Sud u Haagu potvrdio postojanje udruženog zločinačkog pothvata, Prlić osuđen na 25, a Stojić i Praljak na 20 godina zatvora

Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivši Jugoslaviju u srijedu je u Haagu prekinulo ročište na kojem je izricalo žalbenu presudu u predmetu bosanskohercegovačkoj šestorici nakon što je general Slobodan Praljak pred sudskim vijećem progutao sadržaj bočice kazavši im da je "popio otrov".

"Nisam ratni zločinac i ne priznajem vašu presudu" kazao je general Slobodan Praljak predsjedavajućem sucu Carmelu Agiusu, koji ga je upozorio da prestane s komentarrima. Praljak je potom popio sadržaj bočice i objavio da je "popio otrov". To je učinio nakon što je žalbeno vijeće potvrdilo njegovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora.

Iz izvora bliskih sudu i od očevidaca u sudnici doznaje se da se radi o tekućini nepoznata sastava, a po odluci suda bočica se sada na smije iznijeti iz sudnice. Praljku je pozvana liječnička pomoć. 

Vijeće je prije toga objavilo da je uvažilo dio žalbenih osnova obrane i tužiteljstva no istodobno je poručilo da su civilni i vojni čelnici bosanskih Hrvata, unatoč prihvaćanju nekih žalbenih osnova, "i dalje krivi za brojne i teške zločine u BiH".

Žalbeno vijeće ICTY-ja potvrdilo je bivšem predsjedniku vlade Herceg Bosne Jadranku Prliću 25 godina zatvora i bivšem ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina zatvora, no nakon Praljkova postupka prekinulo je ročište ne objavivši odluku o bivšem načelniku Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću, bivšem zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću i načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću.

Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Tada je Prlić osuđen na 25 godina zatvora, Stojić, Praljak i Petković na po 20 godina zatvora, Ćorić na 16, a  Pušić na 10 godina zatvora.

Žalbeno vijeće zaključilo je da je udruženi zločinački pothvat postojao, da je postojao međunarodni oružani sukob uz umiješanost Hrvatske kao i stanje okupacije odbacujući žalbe obrane te da je rušenje starog mosta u Mostaru bilo vojno opravdano prihvaćajući žalbe obrane.

U pogledu žalbenih osnova obrana šestorice kojima su se osporavali ciljevi udruženog zločinačkog pothvata i sudjelovanja hrvatskog državnog vrha u udruženom zločinačkom pothvatu "žalbeno vijeće utvrdilo je da nisu pokazali da je prvostupanjsko vijeće pogrešno interpretiralo relevantne dokaze ili pogriješilo u donošenju zaključaka". Žalbeno vijeće zaključilo je da obrane nisu pokazale da je prvostupanjsko vijeće počinilo "pogreške pravne ili činjenične prirode" u pogledu udruženog zločinačkog pothvata i uloge Hrvatske.

Žalbeno vijeće odbilo je većinu žalbenih osnova obrana šestorice bosanskih Hrvata, a uvažilo je nekoliko zbog kojih ih je primjerice oslobodilo krivnje za pojedina ubojstva i razaranja te za neka saznanja o zlostavljanjima i zatočenjima.

Vijeće je uvažilo i neke žalbene osnove tužiteljstva pa je zaključilo da je prvostupanjsko vijeće primjerice trebalo utvrditi i zapovjednu odgovornost optuženih osim što je razmatralo njihovu krivnju u okviru udruženog zločinačkog pothvata. No odbilo je zahtjeve tužiteljstva da izrekne presudu po točkama za koje je prvostupanjsko vijeće oslobodilo šestoricu.