno velik brod. Pa svake godine imate regatu "Mini Transat", gdje brodovi dužine 6,5 metara bez problema prelaze Atlantik.

Koliko je opasno što plovi sam?

- Normalno da je opasno. Jer moraš odspavati minimalno šest sati na dan, dok brod na autopilotu jedri po valovima. To možeš jedino ako si mrtav umoran, a tamo si non-stop mrtav umoran. Zbog toga je taj put psihički naporan – kaže naš sugovornik.

Napominje da si na autopilotu i kad si budan, jer nitko za timunom ne stoji stalno, već samo u ekstremnim vremenskim uvjetima, kad autopilot to više ne može odvoziti.

A što ako se desi "frka"?

- U pomoć dolaze okolni brodovi, a ostalo ovisi o tome koliko je daleko od obale. Tu su obalne straže. No, kad si nasred oceana, teško da će neka država slati helikopter radi jedne osobe.

Zaključuje:

- Svi mu mogu govoriti da to ne radi i da će nastradati. No, smatram da na takav pothvat može svatko tko ima volje i iskustva.

Nema razloga bojati se ako je čovjek razuman i misli da je dobro pripremljen. Jer priprema je najbitnija, i ako je pitao za savjete, onda mislim da neće biti problema. To je super pothvat i svaka mu čast na hrabrosti – kaže Peović.

Grgić se u sve to uputio da bi upozorio na problem korištenja plastike. No, i brod kojim putuje je vjerojatno od tog istog materijala.

- Na takvo putovanje se može ići i drvenim brodom, jer ima i takvih novih plovila. No, skoro svi brodovi danas se rade od plastike. Možda će netko komentirati je li to ili nije licemjerno. No, plastika je normalni građevni materijal za plovila i njegovo postupanje ne bih dovodio u pitanje – za kraj će Dubrovčanin.