Ovo ništa ne valja, a kad mi dođemo na vlast, sve će se to preko noći promijeniti. Jer mi pod a – znamo, a pod b – smo pošteni. I kad se riješimo onih koji ne znaju, a mi znamo, i onih koji kradu, a mi smo pošteni, sve će to procvjetati. A ako se ne promijeni, onda je jasno – treba nam vremena. Jer, ne možemo mi promijeniti preko noći ono što su naši prethodnici uništavali 30 godina. Situacija ide nabolje! A svi oni kojima se tako ne čini, koji samo sumnjaju da je to tako, su neprijatelji, sluge poraženog režima ili glupani. I to je narativ koji se kod nas ponavlja, stalno, još od izbora 2000. godine, kada je HDZ, nakon Tuđmanove smrti, pao, a šestorka na čelu s SDP-om i HSLS-om došla na vlast.
Čarobni štapić
Narod, željan boljitka, nakon krvavog rata, u kojem su jedni dobili metak, a drugi imetak, i vjere u čarobni štapić, s kojim će Mato Crkvenac, koji je na prvi radni dan, kao novi ministar financija došao u starom Golfu “dvici” i Goranko Fižulić, ministar gospodarstva, koji je došao na biciklu, mahnuti i dignuti mirovine, te uskrsnuti ne samo stara, nego i nova radna mjesta, očekivao je da će to biti “ajn-cvaj”, odmah sutra. Kako su i obećali. S jumbo plakata gledali su nas nasmijani Radimir Čačić, Stipe Mesić i Vesna Pusić, s velikim najavama HNS-a kako će otvoriti 200 tisuća novih radnih mjesta. A onda je došao Slavko Linić, pa je zatvorio i one koje su do tada kako-tako egzistirali, i to takvom brzinom i silinom, da su ga prozvali Slavko Stečajko.
Stipe Mesić, koji je bio popularniji nego što su danas i Milanović i Plenković zajedno, obećao je Hrvatima kako će vratiti s Djevičanskih i raznoraznih drugih kurvanjskih otoka i adresa 30 milijardi dolara koje su opljačkali uglavnom HDZ-ovci i njihovi jataci. Narod mu je vikao “Bravo”, “to Stipane”, “udri bandu”, smijao se njegovim vicevima, slanim i neslanim šalama, kao što se danas smije Zoranovim, o Banetu Jaglacu, pisao mu pjesme “Kada radimo party za ekipu, mi najradije zovemo Stipu”, koje su bile silno popularne, i s kojima je Šajeta punio dvorane i stadione. Rezultat znamo. Ne samo da nije vratio ništa, nego su u njegovom mandatu – pardon bila su ih dva – iznesene iz zemlje Hrvatske nove milijarde koje su nahapali Sanader i njegova Hypo Alpe-Adria družba, o kojima Stipe, unatoč POI i SOI, niti je što znao, čuo ni vidio, dok je narod bio zabavljen “onima prije” i povicima “Drž’te lopova”. Iza njegova dva mandata su kao rezultat ostala samo dva stana koja je stekao i spojio u jedan. I doživotni ured bivšeg predsjednika, koji je od Sanadera dobio kao nagradu za miroljubivu aktivnu koegzistenciju.
Produžen ugovor
Imamo li i danas nešto slično? Isto! Eto, u Zagrebu, imamo našeg Tomaševića, kojeg je narod od milja prozvao Senf, koji nije nešto puno obećavao, ali ako je išta kazao da će riješiti, to je bilo smeće. E, dosta je bilo, Zagreb više neće biti kantograd, neće nas pljačkati Pripuz, preko napuhanih računa kojima on i Bandićevi banditići pljačkaju Zagrepčane.
A onda je, kad je došao na vlast, sklopio novi, odnosno produžio ugovor s istim tim Pripuzom, odnosno njegovim CIOS-om. Jer je ispalo da to baš i nije tolika pljačka koliko je on mislio, niti da se to može raditi bolje i jeftinije u gradskoj režiji, kako je njemu i njegovoj ekipi, koja je čitav život umjesto u realnom provela u nadrealnom sektoru, izgledalo sa strane. Ali, zato se bacio na ekologiju i odvajanje, plastika amo, staklo tamo, pa će se tu uštedjeti. No, ne lezi vraže, ispadalo je to još i skuplje, pa su radnici nastavili trpati sve to u istu kantu. Manji je trošak ići jednom, nego tri puta, s tri kamiona. Njihov direktor im je, kad je stvar procurila u javnost, dao momentalno otkaz. Ali suočen sa štrajkom, i gradom zatrpanim smećem, Senf ne samo da ih je vratio na posao, nego im je i svima digao plaće. I da bi im se dodvorio, baš kao Bandić, obukao je žuto odijelo i išao s njima jedno jutro skupljati smeće. A Zagrepčanima je, za nagradu što su razdvajali otpad, najavio ono što se Bandić nikako nije usuđivao, povećanje cijena smeća. Kako bi nagradio ove što su sav razdvojeni otpad skupljali u isti kamion.
P.S – Svaka sličnost sa sličnima ili istima u gradu Šibeniku i Šibensko-kninskoj županiji, njezinim gradovima i općinama je – nenamjerna.