Koronavirusna karta starog kontinenta jasno govori: bogatiji narodi zapadne Europe oboljeli su puno masovnije od bolesti COVID-19 nego zemlje istočne polovice EU-a, gotovo bez iznimke.
"Usporedba različitih zemalja može biti veoma slojevita i mnogi faktori mogu iskrivljavati zdravstvene parametre. Međutim komparacija između zapadne Europe s jedne strane, i središnje i istočne s druge, pokazuje jasnu razliku u stopi širenja koronavirusa koja se apsolutno ne može zanemariti – piše Guardian analizirajući razloge takvoj slici.
Ne spominju presudne zasluge kriznih stožera i mudrih vrhovništava, ali među bitnim elementima dobrog odgovora istočnih Europljana na epidemiju navode, kakvog li paradoksa, niži državni standard i građansku nevjeru u sustave javnih bolnica.
Čak su i najteže pogođene zemlje srednje i istočne Europe imale puno niži postotak zaraze i smrtnosti na milijun stanovnika od zapadnoeuropskih država, a u nekima je statistika doslovce izvanredna. Slovačka je apsolutni šampion u suočavanju s epidemijom: zabilježila je samo 1413 oboljelih i 25 smrtnih slučajeva.
Susjedna Austrija, za koju se inače smatra da se uspješno borila s izazovom virusa, ima 10 puta više infekcija i 20 puta veću smrtnost od Slovačke, i to s dvostruko manjim brojem stanovnika.
Brojni uzroci koji su doprinijeli takvoj statistici zaoštreni su zbog nepodudarnosti odlika raznih zemalja: niži životni vijek znači manje živih ranjivih ljudi, a manja gustoća naseljenosti, manji broj direktnih letova u Kinu, niže stope testiranja ili puka sreća svakako su bili od utjecaja u strateškom rasporedu epidemije.
No, najvažniji razlog Covidom nepokorenoj istočnoj Europi, čini se, ipak primarno leži u ranim blokadama koje su implementirale gotovo sve zemlje šire regije. Dok su u Velikoj Britaniji i drugim zapadnoeuropskim državama javni događaji nesmetano održavani u drugom i trećem tjednu ožujka, u srednjoj i istočnoj Europi vlade su vidjele što se događa u Italiji i uvele su brze obustave rada.
{embed_photo_L50}1359634{/embed_photo_L50}
Nije to uvijek bilo zbog izražene javne savjesti: mnoge od ovih zemalja su zbog smanjenih fiskalnih kapaciteta u odnosu na Zapad strahovale od nemogućih troškova i umanjene snage zdravstvenih sustava da se nose s masovnošću zaraze. A i stanovništvo istočne Europe pokazalo se spremnijim slijediti naredbe epidemiologa, te se čulo puno manje nepokornih glasova nego na Zapadu. No, ni to nije bila posljedica tradicionalne pruske discipliranosti ili vjere u hijerarhiju, nego nečega upravo suprotnog: nevjere u državu i njezine javne sustave.
"Upravo činjenica da se osjećamo ranjivo u očekivanju usluga našega zdravstva natjerala je ljude da se drže blokade i izolacija“, kazao je za Guardian Ivan Krastev, bugarski politolog. Ljudi su se, drugim riječima, jako plašili mogućnosti da opasno bolesni dospiju u bolnice.
Arhetipski nedisciplinirana i razbarušena Grčka, koja je također provela strogo zatvaranje kako bi izbjegla naprezanje svog zdravstvenog sustava pogođenog prisilnom štednjom, druga je europska zemlja u kojoj su brojke koronavirusa ostale impresivno niske. U populaciji od 11 milijuna ljudi dosad je potvrđeno samo 2.620 slučajeva koronavirusa.
"Kao i druge zemlje u srednjoj i istočnoj Europi, i Grčka je imala snažan osjećaj krhkosti svog zdravstvenog sustava", upozorava George Pagoulatos, politički ekonomist koji je na čelu Helenske zaklade za europsku i vanjsku politiku. Zapadnoeuropske vlade s dobrim zdravstvom i bogatim i opremljenim bolnicama, poput onih na sjeveru Italije, nisu se prerano uplašile ni epidemije ni troškova zdravstvene krize, što je nesumnjivo pogodovalo tamošnjim razmjerima pandemije.
Usprkos svijetlim brojkama, nisu, međutim, u istočnoj Europi baš svi pozitivan primjer nošenja s epidemijom: način na koji je Mađarska na čelu s Orbanom iskoristila krizu za nametanje ograničenja, vladanje dekretima i osobne političke profite besprizoran je i opominjući za svako demokratsko društvo. Bolji slučaj nije ni s Poljskom koja pod plaštom zaraze sljedećeg vikenda kani provesti predsjedničke izbore, i to putem sumnjivoga dopisnoga glasanja.
{embed_photo_R50}1359666{/embed_photo_R50}
Rumunjska politologinja s radnim mjestom na Sveučilištu Stanford Veronica Anghel drži da se mnogim zemljama istočne Europe zbog dobrih rezultata u nošenju s epidemijom pripisuju zasluge koje one realno uopće ne zaslužuju.
"Vrijeme zaključavanja i uvođenja blokada je loša mjera za ocjenjivanje postupaka vlasti neke države", smatra Anghel.
Neke zemlje s dobro financiranim zdravstvima zaslužuju pohvale, no mnoge druge represivnim su odlukama tek pokušale kompenzirati dugogodišnju neodgovornost i nepostojanje mnogih javnih politika.
A gdje je u svemu tome Hrvatska? Hvala vam na ovom pitanju, no činjenica da u zadnjih 30 godina u zemlji nije izgrađena nijedna državna bolnica ili starački dom dovoljno govori. Po tome ispada da smo puno više imali državu onda kad je uopće nismo imali, baš kao ni državnike.