Na tom svijetu samo mijena stalna jest! Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje – pjevao je besmrtni Ivan Gundulić. I pogodio! Dva gubitnika prošlih izbora, dva otpisana, na velika su se vrata vratili ne samo u nacionalnu, nego i u domaću politiku. Najprije je fermanom s Iblerova trga Tonči Restović, predsjednik šibenskog SDP-a, promoviran u glavnog operativca SDP-a za buduće izbore. To je – već sada – zametak budućeg izbornog stožera, za koji se SDP počinje pripremati u polovini sadašnjeg mandata. Očito, Tonči Restović Grbinov je čovjek od povjerenja, i on smatra da trenutno za takav posao nema boljeg. Njegovi će se oponenti s njim lako složiti i reći da je to svakako istina. Ali ne zato što je Restović dobar, nego zato što su svi drugi lošiji od njega.
Mjesto u Saboru
No, bilo kako bilo, predsjednik šibenske Gradske organizacije SDP-a ovim je osigurao mjesto prvog na listi SDP-a na saborskoj listi u Devetoj izbornoj jedinici. I, vrlo vjerojatno, ulazak u Sabor. Kao što je to na prošlim izborima uspjelo Franku Vidoviću. To što je izgubio na lokalnim izborima od Željka Burića nije mu se uzelo za zlo. Dapače, to se i očekivalo, pa mu se to što je izborio drugi krug čak upisuje kao uspjeh. Pogotovo što je cijeli SDP na izborima prije dvije godine polučio izuzetno loše rezultate, a onda se u međuvremenu još i podijelio, nakon Grbinova obračuna s bernardićevcima, iz čega su nastali Socijaldemokrati, među kojima se našao još jedan šibenski kadar, Restovićev prethodnik, Franko Vidović.
A jednako kao i Restoviću, ni gubitak izbora za župana i Šibensko-kninsku županiju Plenković očito nije uzeo za zlo ni Nediljku Dujiću. Dapače, predlaganjem već otpisanog i pomalo zaboravljenog Dujića za predsjednika Uprave Hrvatskih šuma, na telefonskoj sjednici Vlade RH, ponovno ga je vratio u igru. Jer mjesto predsjednika Uprave jednog od najvećih i najvažnijih hrvatskih javnih poduzeća nije tek puka sinekura i uhljebljenje, nego i znak da HDZ na njega još uvijek računa. I da ga, unatoč tome što je na unutarstranačkim izborima za predsjednika Županijskog odbora HDZ-a izgubio od Željka Burića, ne smatra odgovornim za gubitak Županije i loš izborni rezultat Gorana Pauka. Andrej Plenković je, sada je to već potpuno jasno, stajao na njegovoj strani i tada, jer teško da bi se ministar Ivan Malenica našao na Dujićevoj listi kao kandidat za potpredsjednika Županijskog odbora da nije za to bilo Plenkovićeva blagoslova. Kako je ovo mjesto, čelnika Hrvatskih šuma, uvijek, po nekom nepisanom pravilu, pripadalo “slavonskom lobiju” unutar HDZ-a, to bi moglo značiti da Plenki na ovaj način, imenovanjem Dujića kao svoga čovjeka od povjerenja, želi ograničiti moć i utjecaj Ivana Anušića, kako se neformalni šef Slavonije ne bi oteo kontroli. I pretvorio od šefa u šerifa.
Najzadovoljniji Begonja
Ovakvim razvojem situacije, pored samog Dujića, najzadovoljniji može biti drniški gradonačelnik Josip Begonja. Jer, s Dujićevim imenovanjem, koje još treba potvrditi samo Skupština poduzeća Hrvatskih šuma, nestaje mogućnost da će Dujić aktivirati saborski mandat, kojeg Begonja trenutno konzumira kao njegova zamjena. A povratak “u igru” bivšeg predsjednika ŽO-a stavit će, hoćeš-nećeš, pod pritisak i sadašnjeg, Željka Burića. On u Gradu Šibeniku ima prilično komfornu poziciju, ali u Županiji i Županijskoj skupštini to ni izdaleka nije tako. HDZ još uvijek nema nikakvu taktiku, nije s Jelićem, ali nije mu ni oporba, bez ikakvih je ambicija da iskoristi rascjep i svađe između Jelićeve NL i NL Stipe Petrine, dapače, dao im je vremena da se konsolidiraju. I prilično bezbolno prežive prvu godinu mandata, našavši međusobni “modus vivendi”. Burić je imao sreće i s pobjedom Anite Živković u Rogoznici, već na početku mandata šefa ŽO HDZ-a, kojom je kupio mir i vrijeme da se ekipira, ali bilo je to u veljači, a sada je već kraj godine. Vrijeme ide, ne radi za njega.